Još u vrijeme Europskog prvenstva u Francuskoj 2016. kada je Slaven Bilić angažiran kao kolumnist za Daily Mail, ustvrdio je:
- Izbornicima je ključno zadržati dobro ozračje u svojoj momčadi. Jedno su kvalifikacijske utakmice kad se okupljanje svodi na pet-šest dana, sasvim drugo su pripreme i nastup na velikim natjecanjima.
Tada je naglasio kako je uoči svog drugog Europskog prvenstva, onog 2012., imao puno manje upitnika, to jest da je “naučio kako je podjednako kao kvaliteta igrača važno i ozračje u i oko momčadi”. I to sada, uoči SP-a u Rusiji ponavlja i na neki način preporučuje da se o tom ozračju vodi računa. Naravno, aktualni izbornik to dobro zna, ali je jako značajno da se taj ugodni ambijent ničim ne narušava.
Ronald Gorsic / CROPIX
- Izbornik na tom planu može taj ambijent poboljšati desetak posto. Ćiro? U redu, on je mag, ali je ipak za nas, u moje igračko vrijeme, mislim na Euro 1996. i Mundijal u Francuskoj 1998., bitnija bila komponenta našeg prijateljstva - rekao je Bilić u talk showu “Istinom do gola”.
I onda je naveo primjer Engleske, one sjajne generacije Beckhama, Gerarda, Lamparda, Rooneyja i drugih asova, koji faktički nisu ni iz bliza postigli neki značajniji uspjeh, zato - to je rekao i Rio Ferdinand - jer nisu bili međusobno dovoljno bliski.
- Ta komponenta prijateljstva, sljubljenosti, zajedništva kod igrača i uopće stožera jako je bitna. S obzirom na to da je ova naša reprezentacija dugo zajedno, mislim na većinu igrača, držim da Hrvatska, prirodno uz kvalitetu igrača, može puno dobrog uraditi na Svjetskom prvenstvu.
Kad je naša reprezentacija eliminirana na prilično nesretan način protiv Turske u četvrtfinalu Prvenstva Europe 2008. i igrači se vratili u Zagreb, onda se - sjeća se Bilić - nisu raštrkali, nego je njih desetak otišlo na zajedničku večeru...
- Sad zamislite, oni su šest tjedana bili zajedno, izloženi naporima, pritisku, iščekivanjima, pa kad smo ispali iz natjecanja doživjeli su razočaranje, ali su ipak imali volje i želje biti zajedno. Vjerujem da su baš igrači sada svjesni koliko su moćni, siguran sam da ih trese ambicija, da su motivirani, željni uraditi nešto veliko za Hrvatsku, naravno i za sebe...
Dok smo analizirali eliminiranje Hrvatske na Prvenstvima Europe 2008. i 2016., u onoj nokaut-fazi, pa konstatirali da je tu bilo nesretnih okolnosti u susretima protiv Turske i Portugala, Bilić je priznao:
- Često sam razmišljao pa i raspravljao o toj utakmicu u društvu svojih suradnika. Je, bilo je nesreće, ali je bilo i naših, mogu kazati mojih, krivih procjena. Radilo se o tome da sam u dvoboj protiv Turske ušao sa spoznajom da smo favoriti, svjestan kako imamo bolju momčad, kako igramo dobro, jer u grupi smo realizirali tri pobjede, i to protiv domaćina Austrije, zatim Njemačke i Poljske. Onda mi se činilo kao logično da moramo igrati oprezno, jer ćemo prije ili kasnije postići gol i otići u polufinale. To je bilo pogrešno, trebali smo igrati hrabrije, beskompromisno, čak rizičnije, tražiti put do pobjede. Slična je situacija bila i 2016. protiv Portugala.
Bilić se, poslije otkaza u studenome prošle godine u West Hamu, odmara u Splitu, doslovno gušta u okrilju obitelji i prijatelja, jer mu je taj predah - kako kaže - baš trebao. Ponuda za angažman ima, primarna želja je vratiti se u Premiership, ostavlja čak mogućnost treniranja nekog kluba u Championshipu, ali nakon što se dokazao kao izbornik Hrvatske pa trener Lokomotiva, Beşiktaşa i West Hama, privlačne su mu i neke druge destinacije...
- Hajduk? Ma povratak ne dolazi u obzir, premda Hajduk meni neopisivo mnogo znači. Mene je Hajduk lansirao kao trenera, iako se tijekom igranja nogometa nisam vidio u toj ulozi. Međutim, dogodilo se, zamijenio sam Nenada Gračana, zagrijao se i po svemu poslije igračke ostvario i dobru trenersku karijeru.