Daleko od imena iz najslavnijih dana “Super orlova” (Kanu, Okocha, Yekini, Finidi, Amokachi...), ali nikako nisu reprezentacija koju se smije podcijeniti. Posebno u prvoj utakmici kad je moral poslovično na visokoj razini, za razliku od nastavka natjecanja kada nakon prvog poraza u afričkim reprezentacijama često dođe do svađa i raspada.
Čini se da je Gernot Rohr uveo priličnog reda u reprezentacija koja osim po imenima, nije niti po klubovima “ugledna” kao one iz devedesetih godina prošlog stoljeća, kada su dvaput zaredom prošli skupinu Svjetskog prvenstva. Bez velikog broja zvijezda, ali s momčadi. A onaj koji u afričku momčad uspije uvesti disciplinu blizu je i velikog rezultata.
Nigerija je i u Brazilu, za razliku od Hrvatske, izborila osminu finala. Uz vječnog suputnika u skupinama SP-a, Argentinu, a ispred BiH.
Uglavnom, mora se respektirati podatak da je Nigerija prva afrička reprezentacija koja se plasirala na Svjetsko prvenstvo. Viza za Rusiju izvađena je kolo prije kraja skupine, pobjedom 1-0 protiv Zambije, a strijelac je bio Alex Iwobi iz Arsenala. Teren priložen uz ovaj tekst je početna postava iz te utakmice u kojoj je Rohr krenuo s 4-2-3-1 formacijom. Njegov omiljeni napadač je Odion Ighalo, lanjska senzacija iz Watforda koja je tijekom ljeta za oko 25,000.000 eura prešla u kineski Changchun Yatai.
To automatski povlači da s klupe ulaze (a često niti to) poznatiji i na Transfermarktu vredniji Ahmed Musa iz Leicestera te Kelechi Iheanacho kojeg je Guardiola posudio istom tom Leicesteru. Iwobi je iza napadača, kao i kapetan John Obi Mikel (Tianjin), koji je znatno ofenzivniji nego u posljednjim godinama u Chelseaju