Još je u devedesetima Ćiro Blažević rekao da se smjena generacija ne obavlja preko noći, nego postupno i tiho. Hrvatska je zadržala kontinuitet te misli, što je jedan od značajnih razloga konstante na visokim razinama. Josip Brekalo i Nikola Vlašić najjači su aduti koje je dosad ponudio Zlatko Dalić i gotovo nema stručnjaka koji neće uskliknuti “oni su svježa krv i nova moć”. Koliko ćemo ih vidjeti na djelu sa Španjolskom i Engleskom, ovisi od Perišiću, Rebiću, Kramariću i Pjaci, hoće li opravdati svoj premijerni status i, dakako, izbornikovu viziji.
Potrebna osvježenja
Luka Modrić je “vatreno kršenje” imao još u ekipi Zlatka Kranjčara. Ivan Rakitić, Ivan Perišić, Dejan Lovren, Milan Badelj, Domagoj Vida, Šime Vrsaljko… debitirali su u reprezentaciji u vrijeme Slavena Bilića. Mateo Kovačić, Ante Rebić i Josip Pivarić startali su kod Igora Štimca, Marcelo Brozović, Andrej Kramarić, Lovre Kalinić i Marko Pjaca, primjerice, početnu su šansu dobili od Nike Kovača.
I Marka Roga, i Tina Jedvaja, i Marija Pašalića prvi je na popis stavio aktualni trener Bayerna, ali su nešto ozbiljnije zaigrali kod Ante Čačića, koji je debitantsku priliku dao Filipu Bradariću i Dominiku Livakoviću, a na širu listu stavio Duju Ćaleta-Cara i Antonija Milića. No, i Pique iz Bilica i defenzivac Anderlechta debitirali su kod Zlatka Dalića, čija su “lica budućnosti” u trenutačnom kadru 25 igrača, te Nikola Vlašić, kojeg je angažirao na svojem prvom popisu još prije godinu dana, i Josip Brekalo.
Bilić je najduže držao “žezlo” i prirodno kroz tri ciklusa obavio najširu selekciju, od uvodnog plasmana u prvi plan Vedrana Ćorluke te Luke Modrića i Eduarda da Silve, koji su imali poneku “kapicu“ iz ere Zlatka Kranjčara, ne i izbornikovo istinsko povjerenje, do regrutiranja mladića kao što je bio Šime Vrsaljko, međutim, svaki je izbornik donio neka svoja rješenja od kojih su samo poneki, najbolji, opstali.
S Brekalom i Vlašićem Hrvatska neće dobiti novu igru, jer i dosad se oslanjala na motorične ofenzivce, ali može dodatnu energiju i kvalitetu. Nakon srebra u Rusiji oni, i neki koji dolaze, trebali bi biti još jedan pečat Vatrenima s Dalićevom potpisom.
Zoran Zekić, trener Osijeka, i Ivica Mornar, obojica negda članovi nacionalne vrste i ofenzivci, ističu gotovo jednako.
- Apsolutno mislim da su Brekalo i Vlašić nova snaga, i to ona potrebna. Neki igrači otišli su nakon SP-a, a i da nisu moraju se mladići polako uključivati, jer sigurno će kroz dogledno vrijeme biti nositelji nacionalne vrste.
Brekalo je krilni napadač Wolfsburga, Vlašić polušpica u CSKA.
Treba vjerovati u njih
- Brekalo je i kad je bio u Dinamu, a nažalost ostao je prekratko, pokazao da ima sve odlike modernog nogometaša. A obojica su motorički jako dobri, tehnički također, taktički će doći na potreban nivo, na razinu svjetskog nogometa. Niz godina bit će perjanice Vatrenih. Vlašić u CSKA igra iz drugog plana zato što je trener procijenio da to može, a ima momčad kojoj treba takav igrač. Jako dobro traži dubinu, sposoban je ponavljati. Može biti i to, ali i krilo. Mislim da mu je mjesto iza špice, što sad ima u CSKA, zapravo najbolja pozicija.
Može li sa Dalić osloniti na njih već sada sa Španjolskom i Engleskom?
- Apsolutno da. Nema straha. Pokazali su to kroz U-21 reprezentaciju u kojoj su bili nositelji, jedni od najboljih igrača, igraju u klubovima i to fantastično. Nikola igra top nogomet. Trebaš doći u momčad kao što je CSKA i imati takav mentalitet da te trener prepozna, postati nositeljem igre. Tako brzo. Naravno da će izbornik najbolje znati kad ih poslati na teren - konstatirao je Zekić.
Mornar, u čijoj su biografiji upisana 22 nastupa za A vrstu, ocjenjuje:
- Brekalo i Vlašić su mladi i perspektivni, dobri, okrenuli smo se prema budućnosti, to je i rekao izbornik. Jesu li već sada na toj razini da bi mogli igrati? Može ih se koristiti, ali da budu u prvoj postavi, to je teret koji im je možda preveliki u ovom trenutku. Ipak su tek na početku, Brekalo je prvi put dobio poziv, a suparnik je vrlo jak. No, treba vjerovati u njih.
Dobro vođenje
Detaljnije ih se secirao:
- Vlašić je u malo vremena puno pokazao. Poznavajući engleski stil nogometa i njihove menadžere, shvatio sam i da su ga stavljali na pogrešnu poziciju i da su se oslanjali na neke druge, da ga nisu prepoznali kao dragulj, a to je stvarno grijeh. Pokazalo se to u CSKA gdje trener stoji iza njega i puni ga samopouzdanjem. Brusi ga i teše. Brekalo je također otišao mlad, konkretan je, prodoran, moćan… Treba proći jedan period kad odeš van. Od aklimatizacije, jezika, lige… Ne može se to preskočiti. Naši mladi su dobri, vide da se mogu nositi s prekaljenim igračima u velikim klubovima. U reprezentaciji imaju ambicioznog i pametnog stručnjaka koji ima viziju, davat će im podršku, uz kvalitetan i postupan uspon u njihovim karijerama i njegovo vodstvo, ne vidim razlog da ne budemo moćni za dvije godine.
Zekića i Mornara pitali smo i za predviđanja utakmice sa Španjolskom.
- Možemo dobiti, ali vjerojatno više “na mišiće”. Što se tiče ritma svi manje-više igraju. Normalno da nam jako nedostaje Mandžukić. On je bio nositelj energije i kvalitete, uvijek si se mogao osloniti na njega. Pitanje je kako će biti na lijevom beku, to je goruća pozicija, a teško je igrati ozbiljan nogomet bez pravog rješenja na toj strani. Svakako imamo šansu, ne treba to biti prelijepa utakmica, najbitnija je pobjeda pa da si priuštimo na Wembleyju još jedan vrhunski susret s potpunom rezultatskom težinom - misli Zekić.
Mornar ne stavlja pritisak:
- Za prvo mjesto u Ligi nacija moramo pobijediti Španjolsku. No, meni to natjecanje nije sjelo. Znam da donosi bodove, prestiž, da nije prijateljska utakmica, ali ipak ima prijateljski predznak. Španjolci su se preporodili, dobro igraju, okomitiji su. Možemo napraviti dobar rezultat, ali i ne moramo u ovoj fazi. Bitno je da stvorimo momčad i plan igre, ne samo za Španjolsku, nego budućnost. Kako bismo bili pravi za dvije godine. Taj trenutačni domet nije tako bitan. Moćni smo na svim pozicijama. Imamo super perspektivu.