Malo tko bi, možda i nitko toliko dugo odolijevao na visokim nogometnim funkcijama kao Zdravko Mamić, da ga se godinama na sve načine nastoji izbaciti. No, i Mamić, koji nikako nije htio napustiti Dinamo i HNS, to je morao napraviti.
Zasad formalno, jer u maksimirskom klubu i dalje se sve njega pita, a kako je Savez pun ljudi koje je on postavio, dok ga budu slušali, jednako će biti u Vukovarskoj 269a. Premda se u politici Dinama i HNS-a u prvi mah ništa ne mijenja, Mamića više nema ni u jednom registru gdje su ljudi pravom na potpis.
Je li to početak njegova kraja u nogometu ili će se poput ptice Feniks vratiti iz pepela, ovisit će o sudskim epilozima slučajeva koji se vode, ali i odanosti ljudi koji ravnaju Dinamom i Savezom, hoće li ih i dalje voditi “njegovom rukom” i čekati može li se izvući iz gliba.
Mamić sigurno ne bi dragovoljno podnosio ostavke, čini to prvenstveno zbog sebe jer bi mu moglo koristiti u sudskim procesima, zbog stigme nad njegovim imenom dijelom će pomoći Savezu, iako ne vjerujemo da će to samo po sebi izazvati euforiju kod njegovih protivnika i neprijatelja.
Nakon što je na dramatičan način napravio presicu, s tvrdnjom kako mu pakiraju da je naručio atentat na glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana, i poslije ove ostavke, jasno je da Mamić nikad nije bio u težoj i lošijoj poziciji. I bez sudskih odluka, koje sigurno neće tako brzo, on sve više gubi kontrolu, a uvijek je sve volio kontrolirati.