Čak 59 igrača igralo je jadranske derbije u dresu oba kluba, od čega ih je gotovo polovica (28) izravno prešlo iz Rijeke u Hajduk ili obrnuto. Nismo slučajno Rijeku stavili na prvo mjesto u ovim transferima, najčešće se kroz povijest s Kantride išlo na Poljud jer bilo je transfera koji su itekako odjeknuli, najviše od svih oni Nenada Gračana i braće Anasa i Ahmada Sharbinija.
Prelazili su u suparnički tabor i velikani poput Joze Matošića koji je nakon 15 godina u Hajduku kao trener-igrač bio dio prve generacije Kvarnera i u prvoj povijesnoj utakmici današnje Rijeke pobijedio upravo Hajduk rezultatom 2:0. Kasnije te sezone Kvarner i Hajduk su odigrali 1:1, a na dvije suprotstavljene strane stajala su braća Matošić, Jozo u dresu Rijeke i Frane u dresu Hajduka koji su, kako je svojevremeno napisao Mišo Cvijanović, doajen riječkog sportskog novinarstva, bili među najboljim igračima utakmice.
Neno, ča te ni sram
Prema kronikama iz tog vremena Jozo Matošić je kod dolaska u Rijeku imao uvjet da ne igra protiv Hajduka, no zbog brojnih ozljeda u riječkoj momčadi ipak je pristao uskočiti i zaigrao protiv svog kluba.
- Nije to naišlo na odobravanje mnogih, posebno njegova brata Frane koji ga je na dočekao povikom ‘Izdajico!’ - napisao je Cvijanović u jednom od svojih tekstova posvećenih nastajanju današnje Rijeke.
Ipak, rivalstvo između dva kluba počelo je bujati u ljeto 1986. godine transferom Nenada Gračana s Kantride na Poljud (godinu dana kasnije dogodilo se i ono čuveno finale Kupa u režiji suca Petrovića) kada je omiljeni igrač navijača Rijeke prešao u Hajduk za 250 tisuća maraka. Spletom okolnosti ždrijeb je već u prvom kolu na Kantridi spojio Rijeku i Hajduk, a dojučerašnji idol publike pod stijenama je dočekan zvižducima, uvredama i porukom “Neno, ča te ni sram?”.
I da je stalo na tome Gračanova bi karijera sigurno otišla puno dalje od španjolskog Ovieda u kojem je igrao četiri godine, ovako se dogodio ružan start Mladena Mladenovića koji mu je slomio nogu, a navijači Rijeke čak su i kamenovali vozilo Hitne pomoći koje je Gračana vozilo u bolnicu.
Događali su se i prije (Jerolimov, Cukrov, Gabrić...) i nakon toga transferi (Musa, Marčić, Vučko, Vulić...), ali sljedeću kontroverzu izazvao je tek transfer braće Sharbini. Ništa čudno, Anas i Ahmad Sharbini bili su ikone Rijeke, idoli navijača i najbolji igrači momčadi koja je igrala puno bolje nego što ju je tadašnje klupsko vodstvo moglo financijski pratiti. Zbog toga je prodaja Anasa i Ahmada bila jedini spas za praznu riječku blagajnu, no navijači im nikada nisu oprostili što su odabrali baš Hajduk. I oni su imali vatreni doček koji se dogodio još večer prije utakmice kada su napadnuti ispred jednog opatijskog hotela.
- Kukavički su me udarili i pobjegli. Prepoznao sam neke pripadnike Armade, no neću nikoga prijavljivati jer ne želim imati posla s kukavicama - izjavio je tada Ahmad Sharbini.
Došao kao ‘višak’
Posljednji transfer između Rijeke i Hajduka (Franko Kovačević nikada nije zaigrao za prvu momčad Rijeke u službenoj utakmici i u Hajduk je otišao kao slobodan igrač) bio je onaj Filipa Bradarića koji u trenutku kada se dogodio nije bio ni zvučan, ni kontroverzan kao dva koja smo spomenuli ranije, ali se definitivno prometnuo u najveću “krađu” kada je riječ o prelascima između Kantride i Poljuda.
Bradarić je u Rijeku došao kao svojevrsni višak u Hajduku budući da ni nakon 48 utakmica odgovorni u njemu nisu uspjeli vidjeti da je riječ o igraču za veliku pozornicu. Rijeka je to prepoznala, a Hajduk jedva dočekao prvi mig za prodaju i za samo 300-tinjak tisuća eura (uz oprost nekih ranijih zaostataka) pustio na Kvarner igrača koji je izrastao u ponajboljeg pojedinca šampionske sezone i srebrnog na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.
Suze zbog izlaska
I njemu je brat Marin, poput Frane Jozi Matošiću 70-ak godina ranije, zamjerio odlazak u Rijeku, jednom je prilikom istaknuo da mu suze krenu kada zamisli Filipa na Poljudu u dresu Rijeke, ali današnji veznjak Cagliarija u utakmicama protiv matičnog kluba bio je pravi profesionalac. Uostalom, još se pamte i njegove suze kada je prošle zime zbog ozljede morao izaći u prvom poluvremenu jedine utakmice u kojoj je Hajduk pobijedio Rijeku u posljednjih šest godina.
- Emocije su sigurno prisutne dok ne počne utakmica, ali od prvog zvižduka kod Filipa one ostaju postrani. Tako je to u sportu, šteta što mnogi talenti u Hajduku ne uspiju, a Rijeku i Dinamo vidim kao primjere u kojima ti talenti sazriju u igrače europske razine - rekao nam je uoči jedne od tih utakmica Filipov otac Stipe.
S Bradarićem koji je prije gotovo četiri godine Hajduk zamijenio Rijekom, nekako su ti transferi između ova dva kluba stali, danas u obje momčadi nema ni jednog igrača s epitetom bivšeg, no to ne znači da u oba tabora već ne planiraju neku buduću “krađu”. Nije tajna da na Rujevici simpatiziraju Juranovića, Hamzu, Palaversu...