Šampanjac se nalazio na hlađenju, ali kulisa je previše podsjećala na Rimini iz jeseni 2006. godine. Između stadiona SPAL-a za petnaestak tisuća i onog u Riminiju nema velike razlike, riječ je o drugoligaškim pozornicama na kojima se ‘stara dama’ talijanskog nogometa ne osjeća ugodno, takvi stadioni probude joj loše uspomene i izazovu grč u želucu.
Zato će proslavu naslova talijanskog prvaka odgoditi za tjedan dana kada joj u goste dolazi Fiorentina.
Juventus je u subotu propustio priliku matematički osigurati osmi uzastopni ‘scudetto’: priča je gotovo apsurdna, pored živog Intera i Milana, pored Rome, Lazija, Fiorentine i Sampdorije, jedna će momčad gotovo mjesec i pol prije službenog spuštanja zastora na sezonu ispaljivati konfete na centru i kasnije se lagano ušetati kroz ciljnu ravninu. Juventus je praktično preskočio Olympique Lyon, koji je na početku stoljeća nanizao sedam titula francuskog prvaka (za vrat mu sada puše Bayern, na putu prema sedmoj bundesligaškoj tituli u nizu) i na taj način opustošio šampionski pejsaž Serie A.
Ovo natjecanje, bez puno pretjerivanja, postaje monotono poput hrvatske lige u kojoj već početkom travnja znate tko je prvak i tko ispada iz lige. Kako smo došli do toga? Preko pakla Serie B, slažu se kroničari talijanskog nogometa.
U srpnju 2006. godine Gigi Buffon, Alex Del Piero i Mauro Camoranesi osvojili su u Berlinu naslov svjetskih prvaka s ‘azzurrima’. Dva mjeseca kasnije u Riminiju su igrali drugoligašku utakmicu. Zbog afere Calciopoli, višegodišnjeg šurovanja sa sucima u režiji Juventusova moćnika Luciana Moggija, najpopularniji talijanski klub bačen je u niži razred i još kažnjen s minus 30 bodova. Fabio Capello brzo se evakuirao, od drugoligaškog bluesa su uoči sezone pobjegli i Zlatan Ibrahimović, Patrick Vieira, Fabio Cannavaro. Ostali su lojalni klupski vojnici, spomenuti trojac reprezentativaca. Ostali su veteran Pavel Nedved i David Trezeguet. Igrao je Giorgio Chiellini, tada još mladić kojeg je na terenu mentorirao Robert Kovač, a s klupe je momčad vodio Didier Deschamps. Talijanski savez kasnije se smilovao, smanjio kaznu na devet kaznenih bodova i Juventus se brzo vratio u elitni razred.
“A onda je tek nastupila drama. Ako je Serie B bila fascinirajuće iskustvo i pomalo humorna epizoda, onda su prve povratničke sezone u Serie A bile nalik zarobljeništvu u crnom tunelu, bez izgleda da negdje ugledamo svjetlo”, svjedočio je jednom zgodom Simone Stenti, urednik Juventusove televizije i navijač od malih nogu. Juventus se, naime, zacementirao na sedmom mjestu, odjednom više nije bio atraktivna destinacija za velike igrače. Veliki Juve, čedo obitelji Agnelli, nacionalni mezimac poput FIAT-a, klub pretplaćen za trofeje i velike utakmice, ukopao se u mjestu i odande ga nisu uspjeli iščupati niti Claudio Ranieri, niti Ciro Ferrara, niti Alberto Zaccheroni, niti Luigi Del Neri...
Spasitelji su se napokon pojavili 2011. godine i stigli su iz neočekivanih pravaca. Nekadašnji Juventusov igrač Antonio Conte gradio je dotad trenersku karijeru u Atalanti, Bariju i Sieni bez impresivnijeg rezultata (osim ako tu ne računamo osvojenu Serie B s Barijem), a Andrea Pirlo je već gazio Isusove godine kada se razišao s Milanom i prihvatio ponudu da preseli 120 kilometara sjevernije.
“Kada sam čuo da dolazi Pirlo, pomislio sam ‘Bog ipak postoji’. Za mene Juventusov transfer stoljeća”, kazat će Gigi Buffon vrteći film restauracije velike torinske momčadi.
Jedan nervčik i jedan kuler sletjeli su u paketu da podignu Juve u visine. Conte, intenzivan, žestok, spreman za sukob, fan treninga i maratonskih priprema za utakmicu (taktički sastanci znali su trajati po dva sata) napunio je momčad novom energijom, dok je hladnokrvni ‘regista’ Pirlo na terenu vodio brigu o ravnoteži među linijama i o nogometu sa smislom.
Dolazak dvojca koincidirao je s puštanjem u promet novog stadiona, stvari su savršeno kliknule. Juventus je sljedećeg ljeta osvojio prvi naslov i od tada se nije zaustavio. Conte se umorio nakon tri titule, a nasljednik Max Allegri, inače sušta suprotno st temperamentnom južnjaku Conteu, evo posprema već peti naslov u riznicu i usput nadograđuje momčad bildajući joj mišiće u Ligi prvaka. U dva finala ‘stara dama’ nije mogla protiv španjolskih velikana, 2015. i 2017. bolji su bili Barcelona, odnosno Real Madrid, ali s Cristianom Ronaldom kao ultimativnim igračkim i marketinškim ulovom Juventus se sprema za treći napad.
Monopol u domovini je utvrđen, Europa je sljedeće igralište kojim Juve želi zavladati...
Rezultati by SofaScore