Prošle godine u ovo doba, Stipe Pletikosa nam je otvorio dušu, dopustio da uđemo u nju i spoznamo koliko je ona duboka, puna. Ovo je priča o legendarnom Pleti koja skoro da nema veze sa balunom, ovo je njegova životna priča o obitelji i vjeri. Ako ste je prošle godine pročitali, a puno vas je pročitalo, učinite to još jednom, jer umiruje. A ako niste nikada do sada onda – morate. Vrijeme je od Uskrsa, pravo vrijeme da stanemo na trenutak i zapitamo se kakvi smo ljudi.
- Suočio sam se i borio sa svojim grijesima i ranama iz prošlosti, susreo sam se sa samim sobom. Postao sam željan vjere. Time je počelo moje novo rođenje.
Puna dva sata razgovarali smo sa Stipom Pletikosom, pričali smo o svemu i svačemu, o vjeri i životu najviše, o nogometu najmanje. U ovoj priči Pletikosa nije legendarni nogometaš, vratar Hajduka i reprezentacije, ovo nije "bila štorija". U ovoj priči on je sin, on je suprug i otac, vjernik, on je tek – dobar čovjek. Koji želi biti još bolji.
Stipe nam je otvorio dušu, otvorio se do kraja, svima nama raširio vrata svog privatnog života, obitelji, svojih promišljanja, pustio nas i pozvao da zavirimo u njegovo srce. Učinio je to da bi nas ponukao na razmišljanja kao što je njega život prisilio da počne razmišljati o sebi, o svome životu.
Plete je morao proći osobne kalvarije na putu spoznaje samoga sebe i svoje vjere - vi ne morate. Pročitajte ovo i razmislite. Uvijek možemo biti još bolji ljudi.
- To je početak moje prave vjere. Užasno mi je bilo preispitati samoga sebe, strašno me to morilo. Najteže je zagrebat' samoga sebe, a najlakše za sve okriviti druge, treće... Bilo mi je jako teško, iako će ljudima, možda, to zvučati čudno jer sam bio popularan, nogometaš, zaradio sam novac. U tom teškom razdoblju spoznao sam kakav sam u biti, koliko je tu loših stvari koje triban minjat, iako izvani ta slika ljudima nije tako izgledala.