Riječi izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Zlatka Dalića izrečene nakon velike pobjede nad Španjolskom, kada je kazao da će on i igrači u nedjelju na Wembleyju u mislima biti u Vukovaru i igrati za sve vukovarske branitelje, primljene su u tom gradu s velikim oduševljenjem i poštovanjem. Sportski direktor Vukovara 1991 Ivan Lukić Zolja jako dobro poznaje izbornika.
- Nisu me iznenadile te riječi Zlatka Dalića, on iznad svega voli Hrvatsku, ima veliko poštovanje prema žrtvi Vukovara i prema braniteljima i siguran sam da tako razmišljaju i igrači. Prijatelj sam s dosta reprezentativaca i oni su mi se javili ohrabrujućim porukama uoči ovih teških i tužnih dana za nas branitelje.
Bogdanovci puni ponosa
Ivan Lukić Zolja umirovljeni je pukovnik HV-a, četiri je puta ranjavan i bio devet mjeseci u zatočeništvu u srpskim koncentracijskim logorima. Živi 24 sata za nogomet i bio je jedan od inicijatora dolaska reprezentacije u Vukovar uoči puta u Rusiju.
- Prilikom gostovanja Vukovara 1991 u Varaždinu Zlatko nas je pozvao na večeru i tada sam mu rekao, budući da sam znao da će reprezentacija biti u Osijeku, da dođe u Vukovar i da tamo održe jedan trening. Izbornik je to s oduševljenjem prihvatio, a jedini je uvjet bio da nađemo odgovarajući stadion gdje bi se to održalo.
I tu je nastao problem jer u Vukovaru, što je žalosno, nema stadiona koji bi mogao zadovoljiti uvjete. Jedino je to mogao biti stadion u gradskoj četvrti Borovo naselje, ali je tamo travnjak bio u očajnom stanju, tako da je predloženo da se trening održi u Bogdanovcima, na stadionu NK Croatije, koji nosi ime njihova legendarnog predsjednika Ivana Baruna, koji je ubijen u Bogdanovcima nakon pada mjesta. Bogdanovčani su s oduševljenjem prihvatili prijedlog i prionuli na posao, odlično organiziravši trening reprezentativaca.
Predsjednik Croatije Vladimir Prce s ponosom priča o tom treningu:
- To je za sve nas, kako u klubu tako i u cijelom mjestu, bio velik događaj. Reprezentacija je naša svetinja i bili smo ponosni što smo upravo mi ugostili najbolje hrvatske nogometaše na svom stadionu. Izuzetno nam je drago što su naši gosti bili oduševljeni time kako smo ih primili, a dobili smo i obećanje da će se vratiti u Bogdanovce kada za to bude prilike. Tada je na stadionu bilo četiri puta više gledatelja nego što Bogdanovci imaju žitelja.
Vladimir Prce, ili, kako ga svi zovu, Boniek, također je hrvatski branitelj, bio je ranjen u Bogdanovcima i prebačen na liječenje u Đakovo. To mu je, vjerojatno, i spasilo život, jer su mnogi branitelji koji su ostali u Bogdanovcima poginuli ili bili kasnije ubijeni. I on je ganut riječima Zlatka Dalića, o kojem ima jako visoko mišljenje.
- Zlatko Dalić pokazao je da je pravi čovjek za mjesto izbornika. Ne samo da je pokazao svoju stručnost nego ne skriva svoje simpatije prema braniteljima i svoju ljubav prema Hrvatskoj.
Nakon treninga u Bogdanovcima reprezentativci su bili u Vukovaru, gdje je u Hrvatskom domu održana Noć hrvatskog nogometa. Iz Vukovara su otišli puni dojmova i optimizma te želje da svojom igrom razvesele ne samo Vukovarce nego i sve Hrvate. I u Rusiji postigli sjajan rezultat. Očito je da im ovaj grad donosi sreću, pa se može očekivati da će reprezentacija jednog dana ponovo doći u Vukovar.
Ali da bi se to dogodilo, u Vukovaru se mora riješiti ključni problem - stadion. U gradu postoje dva stadiona i nekoliko nogometnih igrališta, ali nijedan od tih terena ne ispunjava minimum uvjeta da se ugosti hrvatska nogometna reprezentacija. Gradski je stadion razrovan i obnavlja se, a i nakon obnove će postati atletski stadion. Stadion u gradskoj četvrti Borovo naselje prije dva je mjeseca dat na korištenje Vukovaru 1991, trenutno se obnavlja travnjak, ali potreban je velik rekonstrukcijski zahvat i na prostorijama, gledalištu i ostalim sadržajima.
Vukovaru treba stadion
Vukovar je zaslužio puno bolje uvjete, vrijeme je da Hrvatski nogometni savez razmisli o tome da se u gradu heroju napravi kamp za treninge reprezentativnih selekcija, pa da u sastavu toga kampa bude i manji stadion. Već se godinama govori o izgradnji nacionalnog kampa, stalno su se mijenjale lokacije, ali nikada se ništa konkretno nije dogovorilo. Stoga bi trebalo razmisliti da se u Vukovaru sagradi kamp koji bi imao višestruku korist. Osim što bi reprezentativci svih selekcija imali dobre uvjete za pripreme, imali bi i prigodu da se upoznaju s poviješću Vukovara, a pogotovo s herojskom obranom u Domovinskom ratu. Sigurno je da bi to imalo pozitivan utjecaj na igrače, baš kao uoči Rusije, i da bi svi naraštaji hrvatskih nogometnih reprezentacija imali dodatan motiv da s ponosom nose dres hrvatske reprezentacije. Naravno da je za to potrebna i pomoć gradskih struktura, da i Grad treba dati svoj doprinos i pokrenuti inicijativu. Zajedničkim snagama Vukovar bi mogao dobiti ono što zaslužuje.
Rezultati by SofaScore