Postoji li opcija povratka u Hrvatsku. Zdravko Mamić predlagao je da vas vrate u reprezentaciju nakon smjene Ante Čačića?
- Moj povratak, barem u dogledno vrijeme, nije realan. Dugo sam trajao u Hrvatskoj kao izbornik, šest godina u A reprezentaciji, dvije godine u mladoj! Dao sam sve što sam tog trena mogao, a sada su mi motivi i realnosti vezani za inozemstvo.
Bilo je dakle poziva i iz klubova?
- Neću negirati, ali ponavljam, sve su moje ambicije sada vezane za inozemstvo.
Kako komentirate već četvrtog izbornika nakon pet godina od vašeg odlaska?
- To je svakako trend za preispitivanje. Već tri ciklusa izbornici preuzmu kormilo, krenu vrlo dobro i pomisli se kako je sve idealno. Onda krene po zlu, načnu te mediji i naposljetku slijedi metla. Poanta je da kod nas, u takvoj atmosferi, teško možeš dulje potrajati. Dosadiš li, smetaš ili nešto treće, ali moramo se zapitati zašto se u pozitivnom kontekstu tretira samo one koji ne rade, odnosno dok ne počnu nešto raditi.
Ulet Zlatka Dalića bio je drugačiji…
- Za desetku! Pustimo te naše priče i relativiziranja Ukrajine, Grčke, ne znam temeljem kojih logičkih procjena. Dalić je za kratko vrijeme učinio izuzetan posao. Znam ga još od igračkih dana u Hajduku. Ozbiljan je momak, odgovoran, do trenerske afirmacije došao je na teži način nego drugi i zato djeluje tako potkovano. Treba mu dati mira, da kvalitetno odradi priču te poželjeti puno, puno sreće.
Je li ova Hrvatska sposobna otarasiti se nametnutih tereta brončane ere?
- Imamo doista izvanrednu selekciju igrača! Hrvatska nikad, pa ni 1998. godine, nije imala takvu širinu kvalitete. Subašić, Modrić, Perišić, Rakitić, Mandžukić, Brozović, Vida, Kovačić, Badelj, Vrsaljko, Lovren, N. Kalinić, kad se oporavi Ćorluka, mudro priključenje Strinića, pa ovi mlađi kao Kramarić, Rog, Pjaca, eto sada i mali Vlašić, dojmljivo ih je samo nabrojati sve u istom kadru. To je roster koji je svakom treneru za prste polizati. No, ne idemo na revijalni turnir, nego na Svjetsko prvenstvo. Tamo su dva-tri suparnika koji su bolji od nas, pa još sedam-osam koji su kao mi, uz još sedam-osam koji u jednoj utakmici mogu uvijek pobijediti, a da to ne bude senzacija. Zato kažem da uz kvalitetnu pripremu moraš imati i puno sreće, kako u pogledu zdravlja igrača, odluke suca, neke vratnice, rasporeda i slično…
Poveznica s 1998.?
- Roster je, rekoh, raznovrsniji i s nizom igrača koji igraju u boljim klubovima nego mi nekad. Mi smo, doduše, baš svi bili među glavnim protagonistima u svojim klubovima, što je prilično važan segment za formu igrača, za unutarmomčadsku kompoziciju. Današnji reprezentativci pokazuju jak karakter. Kad zagusti, izvuku najbolje od sebe. Imaju još jednu veliku prednost. Dosta je njih ima iskustvo i po 4-5 velikih turnira. Mi smo imali samo Euro 96. Dakle, dosta je preduvjeta da Hrvatska u Rusiji može daleko dogurati.
Dozu suzdržanosti iskazujete zbog toga što se može, ali ne mora dogoditi?
- Čini mi se da nije dovoljno prepoznata težina naše skupine i pogotovo negativa rasporeda. Imamo je...o tešku grupu i najgori mogući raspored utakmica. Nigeriju na startu kada je ona, po tradiciji, najjača i koncentrirana. Argentinu imamo u odlučnoj partiji, a bilo bi bolje da je u trećoj kada bismo možda imali već riješen plasman. Islanđani su treći suparnik, ali oni su takav mentalitet da će i u slučaju da su već otpali, a možda baš i zbog toga, igrati kao da im život ovisi o tom susretu. Biti će nam komplicirano, ali možda nas zato priča odvede daleko, naravno, ako krenemo kako treba…
Problem je što nas čekaju vjerojatno Francuzi?
- Oni sigurno mogu napraviti tri jake selekcije koliko igrača visoke kvalitete imaju. No, godinama se ti Francuzi nekako čudno muče, golove daju na kapaljku. Oni su uz Brazil i druge uobičajene reprezentacije među favoritima, ali ne treba biti opterećen Francuskom kao nepremostivim suparnikom. Brazil je dobar, ozbiljan, gledao sam ih i sada mi se čine s manje brazilskog, a više s argentinskog natjecateljskog štiha. To je ubitačna kombinacija, čaroban talent brazilskog igrača i natjecateljska zrelost kao Argentinaca, koja priječi da taj talent bude dovoljan samom sebi.
Što biste po iskustvu sugerirali Daliću?
- Ne trebaju njemu moje sugestije. Dalić je odmah stekao povjerenje igrača i to je prvi veliki plus za njegov rad. Iz iskustva mogu kazati da je za Hrvatsku, reprezentaciju i uopće, uvijek jako važan faktor bilo zajedništvo! Pa u dvadesetak godina ja se praktično ne sjećam da se netko u reprezentaciji ozbiljnije porječkao. Tu kompaktnost treba njegovati i koliko prepoznajem Dalića, on ima tu crtu, emitira toplinu odnosa, što našim igračima iznimno odgovora. To su mladi momci, oni osjećaju taj ogroman teret očekivanja u domovini, pustite to što pokazuju “coolerski” stil s tim slušalicama na ušima i, šatro, uživaju u glazbi i ne opterećuju se. Itekako su obuzeti da reprezentacija ispuni navijačka očekivanja. Zato vjerujem da je Dalić točno ono što im treba. Bit će jako važna i njegova reakcija u teškim trenucima ruske avanture, to su momenti u kojima se lomi tema o dosezima…
Na terenu i kao štit, potvrdilo se i nakon teškog mu ljeta, imaju Luku Modrića?
- Ha, Luka, po meni je on najbolji u reprezentaciji otkako igra u njoj! Imao je stvarno teško i komplicirano ljeto, znam dobro što je prolazio zajedno s obitelji. No, kad je u miru sa sobom, svjestan svoje ispravnosti, čovjeka to ne može slomiti. Dapače, osnaži ga! On je na terenu anulirao sve te muke i zapravo ga danas navijači i šira javnost tretiraju onako kako je igrački to već prije zasluživao. Od svih nastupa meni je osobno njegova igra i gard protiv Finske u Rijeci, neovisno o ishodu, bilo nešto top!
U Hrvatskoj je boleština uspoređivati i omalovažavati, umanjivati i preuveličavati kako bi stalno bilo polemičkih tema i diskvalificiranja. Mislite li ipak da je Modrić naj-igrač hrvatske nogometne povijesti ili…?
- Nelogično je uspoređivati epohe, ali osobno, od 1980-ih, otkako pratim ozbiljno nogomet, za mene nema dvojbe da je Modrić “number one”! Potvrdio je odavno igračku klasu, a u Realu je dobio tu patinu najvećih mogućih dosega, u kojima se iznjedri liderska karizma. Po toj liniji Modrićeva je priča na razinama Bobanove iz najboljih Milanovih dana. Imam ogroman respekt prema veličinama HR nogometa iz vremena bivše države i neću uspoređivati epohe. U novom dobu Hrvatske najveći su Modrić, Boban, Šuker, Bokšić i Prosinečki, a nitko nikad nije imao takav značaj u velikom i vjerojatno najvećem klubu svijeta, kao Luka!