U Hrvatskoj se zadnjih mjeseci nerijetko moglo čuti o “Lex Parmalatu“, zakonu o spašavanju tvrtke čiji je bankrot upisan kao jedna od najvećih u Europi, s dugom 14 milijardi eura, a koja je stvorila jaku, i posebno u devedesetima mnogima simpatičnu, Parmu. Osnivač Parlamata Calisto Tanzi čuveni je gazda nogometnog kluba posrnulog sve do Serie D, a ovog se petka vratio u prvu talijansku ligu.
Otkako je ranih dvijetisućitih buknula afera Parmalat činjene su razne vratolomije oko kluba, mijenjao je puno ime, nanovo je osnivan. Premda se službeno vodi da Parma datira iz 1913., formalno-pravno, kako bi to kazali osporavatelji da su Građanski i Dinamo jedan klub, živi tek od 2015. kad je posljednji put bankrotirala i izbačena u četvrtu ligu. No, Parmi nitko ne dovodi u pitanje, a i ona si piše da je iz 1913. godine.
Nitko u Italiji do sada nije u tri sezone napredovao po jedan razred da bi se domogao Serie A, njima je to uspjelo na dramatičan način, jer osim pobjede u Speziji, Frosinone u petak nije smio dobiti Foggiju.
Kao iz filmova
Za klub s osam trofeja na kontu osvojenih od 1992. do 2002. godine vrlo zapaženo igrali su pojedini Hrvati. Mario Stanić je od 1996. do 2000. imao 110 utakmica i u njima zabio 25 golova. Bio je jedan od junaka “Zlatnog doba“. Kasnije je, primjerice, Igor Budan u 54 susreta dao 23 gola.
- Parma je za mene poprilično emotivna priča. To što se dogodilo imalo je dugoročne posljedice, očekivao sam da će se vratiti, ali tako brzo... Ponovno je u društvu gdje i pripada. Feštali su do pet ujutro, jer sve je došlo spontano, nadali se jesu, ali nitko nije očekivao da će Foggia pomoći i omogućiti im da ne idu u play-off. Kao iz filmova - kazao nam je Stanić, koji je s Parmom činio velika djela, iako je nedostajao naslov prvaka Italije. Imali su sjajnu momčad…
Mario Stanić
- Privilegija mi je bila što sam dio te momčadi, koja je, po meni, u tom času bila najbolja u Europi. Dovoljno je nabrojiti imena Thuram, Buffon, F. Cannavaro, D. Baggio, Asprilla, Chiesa, Zola, Crespo… Fascinantno je koga je sve Parma uspjela okupiti. Dovodili su i igrače koje su htjeli Milan i Juventus. To je bilo predivno vrijeme u kojem je Parma predstavljala veliku nogometnu sredinu, a zapravo je gradić. Nismo bili prvaci zbog više razloga, možda čak i utjecaja Moggija, jer Juventus nam je 1997. godine utekao jedan bod, a bilo je tu svega i svačega. Po kvaliteti, igri i znanju zaslužili smo scudetto. Ostao sam vezan uz taj grad, čak možda više nego uz bilo koji drugi u kojem sam igrao.
Uskoro, 24. lipnja, Stanić će se ponovno pojaviti na stadionu Ennio Tardini.
- Taj dan imamo revijalnu utakmicu legendi kluba. Zato sigurno neću biti na Svjetskom prvendstvu u Rusiji na susretu Hrvatska - Island, a vidjet ću za prve dvije.
Potrebna rekonstrukcija
Današnja Parma živi s daleko manjim proračunom. Momčad je iskusna, čak i stara, od 40-godišnjega kapetana Lucarellija, vršnjaka mu u obrani Iacopinija, preko tri godine mlađeg Gagliola, pa najboljeg strijelca 36-godišnjeg Calaija, koji je zabio 13 golova u Serie B. Što može u najvišem rangu?
- Druga liga u Italiji je vrlo teška i ne možete se osloniti na mladost. Momčad mora biti dobro izbalansirana. Sada će trebati rekonstrukciju, i to poprilično kvalitetnu. Smatram da će naći dovoljno energije i kvalitete da se u prvoj godini ne muče oko ostanka u ligi, a da će potom krenuti tragom onoga što je bila, barem od sredine tablice prema gore.
Predsjednik je Kinez…
- Radi se o investicijskom fondu koji vodi klub skupa s gradom. No, apsurdno je očekivati da će se održati kontinuitet uspjeha bez veće financijske injekcije - zaključio je Mario Stanić.