Nakon zaključenja nastupa u Ligi nacija Zlatko Dalić žustrim je stavom najavio kako u reprezentaciju neće biti pozivani oni igrači koji nemaju kontinuitet nastupa u klubu.
“Oni koji će igrati u klubu, bit će s nama. Trebaju nam ljudi koji stalno nastupaju i u formi su”, poručio je izbornik dodavši: “Dolaze utakmice u kojima nema više popravnog i obvezni smo u takvim susretima biti s maksimalno spremnim igračima te onima koji imaju natjecateljski ritam.”
Kadar nije širok
S tehničke strane gledano, takav je stav logičan i pravilan. Reprezentacija igra ciklički. Nema vremena za podizanje forme i ritma igrača, nego je potreba da se oni u kampu pojave spremni baš u toj fazi. Kriterij standardnosti bi trebao biti nešto što se podrazumijeva, ali nerijetko se prilagođavao ovisno o kojem se igraču radi, odnosno o važnosti trenutka za reprezentaciju. Iz povijesti opjevane su već situacije Aljoše Asanovića, koji je u mnogim klubovima skoro manje igrao nego u reprezentaciji. Unatoč toj nestandardnosti, bio je jedan od udarnih igrača reprezentacije pod vodstvom Miroslava Blaževića koji ga se nikad nije želio odreći. Hrvatska, objektivno, nikad nije imala širok kadar više kvalitete za reprezentativnu grupu. Zato su se izbornici s vremenom naučili da manje pričaju o kontinuitetu igranja uvjetu…
Sasvim je sigurno da bi najbolje bilo kada bi Hrvatska, kako to ističe Dalić, imala na raspolaganju 20-ak najkvalitetnijih kandidata koji stalno igraju u klubu. Drugo je pitanje može li Hrvatska okupiti toliki krug kvalitete u stalnom natjecateljskom ritmu. U tom kontekstu znakovit nam je primjer Dejana Lovrena. U jesenjoj polusezoni, dakle, tijekom tri pol mjeseca, vrsni stoper skupio je, zbog ozljede, tek četiri nastupa za Liverpool. Prije utakmice s Englezima u Rijeci imao je tek jedan nastup, a prije Wembleyja tri tjedna nije nastupao. Ne možemo govoriti da je Lovren u natjecateljskom kontinuitetu i ritmu, kao što nije ni Vrsaljko, koji ima poneki nastup više. No, kako da se Dalić odrekne takva dva stožerna igrača ako su u trenutku reprezentativnog nastupa zdravi?
- U Londonu želim uvesti napadača ili ofenzivnog veznjaka, okrećem se prema klupi i tamo vidim Pjacu, Pašalića i Roga, koji nemaju taj kontinuitet… - nimalo elegantno prema trojici 23-godišnjaka izrekao je Dalić nezadovoljstvo kvalitetom alternativa na Wembleyju. Pritom nije djelovao ni precizno jer, primjerice, Mario Pašalić je u ovoj polusezoni nastupio u čak 16 utakmica Atalante (754 minuta, prosjek 47,1), Marko Pjaca ima 11 nastupa u 12 kola Serie A za Fiorentinu (prosjek 46,1 minuta). Najmanje ima Marko Rog, koji je nastupio u 8 od 16 Napolijevih utakmica, ali ima samo 252 minute (31,5), a kojeg je Dalić poslao na teren Wembleyja…
Relativnost problema
Kad bi hrvatski izbornici bili baš dosljedni u kriteriju kontinuiteta igre (koja je to mjera?), vrlo je vjerojatno da ne bi mogli uvijek računati na 18 igrača. I često ne bi mogli koristiti one za koje misle da su bolji od alternativa. Zato su sve manje pričali o tom kriteriju i fleksibilno ga provodili. To su realnosti Hrvatske u kojoj i sada ima desetak igrača koji su nestalnog statusa u svom klubu. Relativnost tog problema je i primjer Milana Badelja kod kojeg se jasno pokazuje koliki je problem za formu manjak nastupa u klubu. Badelj je u Laziju skupio 8 nastupa u 16 utakmica, te mršave 334 minute (41,7), dijelom i zbog ozljeda, te je potpuno bez ritma. Drugi kandidat za isto mjesto, Bradarić, stalno igra u Cagliariju, ali je izbornik ipak protiv Engleza u Rijeci dao prednost Badelju. Potonji će vjerojatno uskoro uhvatiti standardnost jer je doveden kao pojačanje, pa je pitanje treba li ga kao takvog izostaviti s popisa u terminu kada nije u punom ritmu….
Ubaciti u višu brzinu
Kako god, bude li Zlatko Dalić baš dosljedan, onda bi to bilo novo i principijelno pristupanje hrvatskih izbornika. Dakako, svi bi trebali imati na umu da to ima i svoje logične posljedice na kakvoću kadra…
Idući reprezentativni termini u tekućoj sezoni su 21. do 26. ožujka, te 7. do 11. lipnja, uz kvalifikacije za EP. Do tada ima još četiri, odnosno sedam mjeseci, te se po pitanju forme igrača može dogoditi, svakome, doslovno svašta. U kontekstu prvog termina, bilo dobro da kontinuitet igre prozvanih igrača (svi iz Serie A) uslijedi već u idućih 7 kola do kraja prosinca. No, imperativ je da Badelj, Rog, Pjaca, Pašalić budu u natjecateljskom ritmu u 9 utakmica koje će se igrati nakon novogodišnje pauze, dakle od siječnja do kraja ožujka i reprezentativnog termina. Dojam je da po tom pitanju izbornikova poruka najviše može djelovati na Marka Roga, ali ne u kontekstu da se nametne u Napoliju. On se i do sada trudio da u tome uspije, ali nakon tri godine teško je očekivati velike mijene statusa. Prije će biti da je to izbornikov poticaj Varaždincu da se nakokon oslobodi klupe podno Vezuva i otisne na neku drugu adresu gdje će igrati. Kao što je učinio, primjerice, Vlašić. Ostala trojica, po nama, neće imati problem manjka minuta, iako je dobro da ih je Dalić trznuo da ubace u višu brzinu…
7 VATRENIH KOJI BI MOGLI BITI UPITNI ZA SLJEDEĆE AKCIJE REPREZENTACIJE
MILAN BADELJ (334 minute)
Transfer u Lazio za sada mu nije donio dobro. Skupo je 334 minute u 8 nastupa, igrao prosječno tek 41,7 minuta. Nakon prilagodbe novom klubu i gradu, odmaku od napora SP-a, Badelj se i ozlijedio. Kad je zaigrao, forma mu je patila. On je igrač koji treba postupno ulaženje u formu, i kad je uhvati da je duže zadrži. Problem će nastati ako mu se tegobe budu ponavljale i zaroni u stalno odgađanje tog početka postupnosti. Rim je zaguljena sredina, pritisak javnosti potiče pritisak na klub, posljedično na trenera, pa se Badelj mora čim prije osoviti na noge i nametnuti svoje potencijale.
MARKO PJACA (508)
Dva lica nogometne (ne)sreće. Uzletio je nakon Eura 2016, postao jedan od Juventusovih velikih nada, a onda se u reprezentaciji teže ozlijedio. Klupska karijera onda mu je krenula nizbrdo, pogotovo što je pogriješio u izboru Njemačke za povratak igranju. Pjaca je u Fiorentini dobio dobru priliku i okruženje da revitalizira karijeru. Za sada je odveć rezerviran, iako je čak i dosta igrao, čak i više nego u slavljenoj mu eri kao igrač Juventusa. U 11 nastupa od 12 kola trener Pioli dao mu je 508 minuta, 46,1 u prosjeku. Pjaca mora podignuti ritam i preuzeti više rizika da ne uđe u kolotečinu neispunjene igračke vrijednosti.
MARKO ROG (252)
Rog je u dvije i pol sezone u Napoliju sveden na rezervu. Ancelotti je govorio da će više igrati, nešto više i igra, ali je to za igrača bez kontinuiteta i dalje premalo. U 8 nastupa tek 252 minute, samo 5 nastupa u 12 kola Serie A, samo jedna utakmica od 90 minuta. Za igrača koji bi trebao ‘pojesti loptu i suparnika’, takva kamilica je pogubna. Rog je igrač promjene ritma, fizičke moći, a kako se vidjelo i u Londonu, teško hvata promjenu ritma, nema (više) prodornosti. Kod njega je najvažnije samo prelomiti stvari, i da ode negdje igrati u kontinuitetu. Ne samo zbog reprezentacije, nego i zbog revitalizacije karijere.
MARIO PAŠALIĆ (754)
Nije baš primjer igrača koji nema utakmica. Igrao je 16 utakmica za Atalantu, 754 minuta (prosjek 47,1). Kao novi igrač u pogonu je od kolovoza, igrajući stalno u Euroligi i Serie A. Trener Gasperini vrlo ga respektira, ali ga i dozira, s obzirom na to da za novog igrača u njegovim iscrpljujućim taktičkim postavkama (iznimna trka, presing…) treba proći vrijeme prilagodbe. Pašalićev problem nije toliko u kontinuitetu igre, koliko u klupskom statusu. Otkako ga je Chelsea odveo iz Hajduka, nastupao je na posudbi za Elche, Monaco, Spartak, Milan i sada Atalantu. Pašalić svugdje igra, ali nitko ga nije otkupio, jer Chelsea postavlja visoku cijenu (sada Atalanti 15 milijuna). Promjene klubova, prvenstva, trenera, momčadi i podneblja ne doprinose iskoraku igre i etabliranju.
TIN JEDVAJ (552)
Zanimljivo je kako Jedvaj baš nema neku postojanu priču u Leverkusenu. Ove jeseni odigrao je manje minuta od Pašalića, neznatno više od Pjace. U 9 nastupa ima 552 minute, igrao je u 5 od 11 bundesligaških kola. Dok je u prvoj fazi polusezone manje igrao, krajem listopada i u studenome odaje dojam ulaska u kontinuitet, a kojeg je oplodio i s dva pogotka u Euroligi i Kupu Njemačke, potom i s dva pogotka Španjolskoj u Ligi nacija. Jedvaj, dakle, nema ‘kontinuitet’ u statistici, ali pokazuje jasan napredak u statusu u Bayeru. Potvrda je produžetak ugovora upravo u listopadu, po kojem ostaje Bayerov igrač do 2023. godine. To daje naslutiti kako je njegov status u velikom jačanju te da bi od ove sezone trebao prerasti u standardnog braniča Apotekara.
DUJE ĆALETA-CAR (470)
Velika (19 milijuna eura) investicija Marseillea. Kad je tako, jasno je da klub vjeruje u njega, ali je očito i to da Ćaleta Car prolazi nužnu, koliko kompliciranu fazu prilagodbe novom klubu, prvenstvu i bitno jačoj konkurenciji. Do sada je odigrao 470 minuta za OM, u 7 nastupa, dakle prosječno 67,1 minutu. Trener Rudi Garcia koristio ga je u 3 utakmice od 4 u Euroligi, i to po 90 minuta. U francuskoj ligi je kudikamo manje tretiran. Tek 4 nastupa u 13 kola, uz podatak da je jedinu cijelu partiju imao još sredinom kolovoza. Za mladog igrača očito prilagodba ide malo teže.
MATEJ MITROVIĆ (939)
Nakon što je dobro počela sezona u Club Bruggeu, gdje je kod Ivana Leke bio standardan sve do 31. kolovoza (svih 6 kola belgijske lige), Mitrović je zaronio prema marginalnim ulogama. U rujnu, listopadu i studenome, skupio je tek dvije i pol utakmice, preskočivši njih 10 u prvenstvu, Ligi prvaka i Kupu. Pomalo čudna situacija jer je nakon prošlosezonske posudbe iz Bešiktasa, Club Brugge otkupio njegov ugovor za 3,5 milijuna eura, te ga vezao do 2022. godine. Očito Mitrović nije u formi i pitanje je kako će uhvatiti kontinuitet ukoliko ga Leko nastavi povremeno koristiti. (rm)