.jpg)
Ukupno je 15 inozemnih trenera radilo u Prvoj HNL u 28 dosadašnjih sezona, uključujući i aktualnu. Ovdje pod strance, dakako, ne računamo trenere s dvojnim državljanstvom (Hrvatska i BiH, ili Hrvatska i Austrija...), a najviše ih je bilo iz - Španjolske!
Razlog tome je svakako ulazak Alavesa u hrvatski nogomet. Taj je klub, naime, ponudio Hrvatskoj čak četiri trenera u nepune dvije sezone suradnje s Rudešom i Istrom. Inaki Alonso i Jose Manuel Aira radili su u Rudešu, u Istri je donedavno bio Manolo Roca, a naslijedio ga je sunarodnjak Curro Torres. Peti je Španjolac bivši Hajdukov trener Joan Carrillo...
Kek je pravi primjer
Slovenija je dala trojicu trenera (Matjaž Kek, Marijan Pušnik i Miloš Rus), a Austrija dvojicu (Peter Pacult i pokojni Adi Pinter), baš kao i Bugarska (Krasimir Balakov i Ivajlo Petev). Po jedan je trener došao iz Argentine (Osvaldo Ardiles), Italije (Edoardo Reja) i Bosne i Hercegovine (Vahid Halilhodžić)...
Jedini inozemni trener koji je osvojio trofej u Hrvatskoj bio je Slovenac na klupi Rijeke Matjaž Kek, u svojoj vitrini ima naslov prvaka i kup. Trebaju li Hrvatskoj uopće inozemni treneri? Odgovor smo potražili u razgovoru s iskusnim trenerskim ‘vukom’ Ivom Šuškom, koji sad uživa u umirovljeničkim danima...
- Kad je Kek dolazio u Rijeku, neki su riječki novinari bili u čudu i zvali su me da im kažem svoje mišljenje. Rekao sam im da ne mogu reći ni jednu riječ protiv Keka, jer sam u dva navrata i ja bio stranac, na radu u Gruziji i Armeniji. K tome, dobro sam poznavao Keka i znao sam da će biti odlično rješenje za Rijeku, što se kasnije i pokazalo - rekao je Šušak i nastavio:
- Kek je primjer inozemnog trenera kakav je potreban Hrvatskoj, ali u našu su ligu, nažalost, dolazili i treneri bez ikakvog rejtinga i stručnoga znanja. Poput, primjerice, Slovenca Pušnika u Hajduku. Načelno nemam ništa protiv dolaska inozemnih stručnjaka, ali moraju biti dovoljno kvalitetni, moraju imati rejting, ali i poznavati HNL, koja je specifična, jer se u toj našoj ligi moraju forsirati naši mladi igrači u razvoju. A to nije lako, jer se istodobno traži i rezultat, a i dovode se brojni inozemni igrači, koji nisu kvalitetniji od naših - govori Šušak.
Koji još treneri, osim Pušnika, nisu zadovoljili kriterije za rad u Prvoj HNL?
- Španjolac Carrillo svakako nije bio profil trenera za velik klub poput Hajduka! Ni Dinamo nije pogodio s, primjerice, Ardilesom i Petevom, iako su obojica imala rejting potreban za dolazak u Dinamo. Ali, ponavljam, naša je liga vrlo specifična i nije se lako snaći u tim uvjetima.
Što je najveća prepreka inozemnim trenerima na radu u Prvoj HNL?
- To što ljudi koji vode klubove nemaju strpljenja, traži se rezultat odmah i sad! A to je nemoguće! To vrijedi i za domaće i za inozemne trenere, dokazano je da su uprave hrvatskih klubova veliki ‘potrošači’ trenera!
Inaki Alonso
Ali, tako je i u većini inozemnih klubova?
- Slažem se, ali istaknut ću da u našim klubovima, s izuzetkom Dinama i u posljednje vrijeme Rijeke, kao i Intera, ljudi koji sjede u vodstvu klubova nisu dovoljno sposobni prepoznati trenersku kvalitetu, ne znaju ih podržati kad upadnu u loše rezultate spletom raznih okolnosti. Ne znaju što je to kvalitetan trenerski rad koji se odvija tijekom tjedna, nego ih zanima samo rezultat od nedjelje do nedjelje.
A koliko je jezična barijera prepreka trenerima na radu u inozemstvu?
- To može biti problem, ali sigurno nije presudna potankost. Kad sam prvi put bio u Gruziji, nisam imao prevoditelja prvih mjesec dana, ali na pripremama je sve funkcioniralo besprijekorno bez ozbiljnije jezične komunikacije! Pokazivao sam im kako želim da odrade vježbe i to je solidno funkcioniralo. Nepoznavanje jezika, dakle, nije nepremostiva barijera, jer se rad odvija na terenu gdje su trenerske zapovijedi kratke i jasne, na nogometno univerzalnom jeziku. Naravno da je važan motivacijski govor uoči utakmice, ali smatram da je od toga govora važniji rad tijekom tjedna na treninzima - kaže Šušak i zaključuje:
Različiti pristupi
- Našem je nogometu svakako potreban svaki kvalitetan čovjek, bio on trener ili igrač, neovisno o tome je li stranac ili Hrvat! I još nešto: koliko trener svojim radom može utjecati na razvoj pojedinca i momčad, jednako toliko i igrači i momčad utječu na razvoj i sazrijevanje trenera. Nije, naime, identičan proces rada s ‘radnicima i ‘umjetnicima’, svakome igraču treba prići na drugi način, svatko je od njih poseban. Pristup mora biti različit, jer nadareni igrači, genijalci poput Prosinečkog i Bobana, otvaraju horizonte svakome treneru i uz takve talente pametan trener može također mnogo toga naučiti o nogometnoj igri - govori Šušak.