Nikola Vlašić sa službenim utakmicama kreće tek 29. veljače, tada CSKA nastavlja rusku ligu dvobojem s Uralom. Veliki dio zime proveo je u Španjolskoj...
- Imamo ovdje tri ciklusa po dvanaest dana - kazao nam je javivši se iz Alicantea, grada u kojem jedan od ulaza na stadion nosi ime po Dubravku Pavličiću, pokojnom hrvatskom reprezentativcu koji je ostavio dubok trag igrajući za tamošnji Hercules.
Toliko se aklimatizirao da je spreman za španjolsku La Ligu.
- Jesam - nasmijao se Vlašić.
Sto posto posvećen
Mnogim sportašima su te “beskonačne” pripreme najnapornije dionice u karijeri?
- Gledam to s pozitivne strane, ovo mi je možda jedna od zadnjih prilika da imam tako dugu pauzu u kojoj mogu samo trenirati i napredovati. Svi znamo koliko je naporna karijera profesionalnih nogometaša. Stalno su utakmice, malo je stanki, nemaš se vremena ni odmoriti, niti raditi na sebi. Zato koristim ovo vrijeme da neke stvari podignem na viši nivo i na to trenutačno stavljam naglasak - zrelo razmišlja Vlašić. - Pazim na sebe, nije bilo ni ozljeda, niti bilo kakvim problema. Sto posto sam posvećen od prehrane do treninga.
CSKA je četvrti na tablici, no drugi Krasnodar bježi samo jedan bod.
- Zenit se odmaknuo, ima jedanaest bodova više, ali sve je to dostižno. Ambicija nam je plasman u Ligu prvaka. Kako smo napravili smjenu generacija, protekla sezona bila je prva nakon devet godina da CSKA nije igrao tom elitnom natjecanju.
Drugi je Krasnodar, treći Rostov, to nisu veliki klubovi, ali imaju dobre ekipe.
- Imaju, međutim prije svega gledam nas. U jednom času otišli su starosjedioci Berezuckij, Ignaševič, Wernbloom, Golovin…, a došla je cijela nova momčad. Potreban je bio proces da se dignemo, u međuvremenu smo napredovali i sada je cilj da izborimo Ligu prvaka.
To im želite ostaviti u nasljeđe ili postoji mogućnost da i nakon Eura igrate za CSKA?
- Ne razmišljam o tome, samo o sljedećem treningu i utakmici. Igrač sam CSKA i jedino mi je to na pameti, a kad dođu te stvari vidjet ću što će biti i kako.
Igrali ste nedavno sa Zenitom, izgubili 3:2 na pripremama, i dalje je on najbolji?
- Nikome neću priznati da je bolji, ali oni su stvarno dobra momčad. Gledajući i ekipu i trenera.
U Evertonu niste puno igrali, jeste li sada spremni za ligu kao što je engleska ili španjolska?
- Ne želim ispasti umišljen jer nisam nimalo umišljen, ali jesam samouvjeren, mislim da mogu igrati u bilo kojoj ligi. Spreman sam za svaku ligu. Everton me prodao i potom više nisam imao s njima kontakt. Engleska liga je što se tiče svega na višoj razini od bilo koje. Svi će reći da je to neki drugi svijet.
Bez stalnog tima
Biste li se ponovno voljeli okušati u Engleskoj ili negdje drugdje?
- Nekad su jake lige imali svoje specifične karakteristike, primjerice, za talijansku su govorili da se igra defenzivno, a sad je Serie A druga među ligama Petice po broju golova. I u Italiji se igra napadački nogomet. Iako, što se mene tiče, uvijek govorim da bih se najviše volio okušati u Španjolskoj.
Za Splićanina nema bolje od Španjolske.
- Tako je.
O imenima klubova nismo pričali, tko zna gdje ga put odnese... Koliko je danas bolji igrač nego kad je stigao u Rusiju?
- Napredovao sam u svakom segmentu. Hoćete od brzine, pa snage, eksplozivnosti, tehnike, taktike, shvaćanja nogometne igre... Otišao sam gore i više od jedne stepenice. Cilj mi je da svaki dan budem sve bolji.
Osim klupskih trenera, imate i svoje ljude.
- Nemam neki veliki i stalni tim, nitko nije sa mnom cijelo vrijeme u Moskvi, ali zna se tko stoji iza mene, ne od početka karijere nego cijeli život. To je obitelj i meni najbliži. Velika je stvar kad imaš takve ljude pokraj sebe. Ako u nekom trenutku možda i ne ide najbolje, ne mijenjaš one koji te prate.
Brat vrhunski trener
Vaš stariji brat Marin probija se kao kondicijski trener, Ivan Strinić ga jako hvali, a čujemo i još neki nogometaši?
- Brat je vrhunski trener, predodređen je za velike stvari. Mlad je, a toliko je toga prošao u životu. Ima kondicijskih trenera koji puno znaju, međutim razlika je što je on sve što radi pokušao na sebi. Sam sebe je trenirao na taj način, veliki je plus kad provjeriš metode na vlastitoj koži.
Za njega bi se tek trebalo čuti u nogometu.
- Svakako.
Na čemu posebno radite? Stavljate li naglasak na neki segment?
- Uvijek toga ima. Iako se moram prilagoditi klupskom programu. Ako smo ujutro odradili nogometni trening, a poslijepodne trkački, ne mogu nakon toga ostati i pucati. Treba naći vrijeme za to. Nakon lakšeg treninge ostanem na terenu i vježbam šut. Upravo po tom pitanju nastojim najviše otići naprijed. Želim imati još više šutova i opasnije dolaziti u završnicu. Stavio sam si u zadatak da svakim udarcem moram pogoditi okvir gola. Na taj način daješ si šansu da zabiješ mnogo više pogodaka. U efikasnosti tražim dodatan iskorak.
Već za pogotke koje ste zabili za reprezentaciju sa Slovačkom u dva susreta i Walesom, zaključak je da nisu nimalo slučajni, da ste gađali s idejom da lopta točno odsjedne tamo gdje je završila.
- Puno je teže ciljati kad pucaš punom nogom, ali opet ti si taj koji igraš veliku ulogu kamo će lopta otići. Prije svega postavljanjem tijela, jer ako se dobro postaviš ići će gdje ti hoćeš, pa ako je i punom udariš. Ovi golovi sigurno nisu slučajni, baš puno radim na tim šutovima. Eto, sad sam na pripremama u tri utakmice zabio četiri pogotka, od toga su dva bila izvan kaznenog prostora.
Odlično se to vidi u reprezentaciji. A kako vam se čini skupina na Euru?
- Zahtjevna je. Iako mislim da je svim igračima veliko zadovoljstvo što igramo u prvom kolu s Englezima. Radi se o velikoj reprezentaciji, na Wembleyju, sve što se može povezati s tim događajem je zadivljujuće. Jedva čekamo tu utakmicu. Što se tiče Češke, ona je dobra reprezentacija, ali mislim da smo mi jako kvalitetni i da se ne trebamo bojati nikoga.
Trošenje adrenalina
O Euru govorite sa smiješkom u glasu.
- San je svakoga igrati na tako velikom natjecanju za svoju reprezentaciju. I to još za momčad koja je ovako dobra i konkurentna. To je stvarno ostvarenje snova.
Naježite li se kad razmišljate kako će biti, što možemo učiniti?
- Ponekad malo odlutam u tom pravcu, ali brzo se vratim. Ne želim još razmišljati o tome pa trošiti adrenalin bez veze.
Moskovsku utakmicu s Englezima u polufinalu 2018. godine pratio je s klupskim kolegama iz CSKA.
- Nalazili smo se na pripremama, gledao sam je u društvu Engleza. Kad su zabili gol, svi su se veselili, a kad smo potom mi dali dva, jedini sam ja slavio. Bilo je ludilo. Prije toga utakmicu s Rusima gledao sam u Liverpoolu, a ranije skupinu u Splitu.
Od sudionika dodatnih kvalifikacija - Norveška, Srbija, Škotska, Izrael - kojem dajete najviše šansi, a koga biste htjeli za protivnika Hrvatske?
- Nema nikoga koga bih htio, ali želio bih izbjeći Srbiju. Da se ne komplicira skupina. S njima je svaka utakmica teška zbog svega što nosi.
Imali ste značajan doprinos u kvalifikacijama, vidite se i na Euru u bitnoj roli?
- Trebao bih igrati dobro do kraja sezone. Jasno da se svaki igrač nada prvom sastavu i da ima što veću ulogu na Europskom prvenstvu. Nisam iznimka u tome.
Tudorove pobjede
Može li Hrvatska biti jednako dobra ili bolja nego u Rusiji?
- Napravljen je povijesni domet, međutim moramo težiti da ga ponovimo ili čak učinimo više. Imamo kvalitetu, ali ne igra ulogu samo kvaliteta, treba imati i malo sreće. Nadam se da možemo napraviti veliki rezultat.
Što je to?
- Nisam za velike riječi. Čim prođeš skupinu i igraš u play-offu, to je dobar rezultat. Normalno da potom želiš i više.
Veselite se što ćete igrati u Engleskoj i Škotskoj?
- Odlično je to, oni jako vole nogomet.
Je li vas zvao izbornik Zlatko Dalić?
- Čuli smo se, popričali.
Koju su vam glavni ciljevi za 2020. godinu?
- Zdravlje. Što se tiče svega ostaloga, baš vjerujem u proces rada i trening, vjerujem u sebe i mislim da će sve doći. Ne želim govoriti o ciljevima unaprijed, uvijek imam nešto u glavi, no ne volim to dijeliti s ljudima.
U Hajduku Igor Tudor ima dvije uvodne pobjede. Upisani ste u povijest kao najmlađi kapetan Bijelih.
- Pratim sve. Tudor mi je bio prvi trener u seniorima, kod njega sam debitirao u utakmicu s Dundalkom. U međuvremenu je radio u više klubova, napredovao je, bitno je da Hajduk pobjeđuje. Ja sam samo navijač pa ne bih htio davati nikakve velike najave.