Kad je završila utakmica u Kijevu, bilo je logično vjerovati kako će se Zlatko Dalić odmah referirati na doigravanje. No, onda smo, eto, spoznali kako trener koji je za 48 sati resetirao momčad Vatrenih i oživio nadu u Rusiju 2018., nema automatski dogovorenu suradnju za doigravanje...
Vrlo je to čudno čak i za odnose HNS-a. Vjerojatno je to posljedica i ad hoc promjene Ante Čačića, ali i neslaganja u redovima članova IO HNS-a oko toga tko bi trebao voditi Vatrene u Kijevu. Osim opcije Matjaža Keka, postojala je doista ideja da se proba privoljeti Slavena Bilića da spasi u Kijevu što se spasiti dade.
Kako sugeriraju upućeni, presudna je bila odlučna inicijativa Roberta Markulina, čovjeka Slavena Belupa, koji je uporno zagovarao Zlatka Dalića. Naposljetku je on i dobio kijevski mandat, ali bez definiranog vođenja skorašnjeg doigravanja. Prilično neshvatljivo, jer logika svih logika jest da trener koji dobije Ukrajinu jedini može biti opcija za doigravanje.
To je jasno, kao i to da u slučaju neuspjeha u Kijevu to ne bi trebalo imati nikakav teret vjere u Dalića i možebitno dugotrajnije mu imenovanje. Istovrsno, jedna pobjeda, ma kako važna bila, ne znači automatski sposobnost da se dugotrajnije odgovori na izazove izborničke funkcije.
Nedvojbeno je da će Dalić biti taj koji će voditi Hrvatsku u baražu, utoliko je ova praznina do službenog promaknuća nepotrebno ispunjena upitnicima i posljedičnim polemičkim notama. Zbog svega navedenog čini nam se da treba “jučer” ispraviti zakašnjelo rješenje za doigravanje i definirati ideju za dalje. Naime, ako Hrvatske ide u Rusiju onda je to jedna priča, ako ne ide, onda joj slijedi bitno drugačija (re)akcija...
Ukoliko je Dalić trener s odlikama koje općenito i individualno trebaju reprezentaciji u iduće dvije godine, a što treba utvrditi IO HNS-a, onda mu se treba ukazati povjerenje na dužu stazu, neovisno o epilogu doigravanja. No pitanje ugovora, kako nas uče odnosi u HNS-u i domaćoj javnosti, ionako nema neku težinu na izbornički status. Dok ima rezultat i dobru reprezentativnu prođu u javnosti, Dalić kao i svaki drugi imat će širu podršku. Kada stvari uđu u sivu zonu rezultata i odnosa s okruženjem, sve brzo krene po zlu.
Dalić bi ipak zaslužio više respekta što žurnijim pozicioniranjem, a sam izbor izbornika više ozbiljnosti od pristupa “možeš kako hoćeš”. Izaberu li ga, onda ti isti ljudi moraju unisono stati uz njega i tretirati ga po logici struke i proklamiranih ciljeva, a ne vodiljom populističkih raspoloženja i unutrašnjih previranja Kuće nogometa...