Utakmica između Rome i Genoe (3:2 pobjeda Rome) u posljednjem kolu Serie A bila je i posljednja u velikoj karijeri Francesca Tottija.
Čovjek koji je cijelu profesionalnu karijeru proveo u Romi, od 1992. godine, emotivnim se pismom oprostio od navijača i zahvalio im se. Nije se propustio zahvaliti niti obitelji i najbližima i rasplakati sve.
"Hvala ti Rime. Hvala mojoj majci, mojoj braći, rođacima i prijateljima. Hvala i mojoj supruzi i moje troje djece. Želio sam započeti od kraja jer ne znam hoću li kasnije moći čitati ove rečenice. Nemoguće je sročiti 28 godina u nekoliko rečenica. Volio bih zato napisati pjesmom ili stihovima, ali ne znam zbilja pisati. Tijekom godina sam se pokušavao izraziti nogama koje su mi sve olakšale još otkako sam bio dijete. Kada već govorim o djetinjstvu, može li pogoditi koja mi je bila najdraža igračka? Nogometna lopta i još uvijek je. Ali, u jednom trenutku u životu, čovjek odraste. To su mi rekli i tako je vrijeme odlučilo.
The perfect send-off to a Roma legend. pic.twitter.com/Fc0lGnGrBC
— BT Sport Football (@btsportfootball) 28 May 2017
Prokleto vrijeme. 17. lipnja 2001. svi smo željeli da malo brže prolazi. Nismo mogli dočekati sučev zadnji zvižduk.
Još me prolaze trnci kada se toga sjetim. Danas je vrijeme došlo, potapšalo me po ramenu i reklo:
Moramo odrasti. Od sutra ćeš biti odrastao. Skini taj dres i kopačke jer od danas si muškarac. Ne možeš više uživati u mirisu trave, sunce koje te prži po licu dok prodireš prema protivničkom golu, adrenalinu koji te proždire, užitku poentiranja.
Long live the King...
— BT Sport Football (@btsportfootball) 28 May 2017
786 Roma games
307 goals
Six trophies
Francesco Totti: The King of Rome! pic.twitter.com/1ka4VeQozd
Posljednjih mjeseci pitao sam se zašto se budim iz ovog sna. Zamislite da ste dijete i da lijepo sanjate, a tada vas majka probudi da idete u školu. Vi želite nastaviti sanjati, ali ne možete se vratiti u taj san. Ovoga puta to nije san već stvarnost. Želim ovo pismo posvetiti svima vama, svoj djeci koja su me podržavala. Nekadašnjoj djeci koja su odrasla i postala roditelji i današnjoj djeci koja možda viču 'Tottigol'. Želim misliti da je zbog vas moja karijera postala bajka koja se prenosi na vas.
Jer za mene je sada stvarno kraj.
Po zadnji put skidam taj dres. Iako možda nisam spreman reći dosta i iako možda nikad neću biti spreman. Oprostite mi što nisam davao intervjue i objašnjavao što mislim, ali nije lako ugasiti svjetlo. Bojim se. Nije to isti strah kao kada stojite ispred gola i spremate se pucati penal. Ovoga puta ne vidim što budućnost nosi kroz rupe od mreže. Dopustite mi da se bojim. Ovoga sam puta ja taj koji treba vas i svu ljubav koju ste mi pokazali. S vašom podrškom uspjet ću u ovom okretanju stranice i posvetiti se novoj avanturi. Sada je vrijeme da se zahvalim svim suigračima, trenerima, direktorima, predsjednicima i svima koji su radili samnom tijekom svih ovih godina.
Navijačima i južnoj tribini, zvijezdi vodilji svim Rimljanima i romanistima.
Biti rođen kao Rimljanin i romanist je privilegija. Biti kapetan vaše momčadi bila mi je čast. Vi ste i uvijek ćete biti moj život. Više vas neću zabavljati svojim nogama, ali moje će srce uvijek biti s vama. Sada ću se spustiti do svlačionice koja me dočekala kao dijete i koju tek sada napuštam kao muškarac.
Ponosan sam i sretan što sam vam dao 28 godina ljubavi.
Volim vas."