(Photo by MB Media/Getty Images) / (Photo by MB Media/Getty Images)

VELIKI INTERVJU ZA SN

MARKO LIVAJA OTVORIO DUŠU I PROGOVORIO O IMIDŽU ZLOČESTOG DEČKA HR NOGOMETA! U Hrvatskoj je ispalo da sam budala koja je udarila čovjeka bez razloga!

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 06.09.2018. u 11:34

  • MARKO LIVAJA Napadač AEK-a, prvi put u A reprezentaciji, o nacionalnoj vrsti, karijeri i incidentu od prošlog utorka

    Marko Livaja prvi je put pozvan u A reprezentaciju. Premda je već negda bio blizu, pogotovo u doba Igora Štimca.

    - Čak sam jednom bio na okupljanju, radilo se o utakmici nacionalne vrste i Hrvatske lige u Rijeci - prisjeća se Livaja dvoboja iz 2012. godine.

    Što sad kaže - šteta što nije i prije ili nikad nije kasno?

    - Uvijek si sretan kad si pozvan u reprezentaciju. Bilo mi je krivo što se to nije dogodilo i prije, no bilo je u tome možda i malo moje krivnje. Nikad nisam imao kontinuitet kao zadnjih godinu i pol dana u AEK-u. Sretan sam, sada je došlo sve na svoje, uživam - rekao nam je u Quinta do Lago gdje smo mogli mirno popričati, a ne kao inače preko telefona. O nacionalnoj vrsti, njegovoj karijeri i incidentu od prošlog utorka...

     

    Svjetsko prvenstvo je pratio na televiziji.

    - S veseljem što je Hrvatska dobro igrala i napravila odličan rezultat. Nije mi bilo previše krivo jer znao sam da ima dosta dobrih napadača s vrhunskim karijerama, super što je ispalo ovako.

    Gdje ste pratili SP?

    - Kod kuće u Splitu. Cijelo vrijeme. Bilo je fantastično, na momke sam bio ponosan jer nije mala stvar doći u finale SP-a, izbaciti dosta velikih momčadi, ali Hrvatska je pokazala da ima kvalitete, vidjelo se od prvog nastupa da bi se moglo dogoditi nešto veliko.

     

    I zbilo se, iako ćemo žaliti zbog poraza u finalu.

    - Svi smo mislili da ćemo dobiti, ali nemamo što reći momcima. Igrali smo fantastično, bolje nego Francuska, no to je nogomet. Četiri su puta napali i dali četiri gola. Na kraju moramo biti sretni drugim mjestom.

    I tako ste ušli u nacionalnu vrstu u trenutku kad je druga u svijetu. Na najvišem rejtingu u povijesti.

    - Većinu igrača znam iz mlađih selekcija, nije bila neka promjena da bih se sada morao navikavati na nove ljude. Stvarno sam sretan, zezaju me Grci, “baš te briga, sada igraš za drugu momčad u svijetu, nećeš se ni vratiti u AEK”. Neka se šale… Ponosan sam što sam ovdje.

     

    Međutim, postoji obveza obrane ugleda.

    - Sad svi očekuju puno od reprezentacije. Pokazat ćemo što možemo, ima tu kvalitetnih mladih igrača, kao i drugih koji nisu ovdje kao što su Brekalo i Ćaleta-Car, zaista posjedujemo vrijednost. Na nama je da pokažemo da vrijedimo, da imamo širinu.

    Portugal?

    - Znamo kako igra. Idemo se nadigravati i pokazati da znamo igrati nogomet.

    Sa Španjolskom otvaramo Ligu nacija. Kako vidite to novo natjecanje?

    - Isto mi je radi li se o prijateljskoj utakmici ili Ligi nacija, dat ću sve od sebe. Koliko god mogu pomoći, to ću napraviti. Mislim da se radi o vrlo zanimljivom projektu, cijeli svijet će to pratiti, igramo s najboljim ekipama u svijetu. To je velika prilika za nas da vidimo gdje smo, u ovom sastavu.

    Sa 16 godina otišli ste iz Hajduka u Inter, tako je javnost upoznala Marka Livaju. Kad biste mogli vratiti vrijeme, biste li učinili isto. Ili ipak stjecali iskustvo u bijelom dresu?

    - Bilo je teških trenutaka koje sam proživio vani, ali to mi je na kraju u jednom i pomoglo - prije sam sazrio. Nije jednostavno kad niste u kontinuitetu u klubu, kad ste stalno na nekim posudbama, ne paše mi to. Imao sam zaista dobrih trenutaka u karijeri, ali da mi se vratiti natrag, mislim da ne bih jednako napravio. Pričekao bih još koju godinu u Hajduku, pokušao dokazati talent. Iako, nikad ne znaš, da sam ostao doma, možda ne bih napravio to što jesam. Veliki sam navijač Hajduka, ali nisam dobio dovoljnu šansu. Čak mi je istjecao stipendijski ugovor, nisu me ni zvali na razgovor da produžimo. Tek kad sam već potpisao za Inter dali su mi ponudu da ostanem u Hajduku. Razočaran sam bio, ali vidiš da je to sve život i ideš dalje.

    Postoji li neki trenutak za koji mislite da vam je mogao karijeru brže prelomiti u pozitivnom pravcu?

    - Ima, kad sam igrao u Interu i promašio šansu za gol protiv Genoe u 93. minuti. Možda bi mi nakon toga, da sam zabio, sve išlo bolje.

    Jedna lopta zna bitno utjecati na karijeru.

    - U životu uvijek malo treba da budeš gore ili dolje.

    Čini se da je AEK najveći pogodak.

    - Kad ste mladi, imate dvije šanse u prvih 11 i ako ne odigrate dobro nema vas sljedeće tri-četiri utakmice. Mene je to ubijalo. Psihički. Nisam to mogao trpjeti. Mjesec dana treniraš, a ne igraš. U AEK-u je drugačije, imam stalno mjesto u momčadi. Zaista mi je to najljepši period karijere.

    Novinari iz Atene ističu da vas navijači obožavaju.

    - Predsjednik ne govori engleski, nije bilo nekog velikog razgovora, samo me je pitao: “Što ti to treba, svi te ovdje vole, čekao si tu Ligu prvaka, možda si zbog toga i ostao, a morat ćeš izostati s tri utakmice”. Što da mu na to kažem, da znam da je u pravu, da se ispričavam... Dogodilo se, nisam htio raditi nikakav incident. Na teren sam došao slaviti, a on me počeo napadati. Nije to bilo baš kako je izgledao na televiziji.

     

    Na što mislite?

    - Svi su vidjeli taj udarac, ali moj suigrač ga je povukao dolje i stao mu na ruku te ju je raskrvario. On je pokazao sucu ruku koji mi dotad nije dao karton, ali kad je vidio krv vjerojatno je mislio da sam ga ja raskrvario i zato mi je dao crveni karton.

    Taj igrač je, dakako, Danko Lazović iz Srbije.

    - Često nisam htio razgovarati s hrvatskim novinarima jer stalno traže neke afere vezano za mene. Kad sam bio u Las Palmasu pisalo se da sam radio probleme, da sam htio okrenuti svlačionicu, a nisam ni znao španjolski jezik. To nije imalo smisla. Kad sam čitao, pitao sam se zašto sam uvijek ja taj kojem se dodaje, kojeg se prikazuje u negativnom kontekstu. U redu, bio je jednom jedan incident koji se dogodio u Atalanti, nešto je bilo točno od onog što se pisalo, nešto nije, a nitko tada nije ni tražio moje mišljenje. To me najviše ljutilo, no ne opterećujem se sada više s tim nekim stvarima.

    Portali jašu na vašem imidžu zločestog dečka.

    - Konkretno, u ovom slučaju ni jedan hrvatski novinar nije napisao da je on mene uhvatio za vrat i da sam na to reagirao, ispalo je da sam budala koja je udarila čovjeka bez razloga. To mi malo smeta, ali ne mogu to promijeniti. Kažu mi da su u Srbiji mediji pisali da je on mene primio za vrat…

    Iz drugih medija