Troglav

Troglav

PALI NA NISKE GRANE

STOGODIŠNJAK NA KOLJENIMA! NJEGOVU VRIJEDNOST DANAS PRENOSE SAMO RASELJENI LIVNJACI Dalić se prisjeća: 'U Troglavu sam prvi put stao na teren'

AUTOR:
    • Robert Šola,
    • Ante Vrdoljak

  • OBJAVLJENO:
  • 03.12.2019. u 11:11

  • Kad su prije 100 godina osnivali nogometni klub, Livnjaci se nisu puno dvoumili kao što se sad dvoume oko proslave. Nazvali su ga Troglav jer su smatrali da će jedan od najvećih vrhova na Dinari biti inspiracija i putokaz za put u sportske nogometne vrhove. Nakon skoro pedesetak godina, privremeno su klubu promijenili ime u Cincar, najviši vrh sa sjeverne strane Dinarida, visok 2006 m i desetak metara viši od Troglava koji se nalazi na drugoj, južnoj strani dinarskog lanca koji okružuje jedno od najvećih krških polja, dugačko 60 km, a široko 20 km.

    Datum rođenja

    Stogodišnjak nije mijenjao samo ime nego i datum rođenja. Monografija izdana za 50. obljetnicu slavi 1918. godinu kao registraciju kluba, danom kad je igralište na Zgonima dodijeljeno klubu. Međutim 80. obljetnica veže se i za proslavu tri godine kasnije (1921.) jer je klub tada profunkcionirao i počeo igrati.

    Bilo, kako mu drago, one godine, kad je došla prva lopta u Livno, obilježena je kao jubilarna, a s proslavom i monografijama se oteglo i zakompliciralo. Istina, kao uvod Hajduk je odigrao prijateljsku utakmicu s jubilarcem, a poslije nastupa reprezentacije u Splitu s Mađarskom, spremala se fešta s hrvatskom reprezentacijom za obilježavanje jubileja. Tako se pričalo, ali se nije realiziralo. Očito je da Livnjaci nisu našli zajednički jezik s HNS-om iako tamo imaju i predsjednika i izbornika. Inače je poznato da se Livnjaci najteže sporazumijevaju međusobno, a daleko lakše s ostalima. Da nije tako, vjerojatno bi se izdala monografija, dodijelila priznanja i napravila fešta kao prigoda za zdravlje i dug život jednog nogometnog stogodišnjaka. Bez obzira na dvojbe oko datuma rođenja i monografije koje su izdane, još uvijek ima vremena za popravni ukoliko ima volje i sredstava.

    Troglav

    Troglav

     

    Za ulazak u sljedeće stoljeće postojanja klub s imenom vrha koji dominira vrhovima Dinare odakle je hrvatska vojska probijala cestu za pogled i pobjednički napad na Knin.

    Troglav se u svojoj dugoj sportskoj povijesti naigrao po raznim grupama, savezima, regijama od dalmatinske, hercegovačke, bosanske, mijenjajući često regije i stupnjeve natjecanja da bi konačno 2001. godine ušao u Premijer ligu BiH. Dvadeset godina ranije dospio je do druge nogometne lige u bivšoj državi, a sve ostalo je ipak prošlo u nižim razinama natjecanja.

    Miran i Zlatko

    Kako je i sad teško definirati i smjestiti Livno između Bosne, Dalmacije i Hercegovine, tako je i klub u svojoj prošlosti probao sreću u svakoj od tih destinacija, ali je najčvršće i najdublje veze imao s Hajdukom. Puno je igrača svoju sportsku sreću potražilo u Hajduku, a najdublji trag ostavio je Mladen Matijanić koji je za Bijele odigrao više od 200 utakmica, karijeru je završio u Troglavu, a na oproštajnoj utakmici gostovao je Hajduk i legendarni Frane Matošić. Matošić je Matijaniću u ime kluba došao zahvaliti na svemu što je napravio za obadva kluba.

    Inače iz livanjskog kraja, koji se već odavno iselio u inozemstvo, potekli su brojni igrači.

    Davor Šuker se inače rodio u Osijeku jer je njegov otac Tomislav, zvani Mile, tamo služio vojni rok, a kao poznati bacač kamena s ramena uhvatio se kugle u Slavoniji i dogurao do prvaka Mediterana.

    Niko Kovač i njegov brat Robert također su podrijetlom Livnjaci, a roditelji su im kruh zarađivali u Njemačkoj gdje su sinovi naučili prve nogometne korake.

    Niko Čeko je preko NK Zagreba završio u Hajduku i dogurao do reprezentacije, a Zlatko Dalić je imao sličan put od Troglava do Hajduka i Varteksa. Trenerske korake učio je od brata Mirana za kojeg kažu da je bio talentiraniji od mlađeg brata, ali manje ambiciozan, bez obzira što je s Troglavom napravio najveći uspjeh za koji u monografiji piše da je 2001. godina upisana zlatnim slovima jer je Troglav te godine bio u proljetnom djelu najuspješniji premijerligaš. Dalić je vodio poznate igrače, Regvara, Milića, Vukasa, Kurtovića i Radoša koji su došli u ispomoć Troglavu kao bivši zagrebaši, a njihov klub je, nažalost, danas u nižem rangu od drugoligaša Troglava. U toj momčadi su još igrali Butorović, Matić, Ivan Jolić, Brašnić, Vrdoljak.

    Troglav

    Troglav

     

    Rekorder Vidović

    O sadašnjem stanju u Troglavu razgovarali smo s trojicom bivših igrača koji su obilježili dio povijesti kluba. Ante Milić-– Maji iz iste generacije kao i Ivo Tabak - Žito, slažu se da bi sto godina klub trebao obilježiti na dostojanstven način, međutim Troglav će se danas teško vratiti na puteve slave i ponosa od prije dvadeset godina.

    Franjo Vidović kaže da je današnje vrijeme teško uspoređivati s prošlim danima. Igrao je stopera, ali mu je lopta bila nekako lagana pa se odlučio za kuglu koja je puno teža.

    Nema podataka je li boksač Hrgović, čiji je otac Livnjak, prije boksa igrao nogomet ili bacao kuglu.

    Livnjaci su rasuti i raseljeni širom svijeta pa zato nije čudo što iz ovog kraja potječu brojni igrači i treneri. Goran Popović, igrač Osijeka, Niko Čeko, Boro Perković, Ivan Kelava, Ivan Jolić, Nikola Jurčević, koji ne zna pripada li Livnu ili Tomislavgradu.

    Ivo i Antonio Milić igrali su za mlade i A selekciju Hrvatske, a iz susjedstva je i jedan od najvećih dvoranskih nada Bartol Franjić.

    U prošlim i budućim vremenima stogodišnjaka svaki dan raspravljaju igrači koji su zapravo obilježili prošlost ovog kluba. Franjo Vidović, Ante Milić - Maji, Ivo Tabak - Žito te Miran Dalić koji je igrao u Livnu i Bugojnu.

    Franjo Vidović je rekorder koji je u 16 godina igranja odigrao 517 utakmica, a nikada nije mijenjao klub, bez obzira na brojne ponude. “Uvjeti su prije četrdesetak godina bili drugačiji nego sada, iako sam proglašen za najboljeg amaterskog igrača, nije mi se odlazilo.” Franjo je bio umjetnik, pomalo boem, njemu nisu materijalne vrijednosti bile na prvom mjestu, iako bi nam sad to dobro došlo, šale se njegovi suigrači Žito i Maji.

    Oni se nadaju da će do proslave kluba ipak doći, bez obzira na brojna iseljavanja i nedostatak sredstava. Troglav je zaslužio da se stota obljetnica obilježi i proslavi, jer ako su bila slavlja za 50 i 80 godina, onda je i zlatni jubilej zaslužio da se dostojno obilježi, bez obzira što se stogodišnjak ne osjeća dobro i sve više pobolijeva.

    U Livnu su danas najveća atrakcija i turistička znatiželja krda divljih konja koja lutaju ispod Cincara, najvećeg Dinarskog vrha, kako se i klub zvao u prošlosti. Svi se nadaju i vjeruju da će se livanjski iseljenici početi vraćati, a to je jedini način da i klub opstane i nakon jubilarne stote obljetnice.

    Bilo bi tužno da se ostane na kratkoj novinarskoj bilješci jer je to samo povod i podsjećanje na proslavu i monografiju gdje bi sve bilo zabilježeno o ljudima i događajima kroz dulju povijest livanjskog nogometa.

    Klub je pao na jako niske grane

    Miran Dalić hrvatskoj je javnosti poznatiji kao brat izbornika Zlatka, ali u Livnu i Troglavu Miran je taj koji ima status nogometne legende. Cijeli nogometni život proveo je u Troglavu, što kao igrač, što kao trener, a samo je jednu sezonu izbivao igrajući za Iskru iz Bugojna. Miran nam je objasnio da je klub Troglav, ustvari, osnovan 1918. godine.

    - Imamo u klubu dokument koji to nedvojbeno potvrđuje. U Beograd je poslan zahtjev za osnivanjem kluba i imamo potvrdu s kojom su dopustili njegovo osnivanje.

    Miran je bio trener u najslavnijim danima kluba, u vrijeme kad su bili članovi premijerne Premijer lige BiH.

    - Bilo je to 2000. godine, nakon dugih pregovora i nadmudrivanja s Nogometnim savezom Bosne i Hercegovine startala je liga s 24 kluba od kojih je devet bilo hrvatskih. Tu su ligu igrali praktički svi koji su htjeli, ali je na kraju sezone osam klubova moralo ispasti.

    Rekordni učinak

    Miran Dalić preuzeo je momčad tijekom prvenstva i to u jako teškoj poziciji. Nakon 18 odigranih kola imali su samo 17 bodova i bili na 20. mjestu.

    - U sljedeća 24 kola osvojili smo sjajnih 48 bodova, uz Željezničar smo bili najbolja momčad proljetnog dijela sezone te smo prvenstvo završili na desetom mjestu, s istim brojem bodova kao i Široki Brijeg koji je bio sedmi.

    Na kraju sezone Miran je odstupio s mjesta trenera i vratio se kadetima.

    - Nisam želio biti profesionalni trener, prihvatio sam se tog posla kako bih pomogao klubu, ali to je bilo to. Moja je želja uvijek bila raditi s djecom.

    Već sljedeće sezone Troglav je ispao iz lige, jer je u ligi 20 završio na posljednjem mjestu. Ne samo zato što na klupi nije imao Mirana Dalića, nego i zato što je puno igrača otišlo zbog toga što ih klub nije mogao plaćati.

    - Nažalost, danas je klub na jako niskim granama, možda i najnižim u svojoj povijesti, igra treći nogometni razred u BiH. Novca nema, rekao bih da nema ni interesa ljudi koji vode Grad da se nešto pokrene. S druge strane, Livno je nekada brojilo više od 60 tisuća stanovnika, danas ih je jedva više od 10 tisuća. Djece je sve manje, kako u školama, tako i na igralištima.

    Livnjaci imaju urođeni talent za sport, a jako su uporni i odlučni

    Zlatko Dalić nije ostavio duboki trag kao igrač Troglava, jer je već kao kadet potpisao za Hajduk, ali sigurno je najpoznatiji igrač u povijesti livanjskog kluba.

    - U Troglavu sam prvi put stao na teren, tamo sam imao prvi trening, prvu utakmicu, a to su stvari koje čovjek nikada ne može zaboraviti. Naravno da mi je zato teško gledati Troglav koji je danas na jako niskim granama. Znam da je teško, da je novca malo, da se puno ljudi iselilo, ali sigurno bi se moglo bolje kada bi bilo više sluha za nogomet.

    Nagon za preživljavanjem

    Puno je poznatih nogometaša došlo iz Livna, kako to objašnjavate?

    - Livnjaci očito imaju urođeni talent za sport, a jako su uporni i odlučni, ne samo u sportu. Dolje je život težak, a kako su se mnogi odselili, tako ih je nagon za preživljavanjem tjerao da daju sve od sebe i da izvlače neke skrivene talente.

    Vaš je brat Miran ostao u Livnu cijeli život?

    - Tako je odlučio, pronašao je način da ispuni i sebe i obitelj. Miran je cijeli život uz Troglav, ali kako je on nešto stariji, tako su nam se putevi u klubu uglavnom mimoilazili. Dok sam ja jednu sezonu igrao za seniore Troglava, on je bio u Bugojnu. U Livno odem kada god nađem slobodno, s bratom puno pričam i o nogometu, ali on ne gleda moje utakmicem, jednostavno ne može...

     

     

    Iz drugih medija