Kakav li je to samo bio start sezone za Ivana Santinija (29) u Anderlechtu! Hrvatski je centarfor u prve tri utakmice belgijskog prvenstva zabio sedam pogodaka (!?), po tri je puta zabio Kortrijku i Oostendeu, jednom Charleroiu, nije pogodio samo protiv Mouscrona. Ivan, jednostavno, briljira, igra fenomenalno, možda svoj najbolji nogomet karijere.
- Sve je super. Belgijska mi liga, očito, odgovara, a kad igraš u jačem klubu kao što je Anderlecht, lakše dođeš do šanse za pogodak. Sve se poklopilo, stvarno je dobro - kaže nam zadovoljnim glasom Santini.
Njegov je Anderlecht u četiri utakmice upisao četiri pobjede, je li to najava juriša na naslov prvaka Belgije?
- To je uvijek ambicija Anderlechta. Sad ćemo sve vidjeti kad krenu ozbiljnije utakmice, protiv Club Bruggea, Genka, Standarda... To su nam i najveći konkurenti za naslov.
Sjajni napadač, rođeni Zadranin, još je jedan Hrvat koji briljira u Belgiji, zabija kao što su to nekad činili Strupar, Weber, Stanić, Špehar, Perišić... Pitamo ga kakva je belgijska liga, može li je usporediti s s HNL-om?
- Ima skoro deset godina otkako nisam u HNL-u. Kad sam bio, igrala se liga 16, sjećam se Sammira, Badelja, Kramarića i drugih, oni mi prvi padaju na pamet... U moje vrijeme HNL je bio dosta jak, a nisam mjerodavan za ocjenjivanje ovog trenutka jer me nema. Ipak, mislim da je kad je riječ o organizaciji, infrastrukturi, kvaliteti i posjetu navijača belgijska liga dosta bolja. S obzirom na to da sam stigao iz Ligue 1, mogu kazati da je francuska liga u tjelesnom i taktičkom pogledu za nijansu jača.
Dvije protekle sezone igrao je za Caen, mali klub. Sad je u velikom klubu Anderlechtu, kakva je razlika?
- Ogromna je razlika. Čim sam ušao u Anderlecht, odmah sam spoznao da se radi o pravom europskom klubu, sve je posloženo na najbolji mogući način, uvjeti za trening su vrhunski, sve je na iznimnoj razini. Caen je malen, više obiteljski klub. Nisu imali velike ambicije. Francuska je liga jaka, ali teško je igrati u malom klubu, gdje gotovo u svakoj utakmici imaš manji posjed lopte, obrana ti je glavni dio posla. Za napadača je to nezahvalna uloga. Bez obzira na to što je belgijska liga slabija od francuske, nije mi se bilo teško odlučiti za dolazak u Anderlecht. Cijeli sam život želio igrati u klubu u kojem će moja kvaliteta doći do izražaja, gdje ću se više moći koncentrirati na svoj, napadački dio posla, manje na obrambeni. Dosad je bilo drukčije, u Zadru, Freiburgu, Kortrijku i Caenu. Pa čak i u Standardu, gdje sam bio kratko, godinu dana. Anderlecht je najveći klub u kojem sam igrao. Liga nije najjača, ali klub jest.
Prošle je sezone Ivan Santini spasio Caen od ispadanja iz lige, u dvije sezone u tom klubu zabio je 27 pogodaka.
- Nisam samo ja. Bio sam dio momčadi, zadužen za postizanje pogodaka. Bez obzira na statistiku, ne osjećaš zadovoljstvo kad znaš da možeš puno više. A zapravo ne možeš... U sebi si svjestan da imaš nešto više u sebi, a to ne možeš nikome pokazati. Nogomet nije individualan sport.
Može li u Anderlechtu nadmašiti te sjajne golgeterske cifre iz Francuske?
- Nadam se, vidjet ćemo. Trudim se svaku utakmicu zabiti pogodak, pomoći svojoj momčadi. Nema pravila. Daj Bože zdravlja pa ćemo vidjeti kako će sve izgledati.
Pitamo ga je li se čuo s izbornikom Dalićem. Naime, nekako pretpostavljamo da bi Ivan mogao dobiti poziv za sljedeće okupljanje nacionalne vrste, za Ligu nacija. U sjajnoj je formi, zabija, Mandžukić se oprostio, treba nam napadač takvog tipa.
- Nisam se čuo s izbornikom. Koncentriran sam na to da što bolje igram u klubu, ne mogu razmišljati o stvarima na koje ne mogu utjecati.
Ako dobijete poziv, možete li zamijeniti Marija Mandžukića, koji je kazao zbogom Vatrenima?
- Mogu dati sve od sebe, jedino to mogu garantirati. Samo Bog zna. Mandžukić je dugi niz godina bio jedan od najvažnijih poluga naše reprezentacije, nikome neće biti lako njega zamijeniti.
Santinija je prvi u reprezentaciju pozvao Ante Čačić na onu turneju po SAD-u, igrao je protiv Meksika, a odigrao je i dvije minute u kvalifikacijskoj utakmici s Islandom u Reykjaviku, u onoj utakmici u kojoj smo poraženi s 0:1. Ante Čačić zvao ga je još nekoliko puta, ali nije ulazio u igru. A izbornik Dalić pozvao ga je na onu utakmicu s Ukrajinom, koju smo dobili s 2:0, Ivan je ostao na klupi. Ako ga sad pozove, bit će ti drugi poziv koji mu je uputio Dalić.
- Da, neću se morati upoznavati s reprezentativcima...
Naravno da je pratio sjajno dostignuće na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Što misli, hoće li se ikad više tako nešto ponoviti?
- Nadam se da hoće, ali naravno, bit će teško. Bilo je čudesno, a bio sam na finalnoj utakmici s Francuskom. Trener je mene i Antonija Milića pustio na finale, znao je da se radi o nečemu što se ne događa često.
Je li vam bilo žao što niste bili dio te momčadi koja je osvojila srebro?
- A kome ne bi bilo žao? No stvari možete gledati pozitivno i negativno. Sretan sam što sam uopće bio te momčadi u kvalifikacijama, što sam bio toliko blizu. Dok su momci igrali i napravili sjajan rezultat, ja sam iskoristio za trening, baš sam kvalitetno trenirao individualno. Sad ubirem plodove tog treninga. Trenirao sam sa Zoranom Erlićem, a tjelesni dio s Josipom Milošem.
Što bi za vas značilo da vas pozove Zlatko Dalić?
- Nema većeg dostignuća u nogometu nego kad igraš za svoju reprezentaciju! To su pokazali naši dečki u Rusiji, svakom svojom utakmicom, svakom svojom izjavom. Bila bi mi to posebna čast, neopisiv ponos. Ne želim biti patetičan, ali moj se otac Romeo borio za tu zastavu, bila bi zaista ogromna čast da ja sad mogu igrati pod njom! Bila bi to velika stvar i za moju obitelj, nema ništa veće od toga.
Otac Ivana Santinija rano je umro, sa samo 42 godine. Bio je poznati glazbenik.
- Cijelu svoju karijeru gradio je nekim sporednim putevima, hvala Bogu, u Zadru je uvijek bio cijenjen, njegova pjesma “Kamena Dalmacija” još je uvijek tu, Tornado je pjeva na svakoj košarkaškoj utakmici. To puno znači mojoj obitelji. A isto tako znam da mom tati uspjeh mog brata Krševana i moj uspjeh puno znače. Prezadovoljan sam time kako ide moj život, makar sam imao teških trenutaka, od gubitka oca, preko ozljede zbog koje nisam igrao osam mjeseci, pa to situacije kad u jednom trenutku nisam imao klub. Mnogo sam naučio iz svega toga. Sve to gledam kroz vjeru, zahvalan sam Bogu na svemu što mi je dao. Radim ono što volim, mogu od toga dobro živjeti, imam zdravu obitelj, suprugu Ivanu, kćeri Ivu i Saru. To je neprocjenjivo.
Ako stigne poziv Zlatka Dalića, Ivan Santini mogao bi nadomjestiti Danijela Subašića, koji se oprostio, pa bi Zadrani opet mogli imati četvoricu u reprezentaciji.
- Da, moramo držati prosjek, hahaha...
Vidjet ćete kome ću posvetiti prvi pogodak za Hrvatsku...
Što to ima u Zadru da izrastaju tako dobri nogometaši?
- Nije samo nogomet. Po košarci smo poznati, tu je sad naš Stipe Žunić, iz Zadra je Zoran Primorac, veslači su tu.... Ima nas u svim sportovima. Zadar je uvijek bio sportski grad. Cijela je Dalmacija takva, cijela Hrvatska.
Šteta jedino što Zadar kao nogometni grad ima klub na tako niskim granama, a bili ste prvoligaši?
- E, to je sad teža tema. Godinama se loše radilo, kad-tad je moralo puknuti. Hvala Bogu da je puknulo, da se može krenuti iz početka. Sad ide sve nabolje. Bio sam, inače, u klubu, tamo sam i trenirao ovo ljeto. Zadar napokon kreće zdravijim putem, puno je ožiljaka i dugova otprije, trebat će neko vrijeme da se klub stabilizira u Drugoj ligi, a onda se s boljim uvjetima može vratiti u Prvu ligu, gdje sigurno pripada.
Sanjate li svoj prvi pogodak za Vatrene? Kako ćete ga proslaviti, kome ćete ga posvetiti?
- Ne mogu razmišljati unaprijed. Na svakoj utakmici i treningu želim zabiti pogodak, živim u trenutku u kojem jesam. Nadam se da će doći i taj dan kad ću zabiti za Hrvatsku. A onda ćete vidjeti kome ću ga posvetiti.