Može li Split do Superkupa za dvije godine, u kolovozu 2020? Ako je moglo Skoplje, zašto ne bi Split? Reći će to optimisti… Realisti će kazati "prevelika su ulaganja u ionako golemoj konkurenciji", a pesimisti će samo dodati "nema šanse". Jasno je, šanse ima, ali stoji i činjenica da su ulaganja velika.
Kako se u Splitu gleda na iznenađujući prijedlog HNS-a da "slatku utakmicu" poput UEFA Superkupa ponudi Splitu, a ne Zagrebu, Rijeci ili Osijeku?
- Ponudu u svakom slučaju treba gledati kroz prizmu nadolazećih izbora. Može se ponuda HNS-a tumačiti i kao pokušaj približavanja čelništva HNS-a prema Splitu i Dalmaciji u cjelini, ali s obzirom da sam se osobno uvjerio koliko je narušena komunikacija na relaciji HNS - Dalmacija, teško će u ovakvim okolnostima doći do pomaka - otvoreno je svoj stav iznio Stipe Pletikosa i nastavio:
Damir Krajac / CROPIX
- Ne mogu ocjenjivati jesu li nečije namjere iskrene ili služe u predizborne svrhe. Međutim, prevelika je važnost priče sa Superkupom da bi se netko time igrao. Ne vjerujem o teoriju da se ponuda iz HNS-a poslala tek onako. Ali, jasno je da je jako daleko od realizacije.
Za grad Split organizacija UEFA Superkupa bio bi prvorazredni sportski događaj koji bi se sjajno pridodao turističkoj ekspanziji.
- Splitu bi takva utakmica došla kao naručena, ali treba pritom imati na umu sve što bi se moralo napraviti glede infrastrukture, uvjeta zahtjevne organizacije... Uostalom, treba proći i odluku UEFA-e, mora Hrvatska dobiti domaćinstvo. Zato su ovo sve redom hipotetičke postavke, ali volio bih da se priča dogodila u neko drugo vrijeme, kada nema izbora za čelnog čovjeka HNS-a, jer onda bi racionalnije mogli procjenjivati ponudu i realnost realizacije - zaključio je Pletikosa.
Kakva je politika UEFA-e u organizaciji utakmice Superkupa razvidno je iz popisa domaćina posljednjih i budućih natjecanja. Tbilisi, Trondheim, Skoplje, Tallinn... gradovi i zemlje spremne za popularizaciju nogometa i širenje spektakla diljem Europe. Od 1998. do 2012. stalni domaćin dvoboja pobjednika Lige prvaka i Kupa UEFA/Europa lige bio je stadion Louis II u Monacu. Elegantno se utakmica održavala u danima ždrijeba za europsku jesen, pa se time spajalo ugodno s korisnim. Međutim, u zadnjih pet sezona UEFA je promijenila kurs. Utakmice se održavaju na stadionima koji rijetko ili gotovo nikako nemaju priliku ugostiti klubove iz Lige prvaka i Europske lige. Ili su u situaciji kao norveški Trondhiem, da su se proteklih godina premetnuli u zanimljivu nogometnu sredinu koja je svojim rezultatima zaslužila ugostiti najveće europske klubove. Ali, u izboru stadiona bitna je i komponenta infrastrukture.
Svi stadioni su novijeg tipa ili su barem moderno renovirani. U tom segmentu Hajduk sigurno kaska za konkurencijom, jer Poljud jednostavno vapi za velikom i temeljitom rekonstrukcijom. Primjerice, stadion u Tallinnu, koji nosu ime po estonskom proizvođaču piva, rekonstruira se od prošle godine i bit će spreman za UEFA Superkup sljedeće sezone. Nakon Tallinna slijedi Istanbul sa supermodernim stadionom Bešiktaša u koji je uloženo 110 milijuna eura. Bešiktašev stadion nosi ime telekom operatera, kao što i sve ostale arene imaju sponzora u imenu. A što ima Hajduk? Poljud izgrađen prije 38 godina koji se tu i tamo malo "krpa" kozmetičkim korekcijama.