Tko ikad poželi upoznati živopisne osobe, neka se uputi na gostovanja hrvatske reprezentacije. I ne mora razbijati glavu gdje će ih naći. Vatreni su magnet za Hrvate na svim meridijanima i paralelama...
Na treningu u srijedu čovjek s kubanskim šeširom obojenim u hrvatsko i natpisom “Babina Greda. U osamdesetima bi legendarni radijski reporter Ivo Tomić, kad je netko zapucao šansu kliknuo: “Ode lopta u Babinu Gredu.” Godinama su se javljali ljudi iz raznih krajeva: “Mislio sam da je to stilska figura, a onda sam se vozio kroz Slavoniju i vidio ploču ‘Babina Greda’. Pa to mjesto zaista postoji.”
Nakon nekoliko fotografija s Čopom, Ćorlukom… neposredan i glasan, našao je ciljanu metu - Mandžukića.
- Mandžo, može jedna fotka za Babinu Gredu?
- Ja sam iz Broda - odgovorio uz smijeh.
- Dođi, ti si moj, samo pedeset kilometara - dva škljocaja aparata i bilo je gotovo.
- Vida, fotka za Babinu Gredu - zove i smije se Mandžukić te uđe u autobus, a gospodin vadi boci iz torbe:
- Šljivovica, Mandžo, vrati se na šljivovicu - u tom času počne lupanje po prozoru s unutarnje strane autobusa.
- To je sigurno Mandžo, ne vidim jer su zatamnjena stakla, ali mora biti on. Mandžoooo, čekam te sa šljivovicom… - diže je u zrak i natjera na smijeh sve okolo. Amerikance, Peruance, Meksikance… Valjaju se.
- Što je to, viski? - odvaži se potom jedan s pitanjem.
- Kakav viski, daleko bolje, hrvatska šljivovica, najbolja na svijetu - rezolutan je.
Momčad ode…
- Idemo ti i ja u grad - okrene se prema ovom novinaru.
- Zovem se Marijan Lucić, rodom iz Babine Grede, od 1974. živim u Torontu, trideset godina vozio sam limuzinu, političare, glumce, pjevače, sportaše, poslovne ljude, eh koga sve poznajem u Kanadi i kod nas...
Za Miami je odavno rečeno da je centar Latinske Amerike. Gotovo u centru grada je Mala Havana, ulica u kojoj je živa Kuba, kao odsječeni otok od američke stvarnosti. Marijan vozi izravno tamo…
- Kuba je moja zemlja. Otkako sam u mirovini, tamo živim pola godine, ne odgovara mi zima u Kanadi. Imam nevjenčanu ženu kojoj su 32 godine. Kad se sredi, izgleda kao djevojka od milijun dolara. Jedva čeka da dođem jer dolje je bijeda. Nisu baš za nogomet, više baseball.
Naš restoran je pun, pjevač s gitarom i “Despacito”, na stolu novine na čijoj je naslovnici oglas na dnu “Peru - Hrvatska”. Njegov šešir privlači pozornost.
- Mi smo Argentinci, pobijedit ćemo vas 3:0 na Svjetskom prvenstvu. Sva tri gola zabit će Messi - ubacila se elokventna gospođa srednjih godina, odmah se vidi glava obitelji.
Marijan pojačava glas:
- Dobit ćemo vas 3:1, bit ćemo prvaci svijeta, neće vas spasiti ni Messi.
Dečko se buni:
- Ma, nemate šanse. Ali da znate, cijenimo hrvatski sport. Recimo tenisače, Marin Čilić, Ivo Karlović… - počeo je nabrajati.
- Imate sjajne nogometaše, Modrić, Rakitić, Mandžukić, za njih znaju i ovdje u Miamiju. skoro svi. I u Americi se prati nogomet.
Tek u četvrtak navečer fanovi u “kockastom” počeli su masovnije stizati. I Ocean Drive na Miami Beachu vidjet će što to znači... Oprostili smo se s Marijanom pred American Airlines Arenom. Sat vremena prije utakmice Heatsa i Knicksa. Publika se već slijevala...