Analize su potvrđivale da mu je ovo bio najslabiji kvalifikacijski ciklus. Nakon što je u Kijevu iskoračio u učinku, protiv Grka u dvije utakmice bio je među najboljima. Što je zvučnije, to da je Rakitić bio ispod mogućnosti kod Ante Čačića ili aktualnost u kojoj je kod Zlatka Dalića bljesnuo u najboljoj formi?
Pragmatički gledano, uopće nije više važno, barem do daljnjega, jer za reprezentaciju je najvažnije da se vratio “onaj” Ivan Rakitić. Govorimo o igraču koji je u administraciji igre Vatrenih, još od vremena Slavena Bilića, imao jako važnu ulogu. Rezigniranost koja se primijetila na njegovu licu u proteklih godinu dana, pogotovo kada je često bio mijenjan ili nije dolazio na neke utakmice iz raznih razloga, odnosno blijed učinak koji je na terenu iskazivao doveli su Rakitića do statusa da ga dobar dio javnosti više nije doživljavao. I prizivale su se se zamjene mlađim vezistima.
Razlika u dinamici
Bilo je to poprilično stresno za tog momka jer je u domaćoj javnosti živio razne faze popularnosti, od snažnog odobravanja što je izabrao Hrvatsku a ne Švicarsku, preko zrelih igara do veličanja kada je blistao u Sevilli i osvajao trofeje odnosno postizao golove za Hrvatsku. U jednom je razdoblju Rakitić čak bio igrač kojem su kronični oponenti Modrićevu nogometu i zvjezdanom statusu mahali kao onom koji bi trebao biti glavni u igri Vatrenih. Potvrde koje je Rakitić ostvarivao u Barceloni samo su jačale taj eho...
Radilo se, dakako, o deplasiranom dualizmu, jer Luka Modrić i Ivan Rakitić drugačiji su profili igrača. Zajedničko im je što tehnički imaju ekstrakvalitetne potencijale. Razlika je u dinamičnosti, zbog koje je Modrić igrač koji, osim kombinatorikom, višak u sredini može ostvarivati driblingom i prodorom jedan na jedan. Što je Rakitiću, objektivno, teško. No mjesta za oboje, ako su kvalitetno ukomponirani, itekako ima.
Upravo zbog tih površnih analiza i javnog forsiranja teza da bi Rakitić trebao igrati ofenzivnog veznog (polušpicu) stvorila se fama da ga izbornici ograničavaju jer ga više koriste u središnjici (N. Kovač) i na boku (Bilić). Kad ga je Čačić fiksirao na polušpici, a Rakitić godinama u Barceloni igra klasičnog veznog, došlo je do pada njegove forme u reprezentaciji. I pada njegova raspoloženja, što je sve simbolizirano njegovim “osjećanjima lože” i nedolascima na više reprezentativnih utakmica.
Agresivan u duelu
Ivan Rakitić je kod Dalića vraćen na poziciju korektora vezne linije. Tehnički je odličan, pozicijski lucidan, čime kompenzira manjak hitrine. Okrenut licem prema golu, odličnog pregleda, izvrsno dirigira izlaženje iz defenzivne zone. U Pireju smo vidjeli i da može biti agresivan i čvrst u duelu. Onakav kakav se odaje u Barceloni, gdje (opet) igra u odličnoj formi kao osigurač Messiju i jedan je od defenzivno najodgovornijih igrača Blaugrane.
Povratak “starog” Rakitića jedna je od boljih vijesti ove trijumfalne završnice godine Vatrenih...