Impresivno je, na kvadrat! Svjedoci euforije 1998. znaju da je i ono bila fantastična priča koja je oduševila Hrvatsku. No isto tako znamo da je euforija 2018. još žešća, masovnija i po mnogočemu jedinstvena reakcija cijele Hrvatske. Što bi se za nogomet, kao i društvo u cjelini, moglo kapitalizirati na temelju fonda Srebrnih stvorenog u Rusiji?
Pogledamo li u jedino dosadašnje iskustvo, za optimizam u tom kontekstu i nema nekog temelja. Hrvatska je osvojila brončanu medalju i potaknula prvu veliku sportsku euforiju poratnog doba, ali idemo li tražiti značajne pozitivne efekte tog dosega, razočarat ćemo se. Osim onih konfekcijskih priča o svjetskoj promociji Hrvatske, privlačenju više djece u nogomet i slično, Hrvatska broncu ‘98. nije oplodila značajnijim doprinosom za razvoj svog sporta.
Možda bismo takvo stanje metaforički, i u kontekstu današnjice, mogli sublimirati u sudbini Ivana Heraka. Taj je veliki zaljubljenik u nogomet 1999. godine bio ministar turizma u te je na valu superuspjeha Brončanih i njihove globalne popularnosti potpisao sponzorski ugovor s Hrvatskim nogometnim savezom. U tri godine Ministarstvo turizma trebalo je sponzorirati HNS s 2 milijuna njemačkih maraka, radi promocije i turističkih potencijala RH.
Jasna strategija
No, čim je došlo do promjene Vlade, nakon siječanjskih izbora 2000., Herak je završio u pritvoru zbog niza navodnih nezakonitih radnji (između ostalog i s tim ugovorom, ali su sve optužbe na njegov račun odbačene nakon 12 godina sudovanja), ondašnja je (nova) ministrica turizma Pave Župan-Rusković pokrenula postupak radi poništenja ugovora. Na to je HNS reagirao tužbom i ona je nedavno okončana u njegovu korist, a Ministarstvo turizma mora podmiriti dug od 24,8 milijuna kuna, ali i višestruko više kuna zateznih kamata...
Može li reakcija Hrvatske, po svim njenim odgovarajućim i zainteresiranim subjektima, biti u konkretnu korist nogometa, posljedično i društva (doček je potvrdio koliko mu nogomet znači)? S danas ipak drugačijim odnosima u društvu možda bi se ipak moglo učiniti nešto konkretno.
Krenemo li od nogometa, HNS bi trebao inicirati jasnu strategiju za iduće 2 odnosno 4 godine, i to po pitanju reprezentativnog života (izbornik i njegov program), razvoja infrastrukture (program za hrvatski a ne elitni nogomet) i marketinškog uzdizanja Hrvatske nogometne lige. U toj strategiji jasno je da HNS ima različite partnere, a to su izbornik i reprezentativci, državne institucije i lokalna samouprava te klubovi HNL-a. Koliko se na tom planu uzdizanja HNL-a, infrastrukture Hrvatske (a ne favoriziranih) i profita za reprezentativne selekcije može učiniti, vrlo jasno je naznačila akcija prethodnica Rusiji 2018.
Ulaganje HNS-a za rekonstrukciju 5 kritičnih travnatih igrališta Prve HNL, uz financijsku potporu lokalnih samouprava, omogućit će prvi puta u povijesti lige da se igra na urednim, ravnim i za kvalitetan nogomet pogodnim travnjacima. I to u svakoj vremenskoj (ne)prilici, što praktično može smanjiti i dugu zimsku pauzu...
Racionalni planovi
Infrastruktura je samo jedan od problema domaćeg nogometa, i praktično ju je najlakše rješavati ako su planovi racionalni, konkretni i isplativi. Veći je problem mijenjati ukorijenjene loše navike, pogotovo u upravljanju nogometom, počevši od vrha, a uslijed čega se stvaraju negativnost i ruši svaki plan marketinškog iskoraka. Nemoguće je da HNL ima sponzora od samo milijun kuna (!??), a kako smo čuli od svite političkih, financijskih i gospodarskih stručnjaka, uspjesi Vatrenih priskrbili su svima unutar države više od 9 milijardi kuna prihoda. Samo na ime PDV-a (prije svega ugostiteljstva) država će ubrati neočekivanih 250 milijuna eura. Može li se za početak promjene pristupa i mentaliteta, recimo, osigurati da od toga novca dio ode za razvoj novih vatrenih vrijednosti kroz sponzorska i ina ugovaranja s HNL-om?
To je retoričko pitanje, jer ne da bi moglo, nego bi se moralo dogoditi, i onda djelima pratiti more hvalospjeva i riječi kojima se zasulo nogometnu reprezentaciju i njene snažne efekte na raspoloženje naroda...
Tri ključne stvari koje je moguće napraviti
ZDRAVIJA STRATEGIJA NOGOMETA
Prije svega treba uspjeh Vatrenih iskoristiti da se revitalizira upravljanje HR nogometom. Vodstvo HNS-a mora djelima sada pokazati da može izvući pouke i promijeniti svoja ponašanja. Trebaju mladi i svježe ideje, kadrovi neopterećeni hipotekama prošlog vremena i silazak među ljude širom Hrvatske. Ići u bazu, gdje se stvaraju vrijednosti, ali i promiče dobra energija prema nogometu, imperativ je iskorištavanja ovog trenutka. Mijenjanje krivih ponašanja, prema kojima šira javnost gaji veliki animozitet, može biti prva stepenica na prevladavanju loše unutar nogometne zbilje u Hrvatskoj. Konkretni dio je i promptno rješenje statusa Zlatka Dalića i zajednički strateški plan za reprezentaciju do EURA 2020, odnosno SP-a 2022. Ruski kredit mora omogućiti vjeru u planove izbornika i struke u tom kontekstu.
REVITALIZACIJA HRVATSKE LIGE
Ključna odrednica Srebrnih u odnosu na Brončane jest da su izrasli na terenima i unutar HNL-natjecanja. Što znači da je nacionalna liga prioritet za razvijanje novih vrijednosti reprezentativnog potencijala. Financijski profiti za državu zbog nastupa Vatrenih u Rusiju su enormni. Govorimo o milijardama kuna, na koje se nije računalo. Ukoliko je točno da je samo prihod od PDV-a iznosio oko 250 milijuna eura (izrekli su to državni dužnosnici), onda se HNL-u za iduće četiri godine može i mora sponzorski osigurati značajne iznose kako bi se do idućeg SP-a ojačala baza igrača za reprezentaciju. Strategiju HNS mora odraditi s institucionalnim partnerima Vlade RH i gospodarstvom, ali ona mora biti opremljena kvalitetnom, racionalnom i konkretnom strategijom što se želi i kako do toga doći.
VIZIJA RAZVOJA INFRASTRUKTURE
Srebrnu medalju osvojila je Hrvatska. Povijesni doček priredila je Hrvatska. Reprezentacija se stvara u Hrvatskoj. Zato, pitanje razvoja nužne infrastrukture samo kratkovidni mogu vizualizirati kroz pitanje tzv. nacionalnog stadiona. Hrvatska, nogometna i ina zainteresirana (vidi se po prihodima, ne samo emocijama), treba razvijati i modernizirati prije svega industrijska postrojenja gdje se proizvode igrači (gradovi i klubovi), a tek potom razmišljati o funkcionalnim objektima predstave (stadioni). Prijeka su potreba pomoćni tereni u svim većim urbanim centrima (možete ih zvati kampovi), sportska oprema i logistika, pristojan standard transporta i smještaja izvan grada. Dakle, presudan je svakodnevni život i tehnologija rada u nogometu širom Hrvatske, prije nego jedan betonski objekt luksuznije dimenzije. Potonji objekti su nadgradnja, koja ima smisla samo ako se učvrsti baza nogometa. U bazama Hrvatske...