Za priču ste čuli. Na zimskim pripremama u Turskoj saznali smo da ukrajinski Šahtar želi u svojoj svlačionici vidjeti mladog Dinamova veznjaka. Nikola Moro skoro je postao najveća priča zimskog prijelaznog roka. Spominjala se cifra od 15 milijuna eura, koju nitko nije demantirao. Na kraju se transfer nije ostvario, ali osobno smo svjedočili da je Paul Fonseca, trener Šahtara, došao pogledati pripremnu utakmicu Dinama i Zorje kako bi se uvjerio u Morine kvalitete.
Prije saznanja o zainteresiranosti Šahtara, pouzdani izvori tvrdili su da je za tog talentiranog dečka zanimanje pokazala i Benfica. A onda smo prekjučer preko engleskih medija saznali da Moru na Old Trafford želi dovesti - Jose Mourinho! Englezi ga već proglašavaju “novim Lukom Modrićem”, tvrde da je skautska služba Manchester Uniteda najdebljim flomasterom podcrtala baš njegovo ime.
Moro je momak jako dobre tehnike, vrlo je kreativan, ima odličan udarac, a može popuniti dvije pozicije, defenzivnog i ofenzivnog veznog. Velika Dinamova nada prestala je to biti još prošle sezone. Jer više ne možemo govoriti o nadi, kad je Moro postao sadašnjost Dinama, jedan od ključnih igrača.
Pitanje jest, naravno, koliko će dugo nakon svih ovih priča, bez obzira jesu li one posve točne ili špekulativnog karaktera, Moro ostati u plavom klubu.
Povijest nas uči da je modri klub uvijek prodavao mlade momke koji su dostigli adekvatnu prodaju cijenu. Takva je sudbina svih hrvatskih klubova, ne samo Dinama.
Modri klub, kao i većina ostalih u HNL-u, može preživjeti samo prodajom svojih najboljih. Ne egzistiraju više vremena kad su nogometne škole proizvodile mlade igrače za vlastitu prvu momčad, one koji će joj davati dugoročnu vrijednost. Procesi su danas drukčiji, što je, s obzirom na europsko nogometno tržište, sasvim razumljivo. Mladi i vrijedni igrači se prodaju za visoku cijenu, a da bi se održala kvaliteta prve momčadi, dovode se jeftiniji strani igrači, neki od njih vrijede, neki pak i ne.
Zamislite, recimo, kako bi danas izgledala momčad Dinama da kao mladi talenti nisu otišli Tin Jedvaj, Josip Brekalo, Alen Halilović, Mateo Kovačić, pa i Marko Pjaca, koji je otišao ipak nešto stariji.
Ne treba biti previše mudar i zaključiti da će i talent kakav je Moro vrlo brzo dignuti sidro. Kad stigne prva jaka, prava ponuda obložena milijunima eura, Moru ćemo gledati na europskim travnjacima, u nekom od jakih klubova. Kao, uostalom, i Filipa Benkovića. Dinamo, srećom po njih, još može odolijevati onim ponudama koje ne dostižu razinu “izuvanja iz cipela”, barem je to neka prednost modrog kluba. No isto tako smo svjesni da će s vremenom stići one koje se jednostavno ne odbijaju.
Kod More je dobra priča ta da je iznimno pametan mladić, koji je čvrsto na zemlji, koji grozničavo ne inzistira na što bržem odlasku u inozemstvo i koji je koncentriran samo na vrijeme sadašnje. Pa će svakom navijaču Modrih još više biti žao kad napusti plavu svlačionicu. Ukoliko su, za sada samo medijske priče koliko-toliko točne, to bi se moglo dogoditi već ovog ljeta.
