Mislili smo da smo u hrvatskom nogometu sve doživjeli, ali nikad kraja čudesima. Danima se “topimo” kako stručnjaci i igrači komplimentiraju izborniku, a novinari opominju HNS da treba čvršće i nedvosmislije stati iza Zlatka Dalića.
Dati mu ugovor odgovarajuće težine i slobodu da sastavi stožer. Naoko su paradoksalno zamijenjene uloge jer upravo bi nogometni čelnici trebali prvi biti oduševljeni Dalićevim uratkom i plasmanom na SP u zadnji čas.
Čačić imao šestoricu
I koliko god se svake dvije godine snebivamo kad klupski dužnosnici nameću svoje igrače po medijima za reprezentaciju pred veliko natjecanje, a menadžeri na razine načine puštaju glasove i izravno ili neizravno rade pritiske na izbornike, neće nas začuditi ako toga ne budemo lišeni ni 2018. pred Rusiju. Baš zato je HNS taj koji mora snažno poduprijeti Dalića.
Zlatko Dalić
Još lani Ante Čačić je na Euru u Francuskoj imao šest igrača koji su sezonu odigrali u HNL-u, što je bilo 26 posto reprezentacije. Važno je za hrvatski nogomet da dolaze novi asovi s naših adresa, ali u tako kratkom razdoblju petorica su se otisnula van: Marko Rog, Gordon Schildenfeld, Marko Pjaca, Lovre Kalinić i Ivan Vargić, na istoj lokaciji je samo Ante Ćorić. Jer Vatreni prodaju.
Ovog časa nema toliko vrsnih nogometaša u domaćoj ligi koji bi mogli upasti na popis 23, ne bude li epidemije ozljeda. Dinamov vratar Dominik Livaković je zapravo jedini siguran, a u “akciji Grčka” Dalić je angažirao još dvojicu, Filipa Bradarića iz Rijeke i Zorana Nižića iz Hajduka. No, već na zimu Bradarić će vrlo vjerojatno u inozemstvo.
Na listu 50 imena u SN uvrstili smo i HNL blok, u kojem su još: Sluga i Mišić (Rijeka), Barišić (Osijek), Benković, Lešković, Sosa, Moro i Ćorić (Dinamo), Šunjić, Ivanušec i Majer (Lokomotiva) te Bašić (Hajduk). Ako računamo da Bradarić odlazi iz Rijeke, osim Livakovića šanse da se ubace imaju Benković ili Nižić na mjestu stopera, što ovisi i o statusu Mitrovića u Bešikašu, eventualno netko za drugu opciju na lijevom braniču. Ostali? Morali bi bljesnuti poput meteora. Iako je, primjerice, Ivan Šunjić vrlo zanimljiv zadnji vezni...
Rekordna 1998.
Otto Barić 2004. u Portugalu i Niko Kovač 2014. u Brazilu imali su tek dvojicu iz HNL-a, prvi se odlučio za Matu Neretljaka iz Hajduka i Vladimira Vasilja iz Varteksa, a drugi za Marcela Brozovića iz Dinama i Olivera Zeleniku iz Lokomotive. Ta bi se rekordno mala brojka mogla ponoviti, nije isključeno čak i nadmašiti. I koliko god u našim klubovima gledali Mundijal kao šansu da se netko njihov afirmira, izbornik, čak i da želi, nema previše prostora za mlade snage iliti igrače budućnost jer u Rusiju ide s imperativom rezultata.
Posjeduje previše igrača s imenom i prezimenom koje jednostavno ne može izostaviti. Ni Dalić, niti bilo tko. Hrvatska reprezentacija je jaka i poprilično mlada, bez veterana kao što su bili Olić i Pranjić koje je Čačić otpisao prije Francuske. A kako su se naši klubovi nakrcali “robom iz tuđine”, trenutačno je izbor uzak kao rijetko kada.
Rekordan upliv igrača iz HNL-a bio je 1998. No, to što je tada osvojena bronca na Svjetskom prvenstvu ne pokazuje da je važno imati 45 posto nogometaša ih domaćih klubova nego da su u to doba profesionalci u najboljim godinama igrali u Hrvatskoj, poput Ladića, Prosinečkog, Jurčića... što je danas nemoguće. Prije toga u Engleskoj je HNL činio 32 posto ekipe, a u dvijetisućitima dominiraju upravo lanjska Francuska sa 26 posto te Poljska 2012. kad je Slaven Bilić stavio među 23 petoricu iz Dinama.
Dečki iz HNL-a dijelom su žrtva tako velikog broja asova u inozemstvu. Neki su izbornici kazali - ionako ih igra 18-19, ostali ni neće na teren. Dalić stoga i ima malo prostora dati poticaj jednom-dvojici iz hrvatskog prvenstva, no osuđeni su na status gledatelja ili marginalnu rolu. Danas se čini da su male šanse da netko iz domaćeg kluba odigra i minutu u Rusiji. Premda, nitko se ne treba predati...