Nakon povratka sa Svjetskog prvenstva u Rusiji izbornik Hrvatske Zlatko Dalić izrazio je nezadovoljstvo nekim događajima uoči Mundijala zbog koji sada dvoji oko ostanka na klupi Vatrenih. Između ostalog, apostrofirao je dva priopćenja u kojima je NK Osijek kritizirao njegov popis igrača za prijateljske utakmice s Peruom i Meksikom u SAD-u u ožujku.
“Nitko se u Nogometnom klubu Osijek ne može složiti s činjenicom da među čak 29 igrača na širem popisu nema nijednog prvotimca Bijelo-plavih. Smatramo da smo kao prvoligaš s najviše domaćih igrača u svojim redovima, među kojima zasigurno ima potencijalnih reprezentativnih kandidata, ostali neopravdano zapostavljeni pri izboru Zlatka Dalića za provjere u Miamiju i Dallasu”, stajalo je, između ostalog, u prvom priopćenju NK Osijek.
Nakon poraza od Perua, a uoči sraza s Meksikom, iz NK Osijek stigao je i drugi dopis:
“Sjetimo se samo susreta s Meksikancima, odigranom krajem svibnja prošle godine u Los Angelesu. Tada je momčad pod vodstvom bivšeg izbornika Ante Čačića bila sastavljena upravo od igrača iz domaćeg nogometnog okruženja koji su svladali favoriziranog, gotovo sasvim kompletnog protivnika s 2:1. I to je argument više za tezu da je u SAD, osim trećeg vratara Livakovića i stopera Nižića, trebalo povesti barem još nekolicinu onih koji se stalno dokazuju u HNL-u. Nadamo se da nećemo morati čekati sljedećeg izbornika kako bi se to ubuduće, u sličnim prigodama, i dogodilo.”.
Četiri mjeseca kasnije Hrvatska je doprvak svijeta, a Dalić se napokon izjasnio o tim priopćenjima:
- Nitko nije reagirao, a dvaput se dogodilo. Ne treba štititi mene, nego osobu izbornika. To me pogodilo, ali ostao sam miran jer sam imao svoj krajnji cilj - rekao je prije nekoliko dana hrvatski izbornik.
Pogled Osijekovog predsjednika Ivana Meštrovića s odmakom vremena na taj slučaj? Zatražili smo ga i dobili u pisanoj formi...
“Uvijek smo živjeli i disali za reprezentaciju. Tome svjedoči i veličanstveni ispraćaj iz Gradskog vrta, posljednja provjera naše nacionalne momčadi uoči odlaska u Rusiju, utakmica protiv Senegala. Velika hrvatska zastava koja je prekrila stadion kao pozdrav reprezentaciji pred odlazak na Svjetsko prvenstvo, bila je najljepša razglednica iz Hrvatske tih dana.
To što podržavamo i bezuvjetno volimo našu izabranu vrstu ne znači da smo čvrsto vjerovali i imali očekivanja da će igrati u finalu Svjetskog prvenstva, kao ni, vjerujem, većina ljudi u Hrvatskoj. Životno sam blagi optimist, ali na trenutke sam bio i pesimist što se tiče naše reprezentacije. U jednom trenutku priprema i loših rezultata smo pomislili kako bi više ‘grizli’ igrači iz HNL-a. I ta promišljanja smo podijelili s javnosti jer smatram da su otvorenost i javne debate o temama koje se tiču cijele Hrvatske ključ za razvoj sporta i društva. Mi uvijek javno govorimo ono što mislimo i osjećamo, pa i onda kada to nije populistički najbolja opcija. Vjerujemo da je transparentnost mišljenja dugoročno jedini pravi put. I ovaj uspjeh pokazao je i potvrdio moju tezu koliko se hrvatska reprezentacija tiče svih nas, svakog Hrvata u Hrvatskoj i u svijetu!
Izrazito mi je drago da su ti trenuci pesimizma ostali u domeni priprema, da sam do korijena razuvjeren da naši dečki mogu zajedno itekako ‘gristi’ za najbolji rezultat. Uživao sam u ovom Prvenstvu, proživio ga duboko, kao i svaki drugi Hrvat i ljubitelj nogometa općenito u svijetu. Znate da živim izvan naših granica, a uslijed odličnih nastupa Hrvatske u Rusiji javili su mi se i ljudi koje nisam čuo godinama. Znači da je ovo sve na neki način dotaknulo, ljude oko nas. Nije to velika stvar samo za hrvatski nogomet, nego i za samo ime Croatia, ovo je jedno veliko priznanje našem narodu.
Poveznica s izbornikom
Osobno sam bio na najznačajnijim utakmicama, dakako i na finalu. Ključno je naslijeđe koje nam ostavlja ovaj fantastičan rezultat, da smo mi nogometni brand puno veći nego što smo bili prije ovog Prvenstva i to nas svakako sve zajedno treba činiti posebno ponosnima i zadovoljnima. Vezano za Dalića, ako itko u HR nogometu ima poveznicu s Dalićem, imam je ja, a to je više od deset godina života na Bliskom istoku... Samim time su moje simpatije prema njemu prirodne, ali simpatizirati ne znači zaljubiti se slijepo u nekoga i ne imati svoje mišljenje. Nakon svega, nakon Svjetskog prvenstva, u svoje ime, a i u ime NK Osijek, mogu gospodinu Daliću samo reći: hvala! Baš kao i Davoru Šukeru, koji je samozatajno ostao u sjeni osvojenoga srebra, a bez čijeg angažmana i utjecaja ne bi bilo niti Zlatka Dalića kao kormilara ovoga uspjeha!”