Nije kraj svijeta kada doma ne pobijediš slabašnu Finsku u utakmici u kojoj imperativno tražiš tri boda. Noć ranije isto se protiv Perua dogodilo i Argentini predvođenoj Messijem i svjetski cijenjenim Sampaolijem na klupi. Sve je to nogomet...
Međutim, kada protiv takve Finske doma u zadnjih pola sata panično i na kraju neuspješno braniš vodstvo, kada svaki ubačaj Finaca u naš kazneni prostor rezultira “općom opasnošću”, onda je to jasan znak da kod Vatrenih igra opako ne štima. I da se nešto hitno mora promijeniti, jer ovakvi u Ukrajini doslovno nemamo što tražiti. Ševčenko nas čeka s mnogo jačom i boljom momčadi, koju će dodatno nositi krcate i fanatične tribine nošene nadom da mogu otići do kraja i pojaviti se na Svjetskom prvenstvu usred Rusije, najvećeg ukrajinskog neprijatelja, susjeda koji joj je vojnom silom oteo i još uvijek drži veliki komad domovine.
Igrače teško možemo promijeniti, premda bi itekako trebalo razmisliti o tome treba li pronaći neke mlađe, brže i moćnije igrače te s njima ući u rizik u Kijevu. Od Čačića ostavku nismo dočekali, previše je tvrdoglav za takav čin, iako je sinoć nakon debakla s Finskom u svakoj riječi otkrivao izgubljenost. Na potezu su stoga sinoć bili Davor Šuker i članovi Izvršnog odbora. Hitna smjena? Zašto ne, što možemo izgubiti? Ili je bolje pitati se što još s Čačićem možemo dobiti? Izgubili smo na Islandu, izgubili smo u Turskoj, Finska nas je doma stjerala u mišju rupu...
Takve su misli sasvim sigurno proganjale i nogometne čelnike, koji su malo poslije ponoći i presudili izborniku. Čačićev je smjer predvidljiv i jednosmjeran. U nogometu se stoga u takvim slučajevima često poseže za šok-terapijama, jednokratnim potezima koji trebaju promijeniti krvotok momčadi. Odluka je stoga bila logična, Čačićevo mjesto u zrakoplovu pripast će nekom drugom, Hrvatska bi se u Kijevu s njime na klupi doista teško mogla ičemu nadati.
