Nismo se ni otrijeznili od ruskog pjenušca, ne nužno Sovjetskog šampanjca, a eto Hrvatske opet u akciji. Ne bi škodila još dva-tri mjeseca guštanja u lovorikama svjetskog doprvaka, no sport brže no išta tjera u daljnje izazove.
Luka Modrić ostao je s kapetanskom vrpcom oko ruke, Ivan Rakitić odmah do njega, Lovren, Vida, Vrsaljko, Brozović i Perišić postojana su okosnica, zato u Ligu nacija ne ulazimo s novom Hrvatskom, nego s Hrvatskom kontinuiteta. Koja će kroz sljedeće mjesece, pa i godine, doživjeti dodatne preinake, ali bude li to planski, prirodno, bez naglih rezova i isključivo dajući šansu igračima koji dokažu da je zaslužuju, bit će to savršena smjena generacija.
Samo Livaja debitant
Premda je Zlatko Dalić uoči reprezentativne jeseni skinuo sve moguće rezultatske imperative s igrača, a time i sebe, za buduće lice Vatrenih slijede itekako bitne utakmice, već od Portugala. Izbornik je na popis 26 za Faro i Elche upisao čak 24 imena s liste 32 koju je prijavio za Rusiju, dodajući tek Antonija Milića, prethodno pozvanog u akciju Finska/Ukrajina, i samo jednog totalnog debitanta u seniorskim redovima, Marka Livaju.
Koliko god bilo točno da Hrvatskoj nije o glavu kakav će rezultat napraviti u Ligi nacija, to su krucijalni ispiti za pojedince poput Santinija, Livaje, Pašalića, Roga, Antonija Milića, Čopa, Mitrovića i Barišića, koji su Daliću bili ispod crte za Svjetsko prvenstvo, kao i neke nazočne u Rusiji koji nemaju status nositelja igre jer Brekalo, Ćaleta-Car, Sosa, Benković, Vlašić, Katić, Krovinović kucaju na vrata. Glasno, sve snažnije... Tko se ove jeseni ne etablira i ne potvrdi kao važan igrač za A vrstu, toga sljedeće godine, kad bi Hrvatska trebala poprimiti svoje novo lice, u kvalifikacijama za Euro, više neće biti. Ili će biti na “mravljem meniju”.
Pred nama je, načelno, najneobičnija jesen od 1994, prva u kojoj nemamo pritisak osvajanja bodova. Otkako je Dalić sjeo na vruću izborničku stolicu, mač je stalno bio nad glavom: dobiti Ukrajinu i preživjeti u kvalifikacijama, proći Grčku i izboriti SP, premostiti skupinu prvi put nakon 20 godina na SP-u... Kako Liga nacija nema status Eura, i slabiji rezultat u tom natjecanju ne bi izazvao nacionalnu depresiju, tenzije nisu iste i ne mogu biti jednake kao u Rusiji, ali svejedno, svaka će se utakmica pratiti s golemim zanimanjem jer su Vatreni sada u fokusu javnost. Više nego ikad. Narod jedva čeka da ih opet vidi na djelu, a odavno je Slaven Bilić, dok je obnašao izborničku funkciju, kazao: “U reprezentaciji nema prijateljskih susreta, svaki se nastup jednako secira.”
Kako se novi motivi i asovi za udarni sastav - koji bi u ciklusu Eura mogli dati dodatnu moć dosadašnjoj okosnici u pohodu na priželjkivanu titulu - stvaraju i profiliraju jedino u dobrim, a nikako ne u površnim igrama, hrvatski reprezentativci imaju mnogo razloga da pokažu svoje najbolje lice. I zbog rejtinga mundijalskog srebra, koji će dodatno poticati protivnike, ali i karaktera i imidža koji imaju zvijezde, jer Luka Modrić, najbolji igrač Europe i Svjetskog prvenstva, sigurno neće doći u Faro i Elche s idejom da nije bitno ako izgubi. Tako nikad, ni na školskom igralištu nije ušao u utakmicu, jer da jest, ne bi bio to što je postao.
Otvorena špica
Što se mijenja? Oproštajem Subašića, Mandžukića i Ćorluke imamo novo lice na mjestu prvog vratara (Lovre Kalinić), ostali smo bez drugog najboljeg strijelca u povijesti Marija Mandžukića te dvojca (on i Ćorluka) koji je bitno diktirao odnose u svlačionici. Hijerarhijski jačaju Perišić, Vida i Lovren, a igrački je najotvorenija špica, koju će Dalić tek morati posložiti. Kako osim Mandžukića i Nikole Kalinića zbog ozljeda nema ni Kramarića i Rebića, s Portugalom i Španjolskom šansu bi mogli dobiti svi pozvani napadači. Ipak, najveća je promjena u hrvatskoj reprezentaciji što je sada realizirana, rezultatski potvrđena, što je cijeni cijeli svijet; nema više aureolu nedorečene, neiskorištenog potencijala.
Malo opterećenja
Hrvatska je 1998. nakon bronce izgubila prvu utakmicu, od Republike Irske, i otišla u silaznu putanju. Sada su okolnosti mnogo povoljnije, između ostaloga i zato što ne slijede odmah kvalifikacije. No igrati s Portugalom, Španjolskom i Engleskom, to su predobre i preatraktivne utakmice, a Liga nacija službeno je UEFA-ino natjecanje; jest možda prvo izdanje, ali sa svakim će ga se ciklusom cijeniti sve više. Za igrače, barem one koji nisu dokraja šampionskog karaktera, to je idealno natjecanje: mnogo izazova, a malo opterećenja. Jer istinski prvaci najviše vole utakmice pod maksimalnim pritiskom. Ti nastupi dat će okvir za sliku koju nudi postmundijalska Hrvatska, kolektivno i, posebno bitno, pojedinačno.
Iz Zagreba danas lete sedmorica, ostatak se priključuje u Portugalu
Vatreni se okupljaju danas u resortu Monte da Quinta na jugu Portugala, u regiji Algarve, točnije u okolici Fara, grada u kojem se 2004. igrao Euro, a podosta hrvatskih igrača, pa i neki klubovi, boravili su tu na zimskim pripremama. Pitoma klima idealna je za taj period godine.
Englezi su tu podigli resorte i hotele, brojne golf-terene, upravo su oni uvelike zaslužni za cvjetanje elitnog turizma na tom prostoru. Na takvoj luksuznoj lokaciji boravit će hrvatska reprezentacija do utakmice s Portugalom, koja je 6. rujna, ali i još par dana poslije jer u Španjolsku leti 9. rujna. Estadio Algarve, poprište prijateljskog sraza, nalazi se točno na razmeđi gradova Faro i Loule, svjetski je raritet jer granica područja tih dvaju gradova ide kroz travnjak na kojem se igra. Kako je Faro poznatiji grad, s oko 65 tisuća stanovnika, ljudi će češće reći da se igra u Faru, iako je stadion po kilometraži bliži centru Loulea, koji je i nešto veći sa sitno preko 70 tisuća stanovnika, prema popisu iz 2011. godine. Udaljenost je između tih dvaju gradova 17 kilometara. Stadion prima malo više od 30 tisuća gledatelja, na njemu je od 2013. do 2017. igrala reprezentacija Gibraltara, a negda se ondje održavao čak i reli. Klasičan je primjer objekta izgrađenog za veliko natjecanje, a nema sadržaja koji bi ga popunjavali. Investicija koja sigurno nije dohodovna.
Zlatko Dalić u Monte da Quinti računa na 22 igrača, Ivan Rakitić priključit će se kasnije, za ogled sa Španjolskom, a s Dejanom Lovrenom izbornik će biti u kontaktu, postoji mogućnost da i on doleti u Elche i igra na otvaranju Lige nacija. Stručni stožer i sedmorica igrača bit će danas ujutro prije 9 sati, kad je čarter-let za Faro, u zagrebačkoj zračnoj luci, zajedno s delegacijom HNS-a, ostali stižu izravno iz svojih klubova. Mnogi su se odlučili za put turističkim (niskobudžetnim) kompanijama jer je Faro s brojnim gradovima, poput Bruxellesa, odakle stiže dio Vatrenih, povezan takvim letovima, pa su radije izabrali doći izravno, makar u avionima nema poslovne klase, nego da moraju presjedati.
Iz Zagreba će put Portugala Perišić, Brozović, Vrsaljko, Livaković, Mitrović, Čop i Letica. Tijekom dana stižu Modrić, L. Kalinić, Jedvaj, Vida, Milić, Pivarić, Barišić, Kovačić, Bradarić, Badelj, Pašalić, Rog, Livaja, Santini i Pjaca.
S Dalićem su u stožeru Ladić, Olić, trener golmana Mrmić, kondicijski stručnjak Milanović, analitičar Rochon i skaut Vukojević. U ekipi je liječnik Bahtijarević, fizioterapeuti Krošnjar, Redžaj i Beloglavec, ekonomi Pilčić, Vincek i Lukančić, team-menadžerica Olivari, glasnogovornik Pacak i povjerenik za sigurnost Marković.
Prvi trening Vatreni imaju danas u 19 sati po lokalnom vremenu, što je u 20 po hrvatskom, u The Campusu, centru u kojem također glavnu riječ drže Englezi. Nogometne tečajeve za djecu od 5 do 15 godina ondje drže Rio Ferdinand, Teddy Sheringham, Richard Dunne, Bobby Zamora... Cijena je za tjedan dana 500 funti, računajući dva sata dnevno na terenu. U tom novom zadnju, iz 2017. godine, svjetski doprvaci trebali bi imati vrlo dobre uvjete za trening. (da)