U prvom poluvremenu smo se tresli, izgledalo je kao da se ponavljaju igre bez intenziteta, bez pravog ritna. Držim da je ključna bila rošada Kramarić - Mandžukić, izbornik je u 36. minuti, baš sam zapazio, zapisao, izveo tu promjenu.
To je, pokazalo se, onaj pobjednički potez. Ovo je utakmica koja me kao rijetko koja u mojem životu tako uzbudila. Strepio sam i nadao se najboljem, u prvom redu zato što volim našu reprezentaciju, pa je to pojačano dolaskom Dalića, mojeg prijatelja i suigrača, na klupu.
On je uveo neke promjene, novi bekovski par, posebno je zanimljivo što je Luku Modrića gurnuo praktično u napad, odmah do Mandžukića. Modrić je genijalni igrač, pravi vođa, on je u drugom poluvremenu pokrenuo našu momčad. Vidite, nisam baš kao najsretnije ocijenio startnu ulogu Modrića. On odavno nije, još otkako je bio u Dinamu, igrao na toj poziciji, odmah uz napadača. To nije bilo najpovoljnije rješenje, jer se Badelj i Rakitić, kao motorna sila manevra nisu baš iskazali. No, u drugom dijelu sve je bilo tako skladno, harmonično, znalački, da sam uživao u toj dominaciji naših.
Sveukupno, sretan sam, kao i svi oni koji vole našu reprezentaciju. Sad imamo nepunih mjesec dana da se sredimo, da vidimo tko nam dolazi u doigravanju, i nadam se da ćemo na mundijal u Rusiju.