Da smo mi izgubili 4:1, čitali bismo proglase o smrti hrvatskog nogometa i konstatacije o pokojniku koji više nikoga ne zanima. Grci, ludi za sportom i temperamentni, primili su maksimirsko stradanje s bolom, ali s razumom. U petak u rano poslijepodne sletjeli smo u atensku zračnu luku, Vatreni stižu danas, zanimljivo je bilo vidjeti što ih čeka.
Pirej, grad koji se naslanja na Atenu okićen je grčkim zastavama. Na Karaiskakisu je uvijek vruće ozračje i to će ostati, no u četvrtak se sručila santa leda. Samo optimisti do korijena misle da to nije postala suvišna utakmica. Neki rado komentiraju igru i rezultat, mnogi će tek odmahnuti glavom, ali često će vam promijeniti temu:
- Jeste li čuli da večeras Olympiacos i Panathinaikos igraju košarkaški derbi?
Suparništvo koje je više mržnja nego sportsko rivalstvo u petak je imalo nastavak u dvorani, za takve oglede posve neprikladnog imena, Mira i prijateljstva koja će se pamtiti po mnogočemu, ali u nas najviše po Ciboninoj tituli prvaka Europe 1985. godine. Pa kako nakon dvoboja od kojeg bi najradije pobjegli, bolje zaliječiti rane no najslađom pobjedom.
Grci su zaista vjerovali da će izbaciti Hrvatsku i otići na Svjetsko prvenstvo. Razočaranje je “slijevalo“ sa svake naslovnice ovdašnjih sportskih listova ilustrirano fotografijama Stafylidisa, Papadopoulosa, Zece i kolega uvijek u istoj pozi - očaja i držanja za glavu.
Previše ste dobri
I koliko god je točno da su klubovi važniji od reprezentacije, mnogima nipošto nije svejedno.
- Igrali smo slabo, imate previše dobrih igrača za nas, ali znate li da smo na Karaiskakisu sposobni za čudo - kazao nam je Vasilis, kod kojeg smo kupili novine jer čak i u doba interneta dobro je vidjeti naglaske u tisku i tretman te utakmice koji je trostruko ili četverostruko slabiji nego u Sportskim novostima.
- Vrlo ste dobri, nisam vjerovao da ste takvi. Malo koja reprezentacija igra tako jak nogomet u svijetu. Ipak, debakl nam se ne bi dogodio da smo igrali kompletni. Znate da se Grci nikad ne predaju, i neće se momčad dati, ali osobno više ne vjerujem - zaključio je.
U Pireju je i Hrvoje Milić, uhvatili smo ga telefonom baš na stadionu, vratio se nakon kratkog odmora u Osijeku.
- Ha-ha, bježe svi od mene, a ja namjerno jednog po jednog grlim i kažem “dobri ste bili” - smije se Milić, uživa u cinizmu s kojim odgovarao klupskim suigračima i djelatnicima.
- Jedva čekam Fortounisa i ostale iz reprezentacije da dođu. Sad ću im vaditi mast, govorili su - bit će 1:1 i prolazimo dalje. Danas im samo dijelim čestitke na prezentaciji u Maksimiru.
Pa se uozbiljio.
- U Olympiacosu svi govore da smo ih razbili. Što i jesmo. Komentiraju da su predefenzivno stajali, da su se previše uplašili Hrvata.
Brzi gol dobro ih je uzdrmao.
- S njim se otvorilo, bilo je samo pitanje koliko ćemo im pogodaka zabiti. Oni su jedino mogli kako su i prijetili, iz prekida ili kontre. Čim sam vidio kako su naši krenuli, kad je počela utakmica, očekivao sam ovakav rezultat.
Udar na Fortounisa
Grci najviše hvale Nikolu Kalinića, Ivana Perišića i Šimu Vrsaljka, neki dodaju Luku Modrića i Andreja Kramarića, a totalno su ogorčeni na razvikanog Fortounisa.
- Kako gdje pitate, navijači Olympiacosa ne daju na njega, Panathinaikosovi ga razapinju - kazat će nam čovjek iz pirejskog kluba.
U novinama smo vidjeli ocjenu 3. Od toliko pompe i slave završio je - tricom. Koja se nipošto ne interpretira kao dobar. Jednako su prošli Maniatis, Papadopoulos i Tzavellas. Pa gdje je skrio Fortounis, bocnuli smo i Milića? Čak mu je Sokratis očito bukvicu.
- Nisam to vidio, ali jednostavno mislim da su imali krivu taktiku, budući da su se zaista pretjerano planirali braniti. To im se obilo o glavu, s nama je dobro došlo. On i Mitroglou bili su odsječeni od ostatka ekipe. Ipak, uspio je ubaciti kod gola iz prekida, što sam i spomenuo da je jako opasan.
Ostalo im je uzdati se u senzacije koje nogomet katkad režira.
- Ma jedno je što tko priča, a mislim da je svima jasno da je to praktično gotovo. Iako je nogomet uvijek nepredvidljiv, pogotovo je prednost od tri gola velika Grcima koji imaju problem kad se moraju otvoriti i napasti. Nitko im iskreno ne daje prevelike šanse. Očekivali su da će se u najmanju ruku potući, da će odluka pasti u uzvratu. No, treba biti na oprezu, što će Hrvatska s ovim izbornikom i igračima koji su svjetske klase i svaki vikend igraju ovakve utakmice i biti.
Kako je dan odmicao, nogomet je samo blijedio, do navečer jedina sportska tema u Pireju postala je košarka. Ali odlično je što se među Vatrenima nitko ne zanosi, ako su toliko na zemlji kao što govore, za Grke će to ostati priča bez radosti.