Sada su svi pametni. I znali su sve. Nakon što jedan igrač od 10 golova momčadi u 2020. godini postigne 50 %, onda je jasno da je super važan. Ukoliko su ti golovi teški vrijednih bodova sa kojima se osvjetljava put povratka slavnog, a natjecateljski posrnulog velikog kluba prema ovosezonskom vrhu Serie A, onda je jasno zašto su svima danas puna usta lika i djela spomenutog top napadača.
Površni promatrači mogli bi pomisliti da se u ovom AC Milanu govori o Zlatanu Ibrahimoviću, jednom od najboljih napadača u povijesti nogometa. No, slavni Ibra nije taj, iako i u 39. godini ima ogroman utjecaj na igru i rezultate svoje momčadi. Paradoksalno je da je najbolji učinak Ibrahimović imao u jedinom izgubljenom dvoboju, protiv Intera. U poraz od 2:4 ugradio je asistenciju i gol za 2:0, što se u nastavku pokazalo nedostatnim za pozitivan epilog...
Novinarka je znala
Dok se čekalo top izdanja Ibrahimovića, slažu hvalospjeve jedan za drugim talijanski novinari, kao grom iz vedra neba zatutnjao je Ante Rebić. Umjesto najavljenog tandema Ibrahimović - Leao, u kojoj je prvi trebao biti “stari mudrac” koji će mentorirati najskuplje (23 milijuna eura) plaćenog talenta dovedenog iz Lillea, bljesnuo je igrač kojeg je struka Milana uskladištila u zonu viška. Marco Giampaolo ljetos u njemu nije vidio igrača za svoje (pre)komplicirane šeme igre. Njegov nasljednik Stefano Pioli, opterećen i predrasudom iz Rebićeva doba u Fiorentini (i Veroni), praktično ga je držao dva mjeseca na margini jer u prvim nastupima pod njegovim vodstvom nije odavao da je drugačiji od prve ere u Italiji.
Prva osoba koja je maksimalno podržavala Rebića, a koja je i prva dala do znanja kako se nakon božićnih blagdana u Milanello vratio “neki novi Ante”, zapravo je iskusna dugogodišnja novinarka La Gazzette dello Sport, Alessandra Bocci. Ona je između ostalog pratila Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, i od tada je jako dobro znala za Rebićeve mogućnosti. Dok je ona pozitivno analizirala njegove potencijale, svi su drugi po Rebićevu kasnijem dolasku igrača tretirali samo faktorom razmjene da bi se Milan riješio skupog im Andrea Silve. Takav mu se zapravo odvio i status tijekom prvog dijela prvenstva. Onda je uslijedila postblagdanska čarolija...
Ante Rebić na treninzima je, kako su svjedočili kroničari Milanella, djelovao odlučnije nego ikad. Trčao je kao navijen, prodirao, pucao i odmah odao da je došao u nastavak sezone s nekom novom energijom. Stefano Pioli nije trener iz reda velikana, ali svakako je vrlo dobar i pravedan stručnjak. Možda je i zbog toga slabo prolazio u karijeri. I kako ga se u početku Rebić nije nešto dojmio, tako ga je nakon vidljivog voljnog momenta igrača na treninzima, zaintrigiralo. Dao mu je priliku u Kupu protiv Spala, 15. siječnja, i bio je vrlo solidan u 90 minuta igre. U idućem prvenstvenom susretu protiv Udinesea, četiri dana potom, bio je na klupi. Kako je Milan nakon prvih 45 minuta gubio 0:1, Pioli je odlučio u vatru odmah ubaciti našeg igrača. Od tog drugog dijela, koji je sjajno započeo Rebićevim pogotkom (48), a završen njegovim drugim pogotkom u sučevoj nadoknadi za velika tri boda, više ništa nije bilo isto kao i prije za hrvatskog reprezentativca.
U pet prvenstvenih utakmica Rebić je postigao pet zgoditaka, uz još jedan pogodak u Kupu protiv Juventusa. Od tih pet utakmica Milan je pobijedio u tri, i to s Rebićevim golovima! Sasvim je jasno zašto ga je u posljednjem učinku, u ponedjeljak navečer, blizu 50 tisuća navijača na Giusseppe Meazzi ispratilo u 88. minuti s ovacijama. Kada nekog igrača na tom kultnom stadionu publika tako ispraća, to je onda doista veliki doseg. Meazza stvara pritisak, mnogi su talentirani igrači prokockali karijeru u dresu Milana i na velikoj sceni jer nisu mogli podnositi teret očekivanja vrlo stroge publike. Ona se, doduše, sada pokazuje vrlo lojalna klubu koji prolazi teško razdoblje, i svojim dolaskom drži razinu Milana u okviru velike tradicije. Milan ima drugi posjet u Serie A (iza Intera) i to dovoljno govori koliko su mu navijači privrženi. Zahvaljujući (i) Anti Rebiću, ta se publika od početka godine napokon može i radovati zbog pobjeda, ali iznad svega zbog probuđenog osjećaja da je ovaj Milan napokon krenuo nekim smislenim putom oporavka. U ovoj sezoni, koja je krenula jako loše i nelagodno za vodstvo kluba i trenere, Milan se još može domoći vize za Europsku ligu. S obzirom na sve doživljeno, bio bi to temelj za novu vjeru u idućoj sezoni...
Mora izbjeći nervozu
Ante Rebić važan je adut Piolia i ovog Milana, a način na koji se izborio za taj status pokazuje od kakvog je karakternog materijala. Samo je snažna osobnost mogla preokrenuti gotovo izgubljenu sezonu na osobnom planu. Rebić na Meazzi ide kao avion i odaje karakter tipa kojeg puni i zahtjevni auditorij samo još više motivira. Sada je na Rebiću da nastavi ovakvom igrom i kvalitetno odgovori višim razinama očekivanja.
Teško je stalno biti u ovakvoj golgeterskoj formi, ali Rebić je u Milan donio i nešto više od golova. On igra visoki pritisak, agresivan je, vraća se u defenzivu i brzo hita u napad čim se osvoji lopta. Ono što Rebić mora popraviti, i to pod hitno, to je nervozno reagiranje u duelima, odnosno izlasku iz duela. Gotovo da ne prođe utakmica da mu nije aktivan lakat i pravo je čudo kako je do sada uspio izbjeći isključenje. No, kako se o tome puno komentira, seciraju se sučeve odluke, sada je svima poznato da Rebić ima tu lošu naviku. Zato će morati jako pripaziti...