Hrvatska u Ligi nacija još nije zabila pogodak. Ništa alarmantno ni neuobičajeno, jer samo u Dalićevoj eri, uoči odlaska na Svjetsko prvenstvo, Vatreni nisu tresli mreže ni Grčkoj u Pireju (0:0), Peruu na američkoj turneji (poraz 0:2), kao ni Brazilu u Liverpoolu (0:2).
Duge besplodne periode i probleme s efikasnošću kod prethodnika Čačića da ne spominjemo.
Dvije postruske sušne utakmice sa Španjolskom i Engleskom odmah su postale povod da se priziva interventni povratak Marija Mandžukića i Nikole Kalinića.
Mandžo je za Vatrene neprocjenjivi gubitak, ne samo zbog 33 pogotka i što je iza Šukera drugi najbolji strijelac u povijesti, ili što su nas njegovi golovi vodili kroz Rusiju (uveo nas u finale nokautiravši Engleze, vratio u život protiv Danske, usmjerio na pobjedničku trasu na startu s Nigerijom), nego što je svima ostalima davao bespoštednu energiju i postao sinonim ratničke momčadi koja se nikad ne predaje.
On je svoju odluku prelomio i zaključio priču, taman da u tandemu s Ronaldom u Juventusu još odigra najbolje partije života u ionako impozantnoj karijeri.
Najteži korak
Priču o povratku zavrtio je iz Madrida i “odmetnuti sin” Nikola Kalinić izjavama da bi se “mogao vratiti kad bi se u reprezentaciji promijenile neke stvari”. Koje “stvari”? Izbornik, kapetan, cijela momčad?
Kalinić će uskoro navršiti 31 godinu i teško da će za svoje igračke karijere dočekati takve tektonske promjene. Pa i da dođe do šokantnih obrata u nacionalnoj vrsti, za Kalinića to neće ništa značiti. Sam se eliminirao iz nacionalne momčadi, isključivo svojim postupcima, ili kako su ga oslikali svjetski mediji, sam si je propucao koljeno i postao ogledni primjer “samoranjavanja iz zasjede”, s poantom “nemoj biti kao Nikola Kalinić”.
Kad bi uistinu imao želju za povratkom u hrvatski dres, prvo bi se dubinski morao promijeniti sam Kalinić. To znači da ne može uskrsnuti nekim zaobilaznim, diplomatskim putem u stilu “živ-živ, nitko nije bio kriv”, vrijeme briše sve ili tek deklarativnom isprikom sročenom za javnost “ako sam pogriješio, mogu prihvatiti da se moglo drukčije riješiti”.
Za momčad kakvu želi Dalić, a i cijela Hrvatska, koja je zbog toga i postala simbol zajedništva i poniznosti, Kalinić bi se trebao suštinski resetirati, potpuno okrenuti i potisnuti svoj ego, sam spoznati da je napravio životnu pogrešku i sam osjetiti poriv da se iskreno ispriča. Nije presudno da ispriku uputi izborniku Daliću ili kapetanu Modriću koji stoje ispred momčadi, nego svima kojima je okrenuo leđa.
To je svakako najteži korak za svakog čovjeka, priznati vlastitu pogrešku i zatražiti oprost, ali Kalinić će se sa svojim nepromišljenim korakom u Rusiji kad-tad morati suočiti. Što prije dođe do te preobrazbe, njemu će biti lakše.
Na stranu što je Kalinić imao kod Dalića maksimalni respekt i što mu je počinjao kao starter i što je, naprimjer, bio u udarnim postavama u dvije (Grčka, Peru) od one tri utakmice uoči Mundijala u kojima smo ostali na nuli. U trećoj, u pripremnom ogledu s Brazilom u Liverpoolu, prvi put je odbio ući u igru, a Dalić i momčad podmetnuli su leđa zaštitivši ga: “Kalinić se požalio na probleme s leđima.”
Uoči puta u Rusiju oglušio se na Dalićevo jasno upozorenje:
“Ako je bilo tko nezadovoljan, ne mora ni doći ni avion za Rusiju, ne treba mi takav igrač.”
I onda je sve sebično ponovio na otvaranju SP-a s Nigerijom, odbio je ustati s klupe i pomoći momčadi u posljednjih desetak minuta. Koliko je njegov odnos štetio momčadi i tko ne vjeruje da je izbacivanje iz kampa bilo iznuđeno, jedino moguće rješenje, neka pogleda snimku pobjedničkog Kramarićeva pogotka u posljednjem testu sa Senegalom u Osijeku (2:1), u kojem je Kalinić igrao cijelo drugo poluvrijeme.
Zakinuti suigrači
Kramarić postiže pogodak za preokret i pobjedu, a Kalinić širi ruke “što mi nisi dodao” i odlazi pognute glave na svoju stranu dok s Kramarićem pritrčavaju podijeliti radost Perišić, Modrić, Brozović, Kovačić, Strinić, Jedvaj… Kalinić nezadovoljno, spuštena pogleda, prolazi kroz njih reda radi.
Ako je tako doživljavao i sve daljnje golove i pobjede svojih suigrača u Rusiji, bez obzira što je poslan kući, ili je iskreno žalio što nije s njima, to je prvo i osnovno što Nikola mora razriješiti sam sa sobom. Da im je slao čestitke, nije.
Dok god si to ne osvijesti, sve riječi i brojke bit će mrtvo slovo na papiru. Ostat će suha statistika Nikole Kalinića za reprezentaciju, 42 nastupa, 15 golova. Točka.
A na vrata za napadača kucaju Livaja, Santini, Čop, Brekalo… Neki od njih izravno su zakinuti što zbog Kalinićeva poteza već nisu osjetili mundijalsku euforiju. Sebi je ukinuo mjesto, njima ga uskratio.