I Hristo Stoičkov (51) stigao je na ždrijeb u Moskvu. Nije prvi put da razgovaramo s njim, sretali smo se već na velikim nogometnim natjecanjima. Toga se sigurno sjetio, jer čim smo se pozdravili pitao je sljedeće:
- Je l’ došao Šuker?
Dok je pitao, predsjednika HNS-a još nije bilo u Moskvi.
- E, kad dođe, onda ćemo se napričati.
S tim nekad velikim nogometašem ugodno je razgovarati. Odmah će pozvati na piće, razgovara kao da smo prijatelji, a ne samo poznanici. Za one mlađe koji možda ne znaju, Stoičkov je najveći bugarski nogometaš svih vremena. Igrao je u Barceloni, za koju je u devedesetima zabio 111 golova u 232 utakmice u svim natjecanjima. Nakratko je s Camp Noua otišao u Parmu, pa se opet vratio u Barcu... Za bugarsku reprezentaciju odigrao je 83 utakmice i postigao 37 pogodaka. Definitivno, hodajuća legenda.
- Sad živim u Miamiju, radim u nogometu s jednom meksičkom tvrtkom. Super mi je, ne žalim se.
Dobro se drži, osim sijede kose, ne bismo rekli da ima godina koliko ima.
- Nisam se opustio, što bih se opustio? Nego, kako je u Hrvatskoj?
Onda smo mu malo pričali o događajima u hrvatskom nogometu...
- Hoće li vaš novi izbornik ostati nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji? Hoće? Vidiš, to sam propustio. Dobar je, je l’? Vidim da ste se plasirali tek u dodatnim kvalifikacijama. Mogli ste vi to i prije... Hrvatska je jaka, baš jaka. Čudilo me da to prije niste riješili.
U pravu je Hristo, čudilo je i nas.
- Gledaj, mislim da Hrvatska može daleko na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Ne govorim to zato što si ti tu. Stvarno tako mislim, među deset ste na svijetu. Možda i među, što ja znam, šest ili osam. Vidi samo kakve igrače imate. Zato sam se čudio što je Island bio ispred Hrvatske. Kad ste dobili Grke u ždrijebu, znao sam da prolazite.
Preskakao je Hristo s teme na temu, u jednom trenutku smo pomislili da je on novinar, stalno je nešto propitkivao.
- Znaš li ti koji su najbolji igrači ikad na Balkanu?
Čekao sam odgovor...
- Šuker, Boban, Mijatović i Hagi!
Sebe nije spomenuo. Kad smo mu kazali da ne treba biti tako skroman, samo se nasmijao...
- Pa dobro, ja sam tu isto negdje...
Onda je imao slijedeće pitanje...
- Reci, ali iskreno, zašto je Ivajlo Petev morao otići iz Dinama?
A što mu kazati nego da mu u klubu nisu vjerovali...
- Ma, što mu nisu vjerovali? Koliko znam, on je bio jako dobar s ljudima iz Dinama. Dobar je Petev, samo naš bugarski nogomet više nije kao nekad. Evo, vidi Ludogorec. Ima samo dva bugarska nogometaša, sve ostalo su stranci. Ne ide to tako, ne možeš tako razvijati domaće igrače, a onda pati reprezentacija. Ja se inače divim Hrvatskoj, pa vi stalno izbacujete sjajne nogometaše. Samo neki mladi izlaze, kako li vam to samo uspijeva? Imate dobre škole, to je očito.
Ispričao je jednu zanimljivu priču koju nismo znali.
- Sad ću ti kazati nešto... Luka Modrić je igrao za Dinamo, bio je jako mlad igrač. U tom sam poslu, znam sve. Nazvao sam Guardiolu i kazao mu: “Dovedi Modrića u Barcelonu!” Sad me nemoj držati za riječ, ali mislim da je u to vrijeme Dinamo tražio oko 8 milijuna eura. Zvao sam Guardiolu nekoliko puta. I nije me poslušao, on je kupio... E, sad više ne znam koga. Ali platio je tri puta više. Onda je Modrić otišao u Tottenham, pa u Real. Trebao je doći kod nas u Barcelonu, sad bismo mi, a ne Real imali jednog od najboljih veznih igrača svijeta. Danas bi Modrić bio veliki igrač u Barci, a ne Realu. Makar, Ivan Rakitić je odličan.
Na pitanje tko bi bio dobar za Hrvatsku u današnjem ždrijebu, razvio je širok osmijeh.
- Gledaj, ako ćete igrati najbolje što možete, gotovo vam je svejedno. Hrvatska može dobiti svakoga. I iz prve jakosne skupine. Ali da ti kažem, čudni ste, možete i izgubiti od svakoga. Želim vam sreću. Nego, ako negdje u međuvremenu vidiš Šukera, reci mu da sam tu u hotelu.
Hristo Stoičkov, super lik, zabavan, otvoren, uvijek spreman za razgovor.
- Javi se navečer, možemo na piće...
To mu je bila zadnja. Primijetili su ga neki španjolski kolege, te postavili mikrofone...