Od momka koji je Vatrene dočekao popet visoko na tramvajskom semaforu na Trgu onog 16. srpnja, pa do dobitnika neslužbene nagrade “Najvećeg dobitnika Lige nacija”.
U samo četiri mjeseca Josip Brekalo prevalio je put od navijača do neizostavnog člana vatrene ekspedicije. Korak od sedam milja...
- Neopisiv je to osjećaj, jer u jednome sam času bio žestoki navijač, koji je oduvijek repku pratio na nogama, svom snagom, ponekad i izvan kontrole od siline emocija, a u drugome sam stajao na kultnom Wembleyju, ispred iste te grupe ljudi s kojima sam nekad dijelio tribine i glasnice. I proživljavao kako to izgleda s druge strane. I izgleda sjajno, nestvarno, posebno... pogotovo kada znaš da imaš samo 20 godina - na prvu će momak koji još preslaguje reprezentativne foldere.
Do jučer je bio hipertalentirani klinac koji vuče mladu reprezentaciju prema Euru, a onda se u dvije debitantske utakmice preobrazio u dečka koji postaje stalni postav “srebrnih”. Velike su to stvari...
- Jesu, ali ne bih volio ispasti neskroman, no to sam i očekivao. Zbog svega, truda i rada, mislim da sam tamo gdje i pripadam. Znajući da standardno igranje u Bundesligi, u Wolfsburgu moraju stići na naplatu. Meni je ovo bila golema čast, ali ja se za ovo pripremam već dulje vrijeme. I nadam se samo da su svi zadovoljni, baš kao i ja što sam napokon dosanjao svoje snove.
Recenzije su prezadovoljne. Brekalo i Vlašić, definitivno, postaju predvodnici nove generacije mladog vala koji poput tsunamija zapljuskuje slavnu generaciju, ali generaciju koja je, kazuje statistika, druga najstarija vrsta Europe.
- Tko je ispred nas? Island? Pa i logično, s obzirom na broj stanovnika, zar ne - rezonira Brekalo. - Ma znate, ovo je ekipa koja nas je dočekala kao da smo oduvijek ovdje, poticajno i prijateljski, bez, doduše, inicijacija, ali uz savjete i podršku. Stoga je sve bilo i lakše. Meni je izbornik Dalić cijelo vrijeme govorio: ‘Josipe, opusti se i igraj svoju igru, ne boj se pogreške, ja stojim iza tebe, neću ti sigurno suditi po nekoj grešci, jer znam da vrijediš. Ako se nešto i dogodi, ja ću preuzeti odgovornost’. Kada imate takav doček, onda je baš sve mnogo, mnogo lakše - priznaje i dodaje na osnovnu tezu:
- Ovo su sve momci koji su itekako kvalitetni i sjajni, zato i jesu drugi na svijetu, no isto je tako činjenica da vrijeme nosi svoje, da nažalost nitko nije vječan, da svi mi nogometaši imamo rok trajanja. I zato su ulasci nas mladih u roku u kojem izbornik misli da je najbolje, neminovnost, a mi ćemo se definitivno truditi da opravdamo očekivanja i da tu takozvanu smjenu generacija s vremenom odradimo što bezbolnije, za što mislim da smo kadri, bez lažne skromnosti.
Premda ima samo 20 pršti samopouzdanjem i pozitivnom drskošću. On je uostalom inicijator ideje da ova generacija mladih ide ne samo po Euru, već i po Olimpijske igre. Izgara, dakle, od ambicije, ali ambicije s realnom podlogom.
- Meni je ovo nagrada, ali i prirodni put. No nipošto ‘svoje’ društvo iz mlade reprezentacije ne želim prebrisati, misleći da sam ih prerastao. Vrlo rado ću se vratiti tamo gdje je cijela priča u jednu ruku i počela i dati baš sve da one riječi koje smo izgovorili i ispunimo. Iako je prošla euforija odlaska, jedva čekam da vidimo skupine, s kim ćemo sastati na Euru 2019. u Italiji i San Marinu, a onda se s dečkima i krenuti spremati za taj turnir, gdje doista ne kanimo biti prolaznici, neki ukras. Ova godina ‘vatrenih’ uostalom je veliki motiv, ali ujedno i obveza da tamo pokažemo što smo, tko smo, koliko znamo, koliko vrijedimo i da ostvarimo ono što smo najavili, a to je pohod na OI. To bi bila kruna priče, o kojoj stalno pričamo. I nekako i prelijepi završetak ere koja je počela prije nekoliko godina, nakon koje svi ispunjeni možemo krenuti zidati put prema A vrsti, gdje mislim da dosta nas i zaslužuje biti. No sve to moramo potvrditi na terenu.
Kao što je on poziv potvrdio igrajući protiv velikana, Španjolske i Engleske, pokazujući da nije zelen.
- Šteta zbog rezultata, jer 10 nas je minuta dijelilo od Final Foura, međutim, ako smijem, mislim da smo odigrali dvije odlične utakmice, gdje smo pokazali da vrijednost ‘vatrenih’ nakon Rusije ne blijedi. Šteta kako je sve završilo, malo je nedostajalo da dosegnemo još jedan veliki rezultat, ali i ovo je dio nastavka puta o kojem izbornik priča i siguran sam da za Hrvatsku nema zime... - zaključio je debitantski ekspoze mladi “vuk”, čija “vatrena” priča tek počinje. I to s intencijom da ne bude fus nota, već - šlager.