Hoće li ikada nogometna Hrvatska Ivanu Rakitiću odati priznanje kakvo zaslužuje? U 2019. godini, u svojoj 31., čovjek koji je jedan od glavnih čipova Barcelone opet igra fantastičan nogomet, trenutačno vjerojatno i najbolji među Hrvatima. Svi su navikli da je odličan, no kao da iz nekog razloga uvijek postoji neki “ali”...
Neymarov glas
Ivan Rakitić 2015. godine bio je nominiran u posljednjem zajedničkom izdanju Zlatne lopte France Footballa i FIFA-ine nagrade za najboljeg nogometaša svijeta. S Barcelonom je osvojio pet trofeja. Messi, Neymar, Suarez, Inesta... prštalo je od velikih imena koja su matirala Juventus u finalu Lige prvaka s 3:1 i zaključili epohu s peharom svjetskog prvaka, no FIFA-ini eksperti stavili su i Rakitića na skraćenu listu 23 najbolja. Ni Ante Čačić, tadašnji izbornik, ni Darijo Srna, u to doba kapetan, nisu mu dali ni jedan glas...
Nisu ga doživjeli kao igrača koji je zaslužio takvu pažnju, za igračke domete i doprinos nacionalnoj vrsti, ako već nije bolji nogometaš od Messija, Ronalda ili Neymara. Podržali su ga samo tadašnji klupski kolega Neymar i libanonski izbornik, Crnogorac Miodrag Radulović. S dva glasa iliti 0,05 posto završio je na 23. mjestu.
Nakon Svjetskog prvenstva, na kojem je Hrvatska igrala finale, a on vukao rame uz rame s Lukom Modrićem, po važnosti za momčad, kvaliteti igre i po liderskim osobinama, Modrić je primio Zlatnu loptu, a Rakitić završio na 19. poziciji. Mario Mandžukić bio je 25. Između Modrića i Rakitića našlo se pet Francuza iz postave svjetskih prvaka. Ispada kao da su Tricolori bili kolektiv, a Vatreni “one man show”. Vjerojatnije je da se Hrvatima teško daju tako golema priznanje pa su gotovo sve napravljeno u Rusiji pribrojili Modriću po načelu “to vam je dovoljno”.
Ivan Rakitić
No, gdje je tu Rakitić, čovjek koji je na Mundijalu u najšokantnijim trenucima, nakon Modrićeva loše izvedenog kaznenog udarca s Danskom, sokolio kolege:
“Idemo ovo dobiti za Luku.”
Nije dobio Oscara
Tražio je “pucam zadnji” i hladno odveo Hrvatsku, nogometnu i svekoliku u delirij. Rakitić je jedan od glavnih činitelja za srebro Vatrenih, protiv Argentine nije bio samo izvanredan protagonist na terenu nego i “trener iz sjene”, njegove su opservacije bile ključne Zlatku Daliću u nadmetanju s Leom Messijem. Na polufinale s Englezima praktično je izašao iz infuzije i bio jedan od zamašnjaka koji su u drugom poluvremenu uzeli loptu, pojačali ritam i slomili Tri lava. Ivan Rakitić gotovo je punih dvanaest godina u reprezentaciji, a nikad nije dobio ni Oscara, ni tretman u nacionalnoj vrsti kakav mu sigurno pripada.
Jose Mourinho, trener koji ne hvali igrače tek tako, pogotovo one koji s njim nemaju nikakve veze, nedavno je rekao najveću istinu: “Rakitić je najpodcjenjeniji nogometaš na svijetu.” Kazao je to nakon El Clasica u Madridu koji je riješio majstorskim golom. Kad ne bi bio u uskom drugu najboljih veznjaka svijeta, ne bi igrao petu sezonu u Barceloni, ne bi se javili svi najjači klubovim osim, logično, Reala, u času kad pomisle da se ukazuje i najmanja šansa da ga angažiraju... Tko stručno razmišlja to vidi i zna, rijetko će netko kazati suprotno, no o Rakitiću se ne pišu laude u Španjolskoj, njemu međunarodni mediji ne zidaju spomenike kao mnogim zvijezdama.
Dijelom se to može tumačiti kroz briljantan PR Lea Messija, pokraj kojeg se i Neymar osjećao šegrtom, i Barceloninu “titranju” najboljem igraču samo da bude sretan i ne pomisli potražiti novu ljubav. Neki se odgovori kriju u Rakitićevom nogometnom i životnom stilu jer se - koliko god je španer, izvedbe podređuje kolektivu, a slobodno vrijeme obitelji - ne ponaša se ekscentrično, ne glumi zvijezdu i ne pokušava usiljeno to biti. O njemu će superlative uvijek prije napisati oni koji o nogometu pišu stručno, nego mediji orijentirani tabloidno. No to je za percepciju kakvu ima u Europi, gdje su ga treneri Barcelone, kako se god zvali, obožavali, ali ga ankete nikad nisu gurale na vrh, u najbolju momčad Europe ili svijeta.
Štimčevo izbacivanje
Međutim, što je u Hrvatskoj? Zašto kod nas velikan kakvih smo imali malo u svojoj nogometnoj povijesti, ma kako bogata bila, nikad osim 2015. kad je u Sportskim novostima bio sportaš godine, a u Večernjem listu najbolji nogometaš, nema ozbiljnije priznanje? Luka Modrić bio je najbolji u 2018., to je kazao i Rakitić. Međutim, za doprinos i karijeru koji su iza njega i on je zavrijedio da mu se Hrvatska nakloni do poda.
Je li čudno što se Igor Štimac 2012. odlučio baš njega izbaciti na klupu kad je u udarnih 11 gurnuo Josipa Radoševića? Da je kod Ante Čačića bio najnezadovoljniji i najnesretniji statusom, samo nije reagirao poput Dejana Lovrena? I još štošta... On će u pravilu kazati:
“To komentirajte vi novinari!”
No je li njegov najveći minus u Hrvatskoj što nije igrao ni za Dinamo, ni za Hajduk? Jako mu je smetalo kad bi ga zvali “plavim Švicarcem”, danas se na to više ne obazire, ali Ivana Rakitića, koji je golema vrijednost Hrvatske, ova zemlja ipak često tretira s rezervom.
Možda, jer je pred njim sigurno još mnogo odličnih igračkih godina, u klubu i reprezentaciji, jednom doživi puno i pravo priznanje kakvo zavređuje čovjek koji daje težinu Vatrenima.