Marko Rog bio je hrvatsko otkriće Eura prije dvije godine. Na utakmici sa Španjolskom zamijenio je Luku Modrića u veznom redu kao da je to najjednostavniji posao. Europa je bila impresionirana, ponude su stizale u Dinamo, a stručnjaci konstatirali: “Imamo igrača za buduća vremena s kojim će Hrvatska ostati velika i jaka.“
No, koliko god Rog bio te večeri u Bordeauxu al pari Iniesti, Busquetsu i Fabregasu, nas u Hrvatskoj totalno je “zaludjela“ jedna druga Rogova utakmica, derbi Hajduka i Dinama na Poljudu, nakon Francuske. Ni Marko Mlinarić, ni Zvone Boban, ni Luka Modrić nikad nisu napravili takva dar-mar u domu Dinamova najvećeg rivala kao Rog u pobjedi Modrih 4:0. To je bila nogometna fantazija. Ubrzo 29. kolovoza 2016. zagrebački klub i Napoli potpisali su transfer u kojem je Dinamo prvo dobio 1,5 milijuna eura za posudbu, pa godinu dana kasnije još 13 milijuna eura.
I koji imamo rezultat: dvije godine kasnije Roga nema među 23 hrvatska igrača za Svjetsko prvenstvo. Vjerojatno nije sasvim slučajno što na Transfermarktu još stoji njegova slika u dresu Dinama. To je klub u kojem je, i dalje, ostavio najveći trag.
Za Napoli je u dvije sezone igrao samo 1211 minuta, iako je na terenu bio u 56 utakmica. Trener Sarri bacao bi mu mrvice po 10-15 minuta, u tom razdoblju uspio je zabiti jedan gol i dodati mu dvije asistencije. Premalo da bi održao mjesto u nacionalnoj vrsti.
Na pitanja o Napoliju odgovarao je s puno uvažavanja, daleko više izražavao sreću što nosi dres tako značajnog kluba, istina nedovoljno jakog da sruši Juventus, nego čvrstu želju da igra, da se dokazuje makar u manjoj sredini te igrama lansira na veću scenu, tamo gdje će ga više cijeniti. Što bi natjeralo i izbornika da na njega računa. Dojam sa strane je kao da se prepustio sudbini.
Marko Rog nije se probijao na lagan način, njega nisu sa 14 godina proglasili bogomdanim talentom, sa 16 ubacili u prvu momčad Dinama, a sa 18 dali kapetansku vrpcu kao nekima drugima. Probijao se po trećoj ligi, pa zahvaljujući nogometom genu Tončija Bašića dobio šansu u Splitu. Dok su mediji pisali o Haliloviću, Muriću. Roguljiću… on je igrom, na europskoj i domaćoj sceni, pokazao da je sazdan od pravog materijala, da je borac i pobjednik.
Svestran veznjak
Zato je čudnije, za igrača koji je sve sam napravio, kojem ništa nije servirano na pladnju, što je čak dvije godine trpio drugorazredne role u Napoliju. Ma da je Real ili Barcelona, vrijedi samo igrač koji igra. Kao posljedica došlo je nepozivanje na SP.
Rog je odličan i svestran veznjak, zadnji, prednji, čak i bočni kad zatreba, iako mu potonje nije idealno mjesto. Motoričan i konkretan. Koliko čujemo, objektivno je primio Dalićevu odluku da ga ne vodi u Rusiju. Žao mu je, ali ne očajava. U srpnju će napuniti 23 godine, i dalje je mlad, a to što ga nema u nacionalnoj vrsti kriva je samo mala minutaža i zato ovog ljeta ne bi smio imati dvojbe - ostane li Sarri trener Napolija, na popravi li mu se status, treba tražiti reafirmaciju na drugoj adresi. Svi znamo da Marko Rog kao igrač to može. I on je naučio da put do uspjeha nije lagan. I da se treba žrtvovati..