Potresla je ta vijest Apenine. Mogu se drugi praviti da ih ne uzbuđuje, ali reakcije na njegov povratak u Italiju su brojne na svim klupskim adresama. Nije čudno jer Zlatan Ibrahimović, za Talijane jednostavno Ibra, dolazi na Apenine već treći puta u karijeri. Istina je da je frajer mijenjao klubove (10 transfera) i države (Švedska, Nizozemska, Italija, Španjolska, Francuska, Engleska, SAD) kao najveći avanturist, ali opet, treći ulaz u Serie A unutar 15 godina dovoljno govori koliko mu je Italija draga.
Možda je Ibra upravo u tom kontekstu najiskreniji po pozitivnim stavovima o drugima. Zajedno sa (nevjenčanom) suprugom Helen oduvijek je govorio da mu je Italija najdraža. I nije to pokazivao samo dolascima, prvo u Juventus, potom na posudbu u Milan (iz Barcelone), sada u 39. godini ponovnim povratkom u Milan. On je to potvrđivao kupovinom nekretnina, dolascima na izlete (šoping) u slobodno vrijeme, učvršćenim prijateljstvima s mnogim ljudima (i) izvan nogometa, te najavama prije nekoliko godina, da će “jednog dana” dijelom godine biti stacioniran u Milanu. Dogodilo se neočekivano, vratio se da bi igrao, iako, kako kažu upućeniji, do posljednjeg je trena čak dvojio treba li nastaviti karijeru...
Zlatan Ibrahimović je pogotovo u Italiji pokazao, od 2004. do 2012., uz nesretnu mu epizodu sezonu u Barceloni (2009./2010.), kompletan repertoar svojeg kompleksnog karaktera. To je ljepša definicija u odnosu na onu koju najčešće talijanski analitičari, i mnogi akteri calcia, rabe opisujući njegovu narav - nemoguć tip! Ibra je u nogometnom smislu doista nemoguć tip za čuvanje. Još otkako ga je Milan otkrio u Ajaxu početkom milenija, a Juventus s dolaskom Fabia Capella (2004.) preduhitrio konkurente zahvaljujući menadžeru mu Minu Raioli (sklon Torinezima), vidjelo se da je ultra poseban. Na terenu je pokazivao iznadprosječnu agilnost za diva od 195 centimetra visine i “brda” mišića, i nadasve fantastičnu tehničku potkovanost. Toj izvanserijskoj mješavini talenta i moći dodatnu je posebnost davao kolerični i egocentrični karakter. Zbog toga je često dolazio u sukobe sa suparnicima, sucima, novinarima, trenerima, suigračima, voditeljicama, zapravo sa svima onima koji bi mu se, po njegovim kriterijima, zamjerili.
Ibrahimovićev kung-fu start na Materazzija
Tučnjave sa suigračima
Naravno, Ibra je davao silne povode da ga se doživljava u crno bijelom izdanju. S jedne strane su oni koji su ga obožavali, a to su bili trenutni klub i navijači, s druge svi ostali. I kad bi odlazio iz jedne sredine navijači su ga uglavnom zamrzili. Osim Milanovih, jer su znali da 2012. godine odlazi u Paris SG voljom Silvija Berlusconija i hitnom potrebom kluba za likvidnim sredstvima. Dvije godine nije želio razgovarati s Adrianom Gallianijem, ondašnjim glavnim šefom operative Milana i desnom rukom Berlusconija. Bili su veliki prijatelji otkako ga je ovaj izvukao iz “kaveza” Barcelone te u iduće dvije godine, u kojima je Ibra kroz 85 utakmica postigao 56 pogodaka i odlučno doprinio scudettu 2011. godine. Bio je to posljednji naslov Milana…
Ibra ima auru bad boya u odnosima. Juventus je napustio 2006. godine čim je saznao da će zbog afere Calciopoli klub završiti u Serie B. U Torinu su ga svi zamrzili pogotovo što je odabrao dres najljućeg suparnika, milanskog Intera. Kad je iz tog kluba otišao u Barcelonu Interisti su to teško prihvatili, ali kao da su shvatili da je Zlatan “takav”, nemirna duša. No, kad se nakon godinu dana odlučio vratiti u Italiju, i izabrao gradskog rivala, Milan, nestala je i najmanja doza suzdržanosti navijača prema njegovim ponašanjima. Sve vrijeme u Italiji je Ibra prikupljao fanove i neprijatelje. Malo malo pa je imao žestokih sukoba. U Juventusu se sukobljavao s Chiellinijem. U Interu se potukao s Materazzijem. U Milanu je bilo najžešće, da su morali intervenirati i zaštitari, s Onyevuom. Još jedan gorostas i nimalo impresioniran Ibrahimovićevim eskapadama u Milanellu, kojima se pokazivao kao alfa mužjak. Toj tučnjavi je Ibrahimović posvetio važan prostor u svojoj autobiografiji, što dovoljno govori koliko je bila značajna....
Novac nije bitan
Nepregledan je niz Ibrahimovićevih verbalnih ekshibicija, koje su do danas ostale njegov trade mark. No, ono što ne treba nikad zaboraviti kad je u pitanju 38-godišnji Šveđanin, to je igrački gard. Na stranu što je posvećen gorljivo želji za pobjedom i na treningu, što maksimalno tjera suigrače da budu bolji i daju sve od sebe, a za što je spreman i doslovno kolegu u svlačionici nabiti na vješalicu kad se ne zalaže, Zlatan Ibrahimović je 100% profesionalan. Na treningu, na utakmici, kad se radi i igra, nema zafrkancije. To je njegova snaga koja ga čini posebnim igračem. To je glavni razlog što ga svi trpe, iako je praktično nemogući tip za vođenje. No, kad mu netko dobro sjedne, kako je to bilo s Joseom Mourinhom, postat će najbolji mogući lider.
U Milanu od njega očekuju da će pokrenuti sve unutrašnje snage momčadi da se ona trgne i ispravi sezonu koja se vrlo opasno nakrivila. Ima ih koji sumnjaju da je Ibra u 39. godini sposoban za to. Možda niti on nije siguran, iako po istupima daje naslutiti da se narav i stav nisu promijenili. Kako god bilo već je sve protresao, Italiju, suparnike, Milan, suigrače, vodstvo kluba, medije i, naravno, navijače.
Za pola godine 3 milijuna eura plus bonus za golove i rezultate. Na ljeto rezime i ako je Ibra barem napola onaj stari, slijedi još godinu dana za 4,5 milijuna eura. Dojam je da na kraju novac nije bitan, iako ga Ibrahimović jako poštuje i traži da se gažom poštuje i njegovu karijeru. No, po Forbesu njegovih 129 milijuna eura imetka su više nego dovoljni da u drugoj eri u AC Milanu dade prednost emociji. To je klub prema kojem je, dokazano, imao neki poseban osjećaj. Navijači se nadaju da će mu i te kako imati razloga uzvraćati tijekom proljeća slaveći njegove nove dosege. I ako treba tolerirati, možda i poticati, da se napije krvi onima koji u Milanellu nisu 100% unutra kad je u pitanju pristup i angažman.