Trebamo li paliti alarme ili je to samo negativan trend koji neće potrajati? Ovog časa čak dvanaestorica kandidata za A i mladu reprezentaciju ne igraju u klubovima, ili imaju nedovoljnu minutažu da bi iskazali koliko vrijede, a još su neki na rubu da im ime bude zabilježeno u toj neslavnoj kategoriji. Dok se dičimo s Lukom Modrićem kao najboljim na svijetu, Ivanom Rakitićem ili Marijom Mandžukićem zbog impresivnih karijera, popriličan kontingent mladog vala zapeo je u slijepoj ulici, mnogi daleko od jedine scene na kojoj se moraju iskazati - travnjaka.
Premda 2019. ne može biti kao godina čiji posljednji dani upravo cure jer se u njoj neće održati Svjetsko prvenstvo, mnogima će determinirati budućnost. Vatreni u kvalifikacijama za Euro traže šansu da 2020. još jednom podignu naciju na noge, a U-21 vrsta nakon 14 godina igra na skupu najboljih na kontinentu s izgledima da se prvi put probije na Olimpijske igre. Na kojima mogu nastupiti igrači rođeni 1. siječnja 1997. i mlađi. Za te izazove i Zlatko Dalić i Nenad Gračan traže što spremnije igrače i zato će brojni koji pretendiraju na poziv u reprezentaciju morati ovog siječnja dobro promisliti je li im pametno ostati na adresama na kojima ih tretiraju kao popunu broja ili im je bolje potražiti klub u kojem će postati protagonisti.
Marko Pjaca i Marko Rog
Nakon oproštaja Mandžukića, Ćorluke i Subašića, izbornik A vrste već je uvođenjem Brekala i Vlašića započeo redizajn “nacionalnog ponosa”, no godinama su u reprezentaciji igrači koji se i dalje nisu etablirali, još uvijek u pravilu sjede na klupi i povremeno dobiju šansu. U naletu Gračanova mladog vala, generacija rođenih 1995, pa i ranije, pred ozbiljnim je zadatkom da napravi korak dalje. To će biti jednostavnije pojedincima koji imaju status u klubu, poput Matea Kovačića ako ga Sarri i dalje bude forsirao u Chelseaju, Filipa Bradarića, koji je jedan od nositelja igre Cagliarija, ili Tina Jedvaja s dobrim rejtingom u Leverkusenu, no nekima bi 2019. mogla biti vrlo važna, pa i presudna. Od igrača koji možda samo privremeno nisu imali poziciju u prvoj postavi, kao što su Matej Mitrović u Club Bruggeu i Mario Pašalić u Atalanti, do nekolicine čije karijere može spasiti jedino promjena adrese, nova šansa i entuzijazam.
Ime kluba nije presudno
Marko Pjaca i Marko Rog još uvijek imaju nestabilno tlo pod nogama i gotovo su u svakom prijelaznom roku goruća tema. Dečki koji su već trebali postati barjaktari ambicija Vatrenih stoje ovako: Pjaca je igrao poprilično, a onda ga je trener Stefano Pioli počeo stavljati sve manje, a Gazzetta dello Sport piše da ga Viole neće otkupiti. Možda to još nije definitivno jer Pjaca ima igračke kapacitete kojima je kadar iskočiti i u nekoliko susreta sve promijeniti, ali pitanje je dokad će se zadržati u Firenci. Klub ga sigurno planira držati do ljeta. No, ako ga Fiorentina zaista nema namjeru uzeti za stalno - a to bi morao raščistiti odmah - najmudrije bi mu bilo otići istog časa.
Nije presudno ime kluba, ključno je da se konačno razmaše, iskaže sav potencijal, stekne samopouzdanje, koje mu nedostaje, popravi rejting u reprezentaciji, a napravi li to, zašto ne, igrat će i na prestižnijim adresama nego što je danas Fiorentina. Istina, prema informacijama koje imamo ustrajat će da se izbori u glavnom gradu Toscane. Marko Rog spominje se kao moguća akvizicija - upravo Fiorentine!
Dalić će skenirati europske utakmice i vagati kome je mjesto u nacionalnoj vrsti, a kome nije, na temelju najave da igrači koji ne igraju više neće dobivati pozive, ali još veći problem ima Nenad Gračan. Čak desetorica nogometaša koji se nadaju ili ih izbornik vidi na Euru U-21 - od pojedinih nositelja poput Alena Halilovića i Duje Ćalete-Cara do drugih čije su izjave da bi ih se šef struke mogao sjetiti - jesen su već zaboravili jer u njoj nisu imali što zapamtiti.
Sigurnost ugovora i ime kluba
Toliki broj mladića čija je sudbina glancanje klupe ili čak tribina prvo mora zabrinuti njih same, a onda i Dalića i Gračana, jer u pitanju su dečki koji trebaju biti perspektiva našeg nogometa. Ni sigurnost ugovora ni ime kluba koje nekome može imponirati nisu pravi odgovor za onoga tko istinski namjerava izgraditi karijeru i opravdati težnju da bude reprezentativac. Zbog takve mase “problematičnih” izbornici se neće lako držati teze “tko ne igra, nema ga na popisu”.
Na sve strane pršti optimizam o velikim ambicijama Vatrenih, starijih i mlađih, računa se na siguran proboj na Euru 2020. i mašta o Olimpijskim igrama. Vrhunske domete ne mogu ostvarivati rezerve po klubovima. Zato nam se čini kao logična preporuka mnogima da potraže druge adrese. Kroz posudbu ili transfer.
Igrači koji moraju dobro razmisliti što napraviti ove zime
Marko Pjaca (Fiorentina)
Rođen 6. svibnja 1995.
Sezona 2018/19., Serie A: 13 utakmica, 1 pogodak, 1 asistencija, 578 minuta
Iako je već na drugoj posudbi, i dalje nije našao sreću. Igrač Juventusa odradio je pola sezone u Schalkeu, tamo zabio dva gola, ali i u finišu sjedio na klupi. Nijemci ga nisu ni imali pravo otkupiti. Fiorentina to ima, no po talijanskim medijima, i to u ozbiljnom listu kao što je Gazzetta dello Sport, piše da to neće učiniti. Da s Pjacom nisu zadovoljni. Njegov menadžer Marko Naletilić nedavno nam je kazao da je prerano za tvrdnje što će se dogoditi u svibnju, međutim činjenice su sljedeće: dočekan je s velikim nadama, dobio je desetku, koju su negda među Violama nosili svjetski igrači, a što sezona dalje odmiče, manje igra. Pjaci treba samo jedno: sigurnost nastupa. Uopće nije važno u kojem klubu i kakve ambicije momčad ima; jedino je bitno da on bude siguran da će igrati svih 90 minuta, ili koliko koji put bude fizički mogao. To je najbolji put da dođe u formu i prevlada sve poteškoće povratka nakon duge stanke. Tada će dokazati koliko vrijedi.
Marko Rog (Napoli)
Rođen 19. srpnja 1995.
Sezona 2018/19 Serie A: 8 utakmica, 1 gol, 0 asistencija, 265 minuta
Liga prvaka: 2 utakmice, 0 golova, 0 asistencija, 6 minuta
Zapravo igra nešto više nego ranije, ali to ni izdaleka nije dovoljno. Kad smo nakon utakmice u Elcheu napisali da ga izbornik više ne treba zvati u reprezentaciju ne bude li igrao, naljutili su se svi oko njega jer, kao, ispalo je da je on krivac za šesticu od Španjolske. Jasno da nije bio, i zbog loše igre cijele momčadi i zbog njemu neprirodne pozicije desnog beka na kojoj se našao jer je Dalić htio iskoristiti motoričke sposobnosti koje ima. No na Rogu se već duže vidi da ne daje koliko može, da ga neigranje u Napoliju baca unatrag u godinama kada bi morao ići naprijed. Što je golema šteta za hrvatski nogomet, koji baš i ne uživa u obilju takvih igrača. Ljetos je ostao u Napoliju, Carlo Ancelotti najavio je da će mu dati veću priliku, no možemo zamisliti Roga koji u klubu u kojem stalno igra daje mnogo više. I zato bi trebao napraviti taj korak.
Duje Ćaleta-Car(Marseille)
Rođen 27. rujna 1996.
Sezona 2018/19., Ligue 1, 4 utakmice: 0 golova, 0 asistencija, 200 minuta
Europska liga: 5 utakmica, 0 golova, 0 asistencija, 450 minuta
Kako je iz Salzburga došao s pedigreom igrača čija je momčad igrala u polufinalu Europske lige te sa srebrom iz Rusije oko vrata, i to u klub koji ga je dobro znao jer su upravo protiv Marseillea igrali u polufinalu, moglo se očekivati da će nastaviti lijepu igračku priču. No to se ne događa; na startu sezone još je i igrao, a potom zapao u drugi plan. U klubu ga tapšaju po ramenu da je dobar, da će jednom biti i odličan, ali ni takav kakav je danas ne bi postao da nije imao standardni status u Mozartovu gradu. Platili su ga 19 milijuna eura i sigurno će mu dati novu šansu ako ostane na Azurnoj obali, pitanje je s kakvim kreditom. Nakon što je odradio crveni karton, u prvenstvu od osam utakmica u šest nije ni ušao, a u dvije je dobio prvo 12 pa 15 minuta. No bitno više igra u Europskoj ligi.
Alen Halilović (Milan)
Rođen 18. lipnja 1996., Sezona 2018/19., Serie A: 0 nastupa
Europska liga: 3 nastupa, 0 golova, 0 asistencija, 60 minuta
U Milan je došao s nadom da će revitalizirati karijeru i vratiti se u kadar A reprezentacije, a s obzirom na to kako ga tretiraju, morao bi prvi vlakom prema sjeveru ili jugu, kamo god. U pola godine dobio je 60 minuta u Europi, od toga 52 s luksemburškim Dudelangeom i pet s grčkim Olympiacosom. U Serie A nije nijednom nastupio. U mladoj si je reprezentaciji dao oduška i igrama za plasman na Europsko prvenstvo potvrđivao da je i dalje nogometaš, da nije ambicije objesio o klin, no to neće biti dovoljno. Mladi na proljeće imaju samo prijateljske utakmice, a njemu treba forma i za Euro, ali i za dokazivanje da od jeseni i Dalić treba pogledati koji njegov nastup. Jer kad jednom više ne bude mladi reprezentativac, ostane li negdje sjediti u zapećku, naći će se u slijepoj ulici. Stoga Halilović ove zime mora početi ponovno za ozbiljno igrati, bilo gdje. Makar i u slabijoj ligi nego što je Petica.
Andrija Balić (Udinese)
Rođen 11. kolovoza 1997.
Sezona 2018/19., Serie A: 2 nastupa, 0 golova,
0 asistencija, 10 minuta
Europska liga: 1 nastup, 0 golova, 0 asistencija, 20 minuta
Gledajući u jednom društvu utakmicu Udinese - Milan 4. studenoga, koja je završila pobjedom gostiju od 1:0, netko se zapitao: “Zar Balić još uvijek igra za Udinese?” To se dogodilo šest minuta prije kraja, kad ga je trener poslao na teren. Gdje uopće nije djelovao loše. Otkako je stigao u Udine, ima 31 nastup te u njemu 1511 minuta. To je po minutaži osrednje, ne osobito naporna sezona za profesionalca, a on je taj broj skupio od sezone 2016/17, kad je debitirao u Serie A. U dvije i pol godine. Pritom je protekle sezone igrao puno više nego ove i nije čudno što je nestao s radara. I što se neki pitaju je li još među Crno-bijelima. Plemeniti veznjak nije se nametnuo, ako mu je određena pažnja koju je dobivao dala naznake da će u ovoj sezoni biti bolje, to se nije dogodilo i pitanje je ima li nakon toliko vremena još što čekati u tom klubu.
Ante Ćorić (Roma)
Rođen 14. travnja 1997.
Sezona 2018/19., Serie A: 1 nastup, 0 golova, 0 asistencija, 19 minuta
Liga prvaka: 1 nastup, 0 golova, 0 asistencija, 26 minuta
Jedan od igrača koji se nadaju da neće biti zaboravljeni kad Nenad Gračan bude radio popis za Euro. Naravno da se na njega izbornik nije mogao osloniti u kvalifikacijama kad cijelu jesen ne igra; otkad je u Romi, dobio je tek sporadične minute. Ćorić je u Dinamu slovio za talenta koji je prolazio toplo-hladno, faze kad je igrao i brojne u kojima nije bio zadovoljan statusom, a u Romi se može samo nadati da će jednog dana kazati: “Neka igra Ćorić.” Što se nije godilo i pitanje je kolike su šanse da se situacija tako odvije. Bolje je mladom igraču privlačiti pozornost u manjem klubu, ako ima ambicije, volju za radom i dokazivanjem, pravi sportski motiv da izgara za svoje mjesto pod nogometnom suncem. To je način na koji se uspijeva. Vrlo često jedini. Ćorić i dalje ima mogućnost izbora što učiniti ovog siječnja.
Lovro Majer (Dinamo)
Rođen 17. siječnja 1998.
Sezona 2018/19., Prva HNL: 1 nastup, 0 golova, 0 asistencija, 72 minute
Iako je imao ponuda, najkonkretniju iz Sampdorije, da prošlo ljeto ode iz Lokomotive u inozemstvo, mladi veznjak odabrao je Dinamo. No ozljeda ga je zaustavila i sad ga čeka svojevrsni novi početak. Je li modri sastav prava adresa ili bi šansu morao potražiti negdje drugdje, najviše ovisi o treneru Nenadu Bjelici, o tome kako ga vidi i kakvu mu šansu planira dati. Budući da je tijekom jeseni Bjelica dosta rotirao ekipu, i Majer će sigurno dobiti određenu minutažu. Kako je riječ o igraču koji će u siječnju napuniti tek 21 godinu, dovoljno je vremena za njegov razvoj, da dokaže sve pozitivno što je izrečeno o igračkim kvalitetama koje ima. Kao plemeniti igrač sredine terena može dati dodatnu kvalitetu igri Dinama, a ako se to ne bi dogodilo, ako ne bi imao pravu šansu, bitno je da igra, bilo gdje. Uostalom, vidjelo se u Lokomotivi, gdje je imao odličan status, koliko mu je to vrijedilo.
Bojan Knežević (Dinamo)
Rođen 28. siječnja 1997.
Sezona 2018/19., Prva HNL: 5 nastupa, 0 golova, 0 asistencija, 279 minuta
Druga HNL: 1 nastup, 0 golova, 0 asistencija, 64 minute
U srpnju je sezonu počeo u prvoj postavi Dinama, no nakon pet utakmica u kojima je dobio manju ili veću šansu završio je u drugoj ekipi. U međuvremenu je bio i ozlijeđen. Zadnji ligaški nastup imao je krajem listopada za Dinamo II protiv Zadra u drugom razredu. Radi se o veznom igraču koji se još kao pionir i kadet isticao i bio među najboljima u generaciji, no u Dinamu se nije razmahao i to potvrdio. Budući da je u modrom taboru dosta jaka konkurencija, nazimu bi trebao razmisliti o opciji da zaigra negdje drugdje. Bolje je da ima stalno mjesto u postavi u manjem klubu nego da mu proljeće bude popust jeseni, s vrlo malo nastupa. Još nije kasno, ne bi smjelo biti kasno, da pokaže igrački repertoar zbog kojeg je na cijeni. Bitno je da bude posvećen treninzima i nogometu te da je dio ekipe koja će izvući najbolje od njega. Sad je u godinama koje će odrediti kakvi će mu biti krajnji dometi.
Luka Menalo (Dinamo)
Rođen 27. srpnja 1996.
Sezona 2018/19, Prva HNL10: nastupa 0, golova 0 asistencija, 311 minuta
Hrvatski kup: 2 nastupa, 0 golova, 0 asistencija, 89 minuta
Mladi krilni napadač igrao je za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, ali kako ima hrvatske papire, mogao bi i za Vatrene, kad bi dobio poziv; još nije prešao granicu nakon koje bi mu to bilo zabranjeno. Trener Bjelica, u rotaciji koju je radio cijelu jesen, dao mu je šansu u nekoliko utakmica, iako je u HNL-u u samo tri utakmice bio u startnoj postavi. Za njegove igračke vrline mnogi će dati vrlo lijepe komplimente, no jedno je što je pokazivao u mlađim kategorijama; to treba demonstrirati i u najjačim utakmicama. S premalim brojem nastupa nema uvjete za najbolji mogući razvoj i zato bi i on mogao razmisliti o tome da svoj igrački dar teše na nekoj drugoj lokaciji. Pogotovo ako mu konkurencija u Dinamu ostane jednaka, a njegov status isti. Bude li i na proljeće imao tek nekoliko nastupa dužih od 45 minuta, neće biti dovoljno da pokaže sve što može.
Matko Babić (Lokomotiva)
Rođen 27. srpnja 1998.
Prva HNL: 12 nastupa, 2 gola, 0 asistencija, 250 minuta
Hrvatski kup: 2 nastupa, 0 golova, 0 asistencija, 69 minuta
Iako igra u Lokomotivi, koja je poznata po forsiranju mladih igrača, nije imao minutažu kakva bi trebala zadovoljiti igrača kojeg Nenad Gračan poziva u mladu reprezentaciju. Dosta je utakmica sjedio na klupi, pogotovo u finišu sezone, ili je ušao na pokoju minutu. Uostalom, tek 250 minuta za mladog igrača sigurno nije dovoljno. Želi biti u formi i doći takav na Euro, morat će razmisliti što dalje. Hoće li mu Lokomotiva dati veću priliku ili će se otisnuti na neku drugu adresu? Bude li u drugom planu, pitanje je hoće li izboriti mjesto u postavi koja će u San Marinu i Italiju na Euro U-21. Bez obzira na to što konkurencija u napadu nije tako jaka kao na nekim drugim pozicijama. Javnost ga je upoznala još dok je sudjelovao u putu Rudeša u Prvu ligu.
Ivan Fiolić (Genk)
Rođen 29. travnja 1996.
Sezona 2018/19., Belgijska liga: 2 nastupa, 0 golova, 0 asistencija, 21 minuta
Belgijski kup: 2 nastupa, 0 golova, 0 asistencija, 86 minuta
Europska liga: 1 nastup, 0 golova, 0 asistencija, 24 minute
Tijekom ljeta otišao je iz Dinama u belgijski Genk. Taj je klub vodeći u prvenstvu, a on u njemu ne igra, dobio je minimalnu šansu. Istina, dijelom su ga pratile i ozljede. Izbornik Gračan zvao ga je u mladu vrstu, no što može očekivati u proljetnom dijelu sezone ne bude li bolje kotirao u svojem klubu? Fiolić je veznjak koji je u Dinamo igrao, iako nije bio među udarnim igračima, a kad je odlazio u Belgiju, sigurno nije računao da će mu se dogoditi tako loš status. Istina, Genk je složio dobru momčad, činjenica da su prvi na tablici to potvrđuje, a kako će se rasplitati situacija tijekom drugog dijela sezone, utjecat će, vjerojatno, i na njegovu minutažu. Ako prije toga ne pronađe drugi kluba u kojem će se moći nesmetano razvijati, jer najgore je za mladog igrača kad ne igra.
Toma Bašić (Bordeaux)
Rođen 25. studenoga 1996.
Sezona 2018/19., Ligue 1: 3 nastupa, 0 golova, 0 asistencija, 52 minute
Liga kup: 1 nastup, 1 gol, 0 asistencija, 90 minuta
Nedavno je zaigrao od prve minute u Liga kupu i zabio gol protiv Dijona. Tako je konačno počeo sudjelovati u sezoni Bordeauxa. Ljetos je imao dva nastupa za Hajduk u Europi i jedan u hrvatskom prvenstvu te se potom otputio u Francusku. Riječ je o veznjaku kojeg je Gračan stavljao na popis mlade vrste, ali čija se karijera u Francuskoj ne razvija prema očekivanjima. Ne bude li taj pogodak naznaka da će dobiti veću šansu, logična bi odluka bila da se s upravom Bordeauxa dogovori o posudbi. U neki drugi francuski klub ili slabiju ligu, nije presudno. Što može očekivati bude li minutažu i dalje dobivao na kapaljku, kao što je bilo tijekom prvih mjeseci koje je prove među Žirondincima? Poznat po jakom udarcu i dobroj organizaciji igre, Bašić ima kapacitete da igra. I to treba iskoristiti, a ne prepustiti se letargiji.