1. TROFEJNI IGRAČI
Od 2013. godine nema klupskog prvaka Europe bez hrvatskih igrača. Mandžukić, Rakitić, Modrić i Kovačić napili su se UEFA-ina šampanjca pa okitili i svjetskim titulama, znaju kako je osvajati i činiti velike stvari. Osim njih, u nacionalnoj su vrsti mnogi nogometaši velikih klubova poput Peršića, Brozovića, Lovrena, Vrsaljka, Subašića..., što potvrđuje da Vatreni imaju kadar za veće domete nego što su postizali na proteklim završnim turnirima. Stoga nije čudno što Hrvatsku opet mnogi smatraju favoritom iz sjene.
2. POSLJEDNJA ŠANSA
Biologija nikoga ne mimoiđe, a budući da će Luki Modriću, kapetanu i najboljem igraču, na početku SP-a tek tri mjeseca nedostajati do 33. rođendana, a Vedran Ćorluka i Mario Mandžukić samo su godinu mlađi, ovo im je zadnja šansa da naprave velik rezultat na Svjetskom prvenstvu dok su još u pravim igračkim godinama i okićeni statusom zvijezda. Premda nitko ne bi trebao ustvrditi da Mandžukić neće igrati SP i s 36... Ali to je već nešto drugo. Njih trojica, i ne samo oni, imaju izniman motiv, na Rusiju gledaju kao biti ili ne biti, priliku da izvrsne klupske karijere okrune i na reprezentativnom planu.
3. POVRATAK POZITIVNE ATMOSFERE
Uspješnima je sve lakše! U finišu kvalifikacija vratio se optimizam u reprezentaciju i naciju, Hrvatska je s Grčkom u Zagrebu imala izvrsnu atmosferu i uvjerljivom igrom izborila SP. Slično je ozračje bilo i uoči Eura u Francuskoj, tada su Vatreni zapeli u osmini finala, no tijekom izlučnog ciklusa za Rusiju nešto nije štimalo. Dolaska Dalića sve je opet sjelo na svoje mjesto. Sinergija izbornika i igrača te pozitivan odjek u javnosti bitni su preduvjeti za velika djela. Važno je s takvim samopouzdanjem doći na turnir.
4. ISKUSTVO
Zlatko Dalić pratio je Kockaste na svim turnirima, na mnogima i uživo, a morala bi mu biti dragocjena iskustva prethodnika da ništa ne prepusti slučaju, da taktički i psihički spremi momčad da bi učinila iskorak. Sigurno je na niz ranijih natjecanja bilo prostora da se po tim pitanjima, pogotovo strategije i taktike igre, učini više. To je jedna od bitnih karika koje su nedostajale. S iskustvom koje kao Hrvatska imamo Dalić će pokazati može li učiniti korak-dva naprijed. I o izborniku puno toga ovisi.
5. JEDNOM DOĐE NAPLATA
Na Euru u Austriji 2008. Hrvatska je nesretno stala u četvrtfinalu, četiri godine kasnije njemački sudac Wolfgang Stark i ponešto nedostatka vjere da se to doista može učiniti presudili su u dvoboju sa Španjolskom za ispadanje već u skupini, u Francuskoj 2016. Portugal je dobio u produžecima... Nakon niza natjecanja ostao je dojam da su Vatreni mogli i vrijedili više, pa Rusiju gledamo i kao šansu da se to naplati. Jednom mora doći trenutak da ne bude stativa, nego gol. Barem po zakonu velikih brojeva...