Prema logici nogometa, uzvratna je utakmica Grčke i Hrvatske protekla u drukčijoj dinamici u odnosu na Zagreb. Utjecaj rezultata (4:1 za Vatrene) sam je po sebi snizio intenzitet emocija reprezentacija i okruženja. Utjecaj napora, dvije teške utakmice unutar četiri dana, umanjio je i ritmove večerašnjeg dvoboja. Sve zajedno dovelo je do toga da smo gledali ‘kontroliranu utakmicu’, u kojoj je Grčka imala više (ali u kontekstu stvari - premalo) inicijative, a Hrvatska više pažnje za kontrolu neurotičnog suparnika.
Naime, umjesto očekivanog nogometnog ho- ruka u prvih 15-ak minuta, gdje im je trebao pogodak da bi rasplamsali šanse za prolaz i posljedično žestoku podršku publike, Grci su se istakli svekolikim potencijalom jeftinih pritisaka na suce, gestikuliranjima, (polu)simulacijama. Valjda su tako htjeli isprovocirati utakmicu ‘na rubu’, gdje bi Hrvate izvukli na polje nervoze, svađanja, a sve kako bi Vatreni što manje koristili svoju tehničku nadmoć.
Dva su razloga da im je to bila jalova ideja. Prije svega zato jer je utakmicu sudio Kuipers. Nizozemac je frajer kojeg ne dira tko igra i gdje se igra. Gleda igru po pravilima, štiti nogomet(aše) i demonstrira autoritet znanja i ravnopravnih kriterija. Drugi je razlog to što je ova Grčka uistinu očajna u igri. Mogu biti agresivni, mogu juriti ko navijeni, mogu i odlično skakati, ali su toliko limitirani u ideji, kreaciji, tehničkoj komponenti, da ni u jednom trenutku 180 minuta dvoboja s Hrvatskom nisu odali minimalnu mogućnost da ugroze njenu dominaciju. Mogli bismo tu nadodati treći razlog.
Gledajući kako je promijenio ritmove Grka u posljednjih pola sata sinoćnje utakmice, razložno se upitati kako je to Skibbe hladio na klupi 150 od 180 minuta brzonogog Ganniotasa. Momak je ušao kao napeta puška, stvorio nekoliko opasnih situacija u kaznenom prostoru Hrvatske, donosio višak. Je li moguće da to njemački trener nije prepoznao, ne znamo, ali dobro je za Vatrene da mu nije više vjerovao…
Njemačkog trenera može utješiti to da je Hrvatska uistinu druga dimenzija tehničke kvalitete u odnosu na njegov kadar. Zlatko Dalić vješto je iskoristio kvalitetu kadra kojim raspolaže i vodio je Vatrene vrlo pragmatično. Dobro je procijenio da će biti teško ponoviti izdanje iz Zagreba, kako zbog drukčijeg ritma utakmice, tako i zbog umora. Mudro je procijenio da mu treba ojačani defenzivni skok i ‘centimetri i kilogrami’ Mandžukića i Nikole Kalinića, a da će vižljaste reakcije dobivati od Modrića. Nije uopće potrebno da se zato ispričava ni Kramariću, ni ikome za svoje izbore, jer je to njegova dužnost i pravo da bira ono što smatra da je najbolje…
Na Karaiskakisu je i tim izborima dao do znanja da će Hrvatska igrati utakmicu kontrole rezultata, kao jedine i najvažnije ambicije večeri. To se odradilo dobro, s više ili manje tenzije, zaključujući večer bez ikakve natjecateljske i ine štete. Bolje reći, zaokružena je sjajna reakcija reprezentacije i trenera za jubilarni 10. nastup na velikom turniru. Bravo svima!
Tri ključna detalja
1. Razlika kvalitete, ali i rezultata
Jučerašnju utakmicu je usmjerio rezultat iz Zagreba, koji je nametnuo preteško breme za domaćina odnosno za njegovu ionako siromašnu tehničku razinu u odnosu na Hrvatsku. Grci su se trudili da spase čast, djelomice su uspjeli jer nisu izgubili.
2. Povratak vatrene kompaktnosti
Trebali su se dovesti u vrlo tešku situaciju da bi pogledali jedni drugima u oči i ‘potražili’ izgubljene naboje. To bi se moglo prevesti na kompaktnost grupe, prvo izvan terena a posljedično potom na terenu. Vrijednost posljednje tri utakmice je upravo u tome, jer će biti presudna za SP.
3. Pogođeni izbori Zlatka Dalića
Psihološki je bilo važno djelovati u 48 sati prije Kijeva. Za doigravanje je trebalo pokazati taktički smisao i vještinu da ideje prenese na momčad. Dalić je u tome bio uspješan kao trener. No, bio je i izbornik, jer je birao igrače po potrebi taktike, igre i suparničkih profila.