Hrvatska je nogometna zemlja čuda. Dokazuje se to već godinama, viceprvaci smo svijeta, Luka Modrić proglašen je najboljim nogometašem Globusa, naše nogometno podneblje stvorilo je ogroman broj nogometaša svjetske klase, Dinamo se bori za europsko proljeće u Ligi prvaka, Vatreni kontinuirano igraju na velikim natjecanjima.
A mali smo, nema nas previše, no očito ima nešto u nama kad je nogomet u pitanju.
Jedna od najuzbudljivijih i najnevjerojatnijih priča hrvatskog nogometa definitivno je Dinamov i reprezentativni napadač Bruno Petković, Bruno Nacionale. Čovjek je u osam nastupa za reprezentaciju postigao pet pogodaka, a četiri kvalifikacijska bila su ključna. Usput je upisao i jednu asistenciju.
Bruno nije samo najveće otkriće kvalifikacija uz Nikolu Vlašića, usudili bismo se kazati da je bio prvi igrač Vatrenih na putu do Eura.
Dino Perić (lijevo) i Bruno Petković na Rujevici kontra Slovačke
Majstor minijature
I to ne samo zbog statistike, koja je briljantna: u srazu sa Slovačkom u Trnavi, u onoj pobjedi od 4:0, zabio je pogodak i bio najbolji igrač utakmice, u Splitu je Mađarima stavio dva i bio najbolji igrač utakmice, na Rujevici je u subotu zabio i opet bio najbolji, asistirao je i Vlašiću za onaj za njegov pogodak Walesu...
Bog šesnaesterca, majstor minijature i improvizacije zabija i asistira petom, vrhom kopačke... Nemoguće je predvidjeti kako će taj majstor suparniku presoliti juhu, bilo u Dinamu, bilo u reprezentaciji. Momak koji je u već uigran europski Dinamo došao sa stigmom napadača koji dvije godine nije zabio gol preobrazio se u prvog Dinamova napadača, postao je reprezentativac, i to, sad vidimo, itekako bitan. Došao je niotkuda i postao Dinamov i vatreni Doc Holliday, došao je tiho i ušao u legendu. Više ne možemo ni zamisliti da izbornik Dalić postavi udarni sastav bez Petkovića.
Vrtio se po raznim talijanskim klubovima, njegovo probijanje po Italiji trajalo je punih šest godina, promijenio je čak sedam momčadi, a golova i asistencija nije bilo previše. Onda je na inzistiranje Zdravka Mamića stigao u Dinamo, u ruke majstora zanata Nenada Bjelice, koji ima nemjerljive zasluge za neviđeni napredak briljantnog majstora šesnaesterca. Sjećamo se kako nam je Bjelica pričao da je onog trenutka kad je došao u plavi dom nalikovao - drvu! Uvodnu fazu priprema prošao je s Bolognom, valjda su ga Talijani ubili od trčanja, teretane... U Dinamo je došao tvrd, neokretan, usporen. Trebalo je dosta vremena da se nogometnim treninzima dovede u optimalno stanje, u kojem je već dugo vremena. Petković igra jako dobro još od one Dinamove utakmice s Anderlechtom, kad je Bjelica prvi put za njega rekao da će biti reprezentativni kalibar. Pa je to završilo na naslovnim stranicama, a ljudi su se smijali treneru Dinama. Sad se više ne smiju...
Nogometni gen
Ali Bjelica ga je vidio svaki dan na treningu, vidio što može, kakvu snagu ima, kakvu volju. Od prvog je dana bio uvjeren da od Petkovića može napraviti ovo što je danas. Naravno, ništa se to ne bi dogodilo da Bruno nije sam shvatio kakav nogometni gen nosi u sebi, kooperacija Bjelica-Petković ispričala je ovu nevjerojatnu priču koja puni medije.
Dok Bruno puni suparničke mreže. Petković je danas moderni napadač, krucijalan za Dinamo i hrvatsku reprezentaciju. Dobili smo vrlo modernog, atraktivnog napadača koji svojim izvanserijskim potezima oduševljava. Volimo gledati takve igrače koji se igraju nogometa. Jer Bruno se zaista još uvijek igra nogometa, on je tipični hakler. Nema takvih previše u današnjem nogometu.
Zato se kod njega ne trebaju gledati samo statistički podaci, koji jesu sjajni, ali ne pokazuju sve ono što Bruno može i zna. Voli se spuštati po loptu i sudjelovati u izgradnji napada, razigravati svoje suigrače, a isto tako često igra i značajne defenzivne role. U praznini koja je nastala povlačenjem Mandžukića, nestankom Nikole Kalinića i ozljedom Andreja Kramarića Petković je iskočio kao prvi izbor za reprezentativnu špicu.
Opravdan izbor
I taj je izbor potpuno opravdao. S tim da imamo osjećaj da ovo nije njegova granica; treba samo nastaviti biti ovakav kakav je sada, a napredak će onda dolaziti sam po sebi. Velika je karijera pred Petkovićem, makar je i ovo što je dosad napravio otkako je došao u Dinamo i reprezentaciju za naklon do poda.
ŠTO PETKOVIĆ ZNAČI VATRENIMA
1. Vatrenima je donio konkretan golgeterski učinak. Nakon svog prvog pogotka koji je zabio Tunisu, uslijedila su četiri vrlo važna, presudna u konačnici kvalifikacija za Europsko prvenstvo, zabijao je kad je bilo najvažnije.
2. Taktički je važan za izgled, kompoziciju Dalićeve momčadi. Vrlo je miran i staložen u reakcijama, zna sačuvati loptu, pričekati dok mu se ne priključe ostali igrači u ofenzivnom smislu, proigrava suigrače, razigrava momčad.
3. Bitan je i u defenzivnom smislu, često otklanja opasne centaršuteve nakon prekida, prije svega kornera i slobodnih udaraca. Treba svakako dodati da se karakternim osobinama sjajno uklopio u reprezentaciju.
Jako podsjeća na Zlatana Ibrahimovića!
Što o Petkoviću kaže legendarni plavi 9, veliki centarfor Slaven Zambata?
- Ukratko, ja sam oduševljen Brunom Petkovićem. Kakve samo poteze može izvesti taj momak... Jednostavno, gušt ga je gledati, u njegovu se nogometu može uživati. Tu ne govorim samo o njegovim pogocima. Svaki njegov potez ima opravdanje, jak je u šesnaestercu, tu se osjeća kao kod kuće. Iznimno je staložen, ima fenomenalan pregled igre, a o njegovu osjećaju za gol ne treba se ni pričati. Osim toga, stalno dolazi u prilike za gol; osim onoga što zabije, nađe se u barem još dvije ili tri prilike - kazao nam je Zambata za početak.
Slaven Zambata (ilustracija)
Nastavlja kako su to sve sjajno prepoznali trener Dinama Nenad Bjelica i izbornik Zlatko Dalić.
- Mislim da obojica imaju identično mišljenje o Petkoviću. Mene, zapravo, čudi kako je tek sada nogometno lansiran u orbitu, ali on je definitivno dokaz da u nogometu nema pravila. Neki se igrači afirmiraju sa 17 ili 18 godina, a on se afirmirao s 25. Sjećam se jednog jugoslavenskog golgetera, Bore Kostića, koji je proradio u 26. godini. Makar, mora se kazati da je Bruno sve iznenadio. Još nešto valja spomenuti: Petković ima jako lijep odnos prema igri, svojoj momčadi, suparnicima. Nastupa izvanredno u svojim medijskim obvezama. Njegova cijena sigurno skače iz dana u dan, takve centarfore u svojim momčadima žele imati svi vrhunski treneri. Prema takvim se igračima može graditi kompletna strategija igre.
Zambata je zaključio jednom zanimljivom usporedbom.
- Petković mene jako podsjeća na Zlatana Ibrahimovića! Vrlo su slični u svojim nogometnim izvedbama, on je hrvatski Ibrahimović. A kad ga se može usporediti s Ibrahimovićem, onda je jasno o kakvom se majstoru radi. Jako sam sretan što se na hrvatskom nogometnom nebu pojavio takav igrač koji će ostaviti dubok trag u Dinamu i hrvatskoj reprezentaciji - veli Zambata.