*U eteru se već vrte priče da biste mogli postati šef u Bešiktašu. Vjerojatno je to samo početak medijskih i inih selidbi na sve strane svijeta nogometa?
- Bešiktaš je jedna od mojih nogometnih sreća. Imali smo i zadržali super odnos i htio bih vas ispraviti. Nisam odande otišao ranije ili zato što je bilo nešto negativno. Imao sam ugovor na dvije godine i on je istekao. Da sam tamo imao loš učinak, vjerojatno se sada ne bi vrtjele sve ove priče, zar ne? Tada je bila specifična situacija, gradio se novi stadion, igrali smo praktično stalno kao gosti. No, dobro, to je sada prošlost.
*Kakvi su vam dojmovi iz Saudijske lige?
- Izvanredni. Kod nas postoje predrasude prema ovdašnjem nogometu, ali u Saudijskoj Arabiji jako puno ulažu u nogomet. Ovdje ne dolaze igrači na zalasku karijere da bi uzeli novac, ovamo se dovode vrlo kvalitetni i mlađi igrači, od 22-25 godina iz Južne Amerike, Afrike. Povećali su kvotu stranaca na osam, raste kvaliteta i liga je stvarno jaka, kompetitivna. Mene po mnogočemu podsjeća na tursku prvu ligu.
*Koliko je praćena?
- Golema je popularnost nogometa u državi, zato ona i omogućava da se puno ulaže. Mi smo, recimo, protiv Al Hilala imali 60 tisuća gledatelja, na drugim utakmicama s klubovima s prvih 4-5 pozicija dođe ih oko 50 tisuća. Naš je stadion fenomenalan, jedan od najljepših teatara koje sam vidio. OK, nisu svi stadioni u zemlji tako lijepi, ali stalno se ulaže u poboljšanje infrastrukture. Rekoh, uz dosta drugih sportova, nogomet je ovdje ipak daleko broj 1 po popularnosti. Dovode europske suce koji im sude, pogotovo iz Nizozemske, skandinavskih zemalja. Bili su tu i Mažić, Clottenburg, nekoliko je puta kao četvrti sudac dolazio i Ivan Bebek. Igra se dobar nogomet, a medijski je praćen po uzoru na Engleze. Puno je stručnih analiza, rasprava. Sve su utakmice na televiziji pa se zato igraju u različitim terminima.
*Kakvi su vam uvjeti rada bili u klubu?
- Imali smo određeni problem s time, jer otkako smo došli kamp se preuređivao. Sve do nedavnog Superkupa Italije između Juventusa i Milana, koji je odigran u Jeddahu, nismo imali kamp za sebe. U njemu je bio smješten Milan. Do tada smo trenirali na pomoćnom terenu u sklopu velikog sportskog kompleksa oko našeg stadiona. Nije to jednostavno, jer smo tamo dolazili, odradili trening i odlazili svaki na svoju stranu. Kako je klub mijenjao puno igrača, gotovo 15-ak, nedostajao nam je boravak u našem kampu i miru, kako bi se svi ti novi momci bolje upoznali, homogenizirali kao grupa, navikli jedni na druge. Nažalost, sada kada nam je kamp, iako još nije do kraja dovršen, na raspolaganju, neću moći koristiti blagodati takvog rada. Tereni? Odlični. Nije toliko vruće kako se misli, negdje po zimi zna biti i po 7-10 stupnjeva. Ugodno. Ma uvjeti su stvarno odlični.