Dojam je da Lovre Kalinić uživa u Engleskoj. Prvi vratar Vatrenih u mjesec dana opipao je mnoge čari profesionalizma u specifičnom Championshipu, u kojem se igra napadački nogomet, gdje se zabija mnogo golova, što vratarima nikako ne ide u prilog. Za dobrodošlicu je u četiri uvodne prvenstvene utakmice na golu Aston Ville šest puta vadio loptu iz mreže, to je pogodak i pol po susretu, no nema se razloga gristi, ne samo zato što ni za jedan nije kriv, nego pogotovo kad se pogleda statistika da vodeća momčad Norwich inkasira u prosjeku 1,3 gola po utakmici.
Takav je Championship… A hrvatski reprezentativac tek hvata konce i u subotu je prvi put na gostovanju kod Readinga sačuvao netaknutu mrežu (0:0).
Sat i 15 do Lovrena
Javio nam se iz automobila na slobodan dan kad se sa suprugom Jelenom i kćerkicom Tomislavom zaputio u Liverpool na ručak kod Dejana Lovrena.
- Upravo sam izišao iz grada, imam sat i 15 minuta do Lovrena, dogovorili smo obiteljsko druženje. Nije mi problem voziti lijevom stranom, odmah sam to uhvatio. Sve mi je normalno. A kako bih drugačije? Kad treba platiti parking, da imam kontinentalni auto, morao bih izići van pa okolo - kaže Lovre.
U liniju bi nam se koji put umiješala godinu i pet mjeseci stara Tomislava karakterističnim i simpatičnim dječjim plačem.
- Viđamo se reprezentativci i izvan reprezentacije, zašto ne, ako imamo priliku.
Birmingham je drugi najveći grad u Engleskoj, kakve su prve impresije. Je li vam lijepo?
- Je. Super je. Praktički sam tek zadnjih sedam-osam dana u stanu. Prije sam boravio u hotelu mjesec dana. Došla mi je i obitelj, sada samo napokon svi na okupu. Sve je kako treba…
Želio je doći u Englesku, Aston Villa htjela ga je i tri godine ranije, ali tada se ispriječila radna dozvola.
- Od prvog ulaska u klub vidjelo se da je velik. Iako igramo u Championshipu, po svemu je Premier liga. I profesionalizam, i način rada, sve je na puno većoj razini nego što je bilo u Belgiji. Tamo mi je bilo super, ali ovo je sasvim drugačije. I pristup i mentalitet, a i same utakmice se bitno razlikuju.
Do iznemoglosti
I fizički, zbog tempa igre i izjednačenosti momčadi u jednoj od najzahtjevnijih liga na svijetu, koja ima čak 46 kola, nije lako igrati. Svi ulaze u svaku utakmicu s ciljem da uzmu tri boda.
- Je, ovdje dok sudac ne svira kraj, bacaju se na glavu. Igrač ne može stajati na nogama, ali njemu to ništa ne znači, ide do samog kraja, do iznemoglosti. Sviđa mi se taj mentalitet. Naravno da treba vremena za priviknuti se. Nema više nekih reakcija kao prije, primjerice: centaršut ide u šesnaest metara, sad ću ja izići lagano na loptu. To ovdje ne postoji jer te nitko ne štiti.
Što je sve za golmana specifično na Otoku?
- Puno su intenzivniji treninzi i na utakmici moraš daleko više sudjelovati u igri nego što sam to dosad radio jer oni preko vratara traže dodatnu soluciju. Meni to, naravno, odgovara, ali potrebno je nešto vremena za prilagodbu. Drugačiji je stil nogometa, daleko je veći broj duela, snažnije se igra. Sasvim različit nogomet nego što sam ga dosad igrao, ali i nego što se igra u Španjolskoj, Italiji, Njemačkoj, Belgiji i bilo gdje. I kad se sučeliš za zadnjim ne možeš doći na teren s mišlju da ćeš lagano dobiti. Jednostavno, to ne postoji. Oni gaze 300 na sat, i to je to. Bez obzira bore li se za ostanak ili vrh tablice.
Šokantni početak
Svi zabijaju mnogo golova, odatle i takva statistika da je vodeći Norwich primio 39 pogodaka, a drugi Leeds 34. U 30 kola. Vratari imaju jednu od najtežih zadaća.
- Navikao sam u zadnje dvije godine da baš i ne primam puno pogodaka. Zato mi je sam početak ovdje bio malo šokantan. U tri utakmice, računajući i Kup, dobio sam osam golova. Skor baš nije bio najbolji. No, hvala Bogu, lagano sam se uspio priviknuti na obranu. Iako će trebati još prilagodbe jer dosta je novih igrača, tek smo finiširali prijelazni rok. To je sad kadar s kojim idemo do ljeta. Bit će mi jednostavnije kad se ekipa ustali. Imali smo oscilacije u igri. U zadnje tri utakmice smo dominirali na terenu, rezultat su dva remija i jedna pobjeda. U klubu su relativno zadovoljni, ali zna se cilj, to je play-off i borba za Premier ligu.
Na internetu je lako naći sažetke tih ogleda. Kalinić je obranio i niz zicera, pitamo ga ima li Aston Villa ekipu za viši rang.
- Imali su viziju da se još pojačaju, nešto su ostvarili, nešto nisu uspjeli. Ne znam iz kojeg razloga, financijskog sigurno ne. Možda igrač nije vidio sebe ovdje... Moje je mišljenje da ova ekipa to može, da ima potencijal izboriti za play-off. Svi smo svjesni da neće biti lako. Vidim po motivu u svlačionici da je prisutan pozitivan pristup od samog početka. Možda nemamo puno pobjeda otkako je došao trener Dean Smith, ali ni poraza. Sve su momčadi praktično ravnopravne. Nema nijedne momčadi za koju možeš reći da je dominantna. Nastojat ćemo napraviti sve da kroz 16 utakmica izborimo doigravanje, a onda kako bude.
S vremenom bolje
Pročitali smo na jednom portalu recenziju nakon vaših prvih utakmica. Autor je konstatirao da sve može kazati s tri riječi: nadogradnja, poboljšanje i vrijeme. Nadogradnja za ekipu u odnosu na prethodnog prvog čuvara mreže Norvežanina Nylanda koji je bio nervozan, dok se na vama vidi da imate međunarodno iskustvo i stabilnost, poboljšavate obrane iz utakmice u utakmicu, a još vam treba nešto vremena za potpunu prilagodbu pa se najbolje može očekivati ili tijekom proljeća ili sljedeće sezone.
- Kolega koji je branio prije mene ozlijedio se, radi se o puknuću tetive, praktično ga i ne poznajem kao vratara. Ne znam ništa o njemu. Klub je inzistirao na meni, očito je da su tražili pojačanje. Sa svoje strane mogu jedino obećati da ću se uvijek truditi biti bolji, analizirati gdje sam radio pogreške i pokušati ih svesti na minimum. Nije bilo lako na početku, nakon nekoliko treninga priključio sam se odmah utakmicama. Nisam poznavao ekipu, nisu ti poznata imena, teško je bilo zapovijedati kad ne znaš kome ćeš se kako obratiti. Sad to sve lagano dolazi i s vremenom će biti još bolje.
S Readingom ste prvi put odigrali da niste inkasirali gol. I to diže momčadi samopouzdanje.
- Sigurno. I meni to olakša situaciju u glavi jer nije ugodno primati golove, bez obzira jesi li kriv za njih ili nisi. Kad dobiješ toliko pogodaka nije ti najbolja situacija u glavi i samopouzdanje ti ne može biti na vrhunskoj razini. To je normalno. No, ne gledam puno iza sebe, uvijek ispred sebe. Želim u svakoj utakmici biti maksimalno motiviran, ostaviti što bolji dojam, što više pomoći ekipi, koliko god mogu, a jasno da ne možeš sam činiti čuda. Uvijek je potrebna momčad, pa kad i tebi ne ide da te izvuče. Nadam se da će to s vremenom leći sve na svoje mjesto.
Jeste li sada kao sportaš potpuno zadovoljni ili imate i veće ambicije?
- U mojem životu je sve išlo postupno. Skalu po skalu. Nikad nisam imao veće iskorake, uvijek pomalo, ali sigurno. Želim u Championshipu napraviti puno dobrih stvari i cilj mi je s Aston Villom ući u Premier ligu. Mislim da je to klub koji pripada u to društvo i vjerujem da bi bio poseban doživljaj igrati u najvišem rangu.
U momčadi su vam i dvojica Velšana, u lipnju igramo s njima u kvalifikacijama za Euro.
- Popričao sam već o tome sa stoperom Chesterom. U stilu kako ćemo uskoro biti na suprotnim stranama, u pozitivnom tonu. Drugi je Taylor koji će se vjerojatno umiroviti što se tiče reprezentacije.
Pa kako gledate na skupinu?
- Kad staviš na stol imena reprezentacija i nas kao viceprvake svijeta, svatko će reći - Hrvatska će biti prva u skupini. Kroz povijest smo pokazali da to u nas ne ide baš tako jednostavno i lagano, ali po zadnjim okupljanjima koje smo imali, i Svjetskom prvenstvu, to zajedništvo koje nas je držalo cijelo vrijeme, dovelo je do toga da mislim kako smo stvarno na visokoj razini. Svi jedva čekamo da kvalifikacije krenu i da pokažemo svoju kvalitetu.
Start je s Azerbajdžanom i Mađarskom. Kao druga na svijetu Hrvatska je meta, vjerojatno će najmotiviranije igrati protiv nas. Zadatak je šest bodova.
- Naravno. Idemo u svakoj utakmici pobijediti, ne samo u prve dvije. Kad na otvaranju dobiješ, puno je lakše. Treba probiti led. Znamo da nam je zadaća proći skupinu, tko god u njoj bio, i kvalificirati se na Europsko prvenstvo.
Nitko nije nezamjenjiv
U Aston Villi se još uhodavate s obranom da bi suradnja bila optimalna, a slično će vam biti sad u reprezentaciji. I u njoj u svakoj utakmici imate novu obranu, zbog ozljeda Vrsaljka i Pivarić te suspenzije Lovrena za Azerbajdžan, ispred vas će biti neka nova formacija. Koliko je to hendikep?
- Vrsaljko, Pivarić i Lovren bili su nositelji obrane. Sigurno smo oslabljeni, ali mislim da će izbornik naći pravu soluciju da ih nadomjesti. Dosad sam i inače imao situaciju da je u pravilu bila neka nova obrana. Često sam branio kad je igrala druga ekipa pa sam relativno naviknut na to. Hrvatska ima jako puno dobrih igrača, nitko nije nezamjenjiv, izbornik će naći prave.
Treba gaziti dalje
Liga nacija najbolje je mogla poslužiti kao “lijek od mamurluka” da se nakon srebra glave pripreme za nove kvalifikacijske obveze. Koliko je Rusije još u vama, do koje mjere su impresije i dalje jake ili uspijevate time vladati u smislu da treba ići dalje, da se ne može živjeti na staroj slavi?
- Normalno je u sportu da moraš dalje. Sljedeći tjedan je nova utakmica. U meni to i dalje tinja, rado se sjetiš Rusije, drago ti je popričati s nekim o svim tim zbivanjima jer stvarno smo napravili veliki rezultat. Vječno će gorjeti u meni taj plamen, ti ljudi što su došli na doček, to će me prožimati dok sam živ. Pričao sam s Mariom Stanićem prije finala Svjetskog prvenstva. Govorio mi je da nismo ni svjesni što smo napravili, kao što ni on nije bio 1998. godine. Tek nakon 10-15 godina im je do kraja sjelo što su učinili. Isto vrijedi za nas. Znam da smo osvojili srebro, ali te veličine rezultata nismo ni svjesni. Kad sam došao u Aston Villu, govorili su mi: “Vau, bio si u finalu Svjetskog prvenstva, kakav je to osjećaj?” O tome im pričam kao da je to nešto normalno. Emocije su još uvijek tu, ali treba gaziti dalje. Za Ligu nacija ću reći da je bila dobra stvar, pogotovo u našoj situaciji gdje se dosta igrača oprostilo, takav jedan turnir, bitan, a ne utječe puno na važnija natjecanja, dobro je došao. Imali smo natjecateljske utakmice protiv pravih protivnika. Za sve nas koji smo novi u prvih 11, to nam je dosta značilo.
U Rusiji ste branili jedino protiv Islanda, sljedeći Euro trebao bi biti vrhunac vaše karijere. Razmišljate li, kako ste sada prvi vratar, da vam najbolje godine u državnom dresu tek trebaju doći?
- Iskreno, razmišljao sam o tome. I svjestan sam toga. I te odgovornosti. Moje je da radim i treniram, da držim svoju razinu branjenja te da sa samopouzdanjem dođem u reprezentaciju. Da napravimo svi zajedno još jedan veliki rezultat. Svjesni smo da je ovo što smo učinili nešto zaista ogromno, ali nadam se i boljem i većem.