Otto Barić, jedan od najboljih, svakako i najuspješnijih hrvatskih nogometnih trenera, premda je u mirovini, nikako nije u zavjetrini, već kao autentični stručnjak analizira događanja u nogometu.
Herr Otto, u svijetu nogometa, naročito u Austriji, priznat kao Otto Maximale (85), govori bez zadrške, na uglađen način, jer ne želi nikoga uvrijediti, podcijeniti, omalovažiti…
- Moje načelo je da se o svemu može dati svoj sud, ali kao osnovno, na pristojan načina - rekao je Otto Barić.
U njegovoj blistavoj karijeri (sa svojim klubovima osvojio je 18 prvenstava i kupova) ipak je jedna ružna epizoda, ona kad je kao trener Salzburga pljunuo na Gruzijca Čadadzea na utakmici protiv Eintrachta u četvrtfinalu Kupa Uefe 1984.
- Dogodilo mi se to, sto puta sam objasnio kako sam bio ružno isprovociran, žao mi je zbog tog ispada, ali se dogodi. Evo sada u polufinalu Lige prvaka jedan od najkorektnijih nogometaša svijeta Buffon, vratar Juventusa, pao je u vatru zbog dosuđenog kaznenog udarca, na utakmici u Madridu protiv Reala. Možete zamisliti kako je bilo Buffonu, na oproštajnoj utakmici s europske scene dobio je crveni karton.
REAL MADRID AWARDED THE MOST CONTROVERCIAL PENALTY OF THE SEASON!!!!#Juventus #UCL #RealMadridJuventus #RealJuventus pic.twitter.com/Mz0VNRHMh5
— QUALITY (@Quality_HReel) April 11, 2018
O tom kaznenom udarcu polemizira se još uvijek, Barić ima svoje stajalište:
- U takvim okolnostima, kod vodstva Juventusa od 3-0, u vrijeme sudačke nadoknade jedanaesterac se može dosuditi jedino ako je takav faul da se skida glava. Zato držim da je VAR, taj tehnološki novitet, potreban bez obzira što se na neki način razbija ritam utakmice. I tu tehnologiju moramo primijeniti kod nas, pod svaku cijenu.
Gospon Otto drži da je naša liga sve bolja, točnije “više je tu prisutna komponenta zanimljivosti nego kvalitete”, uz napomenu:
- Naše društvo, HNS i drugi čimbenici moraju riješiti pitanje infrastrukture, da se igra na boljim terenima, kao i bolje uvjete za gledatelje. I drugo, nedopustivo je, po meni, da se dolazi u tu situaciju da poslije desetak kola svake sezone dva ili tri kluba prijete odustajanjem zbog financijskih problema. Inače, posebno nas mora radovati činjenica da se formirala ‘velika četvorka’, Osijek je bez obzira na nekoliko trenutnih rezultatskih kikseva na najboljem putu da se stavi uz rame Dinamu, Hajduku i Rijeci.
Što se tiče Barićeve privrženosti jednom klubu, tu dvojbe nema: Dinamo mu je u srcu.
- Logično je, Dinamo je moj klub, ali ja respektiram i druge. U današnjoj situaciji s posebnom pozornošću pratim ‘modre’, jer je trener moj igrač s kojima sam surađivao dugi niz godina… Nikola Jurčević je po mnogo čemu moj izbor, kao igrač je bio sjajan, držim da će biti još bolji trener. Uvjeren sam da je Jura od starta na Maksimiru već pokazao svoje sposobnosti, ali plediram, i kad bi naišla krizna razdoblja, trenera ne treba odmah mijenjati.
Kad se povede diskusija o reprezentaciji Hrvatske, Barić se automatski vraća u vrijeme kad je bio izbornik. A to je ciklus poslije Svjetskog prvenstva u Japanu 2002. do Prvenstva Europe 2004. u Portugalu.
- Nemam razloga pravdati se, ali je činjenica da nisam naslijedio bogzna kakvu momčad. Poslije Mundijala u Japanu dogodila se prava smjena generacija. Uveo sam dosta novih igrača, jedan od njih bio je Dado Pršo. Na njega me upozorio Zoran Vulić, tada moj asistent, trener koji zaista zna svoj posao. Pogledali smo neke snimke, bio sam na dvije utakmice i Pršo je odmah postao temeljni igrač reprezentacije.
Što mogu “vatreni” u Rusiji na Svjetskom prvenstvu po mišljenju Barića?
- Ovo je jedna od najzrelijih naših reprezentacija pa očekujem kao minimum minimuma, da se tako izrazim, da se plasiramo u sljedeću rundu. No, prije svega želim kazati da žalim zbog odlaska Ante Čačića premda je smjena bila nužna, rezultati su presudili. Vidim, Dalić ima potrebnu energiju, hrabrost, što je neobično važno, u njegovo znanje ne treba sumnjati… Pitanje je jedno: u kakvom će stanju naši glavni igrači doći na pripreme. Inače, možemo proći daleko…