Bilo je 14 sati, sunce kao proljetno, bez kucanja smo upali u dom obitelji Murić. Nogometni doajen Zagorca iz Krapine Željko Tihava prvi, njega znaju... Otac Branko jedini u kući, supruga i starija kći na poslu u Lepoglavi, mlađa kći, Simona, na fakultetu u Mariboru, također nogometašica. Ponudio nas je vinom...
- Mošt sam kupio u Sloveniji.
Branko je iz Lepoglave.
- U Bednji živim 27 godina, lijepo je, mirno. Valjda će sada i Robi češće dolaziti, iz Amsterdama je navratio nekoliko puta, ali iz Portugala nije dolazio.
Dinamo i Murić - to jedna od incidentnijih priča hrvatskog nogometa posljednjih godina. I danas su kontradiktorne priče o razlozima zbog kojih je u lipnju 2014. Robert potpisao za Ajax, što je bilo samo kraj višemjesečne sage. Koja je nastavak imala na sudu, gdje su Murići tužili Mamića zbog prijetnji. Ali nismo došli zbog toga, ipak je to stara priča i jedino je pitanje hoće li dokazati talent i postati igrač.
Na fotografiji: Kuća Roberta Murića
Sukob u Ajaxu
- Tri ga godine Dinamo zove da se vrati - kaže Branko u trenirci Ajaxa.
- Ne znam zašto mu Frank de Boer nije dao igrati u prvoj momčadi. To ide njemu na dušu. Bio je najbolji igrač, strijelac i asistent u mladoj ekipi, a samo mu je dvaput ponudio šansu. Imao je ugovor do prošle godine, no tada je došlo do svađe između njegova menadžera Vlade Lemića i Ajaxa zbog Lemićeva igrača Nemanje Gudelja, kojeg Ajax nije htio. Lemić je Roberta odveo na posudbu u Pescaru, iako mu je novi trener Peter Bosz govorio da ostane, da će igrati.
U Pescari je bio u drugom planu, pogotovo kod trenera Massima Odda. Šansu je dobio tek kod Zemana. Vratio se u Ajax, nova je posudba bila u portugalsku Bragu.
- Tamo trener 18 mjeseci nije promijenio početnu jedanaestoricu. Igraju Brazilci i Portugalci, nema šanse da se probije netko drugi.
Prije godinu dana raskinuo je suradnju s menadžerom Lemićem.
- Sad je slobodan, sam je odabrao Rijeku.
Tihava je uskočio:
- Najbolje za njega.
Na fotografiji: Robert MuriĆ
A Branko Murić se složio:
- Iako nisam bio za to, možda je to najbolje za njegovu karijeru, da dokaže koliko vrijedi, da ljudi ne bi svašta pričali. Samo neka mu Bišćan dâ da igra, sve će pokazati. Ne treba ga nitko gurati, sve on ima, jedino mu treba kontinuitet igre.
I tata je igrao nogomet, a dugo je i sudio.
- U Slobodi Varaždin, Lepoglavi, Bojovniku, do loma noge...
Jeste li dinamovac?
- Jesam, i ostat ću. Čak i kad igra protiv Rijeke. Robert se mogao vratiti u Dinamo, nije htio, vuku se repovi otprije. U Dinamu je bio jedini igrač koji je stalno išao prema gore. Bio je prvi strijelac juniorske lige i ostao do kraja najbolje ocijenjen igrač. Bilo bi bolje da je ostao još dvije godine u Dinamu. Malo je prerano otišao, ali takva je sudbina - priznao je Branko Murić, na što ga je Tihava pitao:
- Sjećate se kad sam sklopio ruke i molio vas da ne ide još u Ajax?
Murić je potvrdno klimnu glavom.
- Kako se ne bih sjećao.
Pomirba s Mamićem
Tada ste bili za njegov odlazak?
- Ne, nismo, nego to je tada tako bilo. Dogodilo se - odgovorio je Branko pa nastavio:
- Možda je Zdravko pogriješio što mu je dolazio kad su bili na pripremama. Jednu smo večer bili najbolji ljudi na svijetu, drugu najveći klošari. Sin me tada zvao da ide doma, morao sam zamoliti Igora Cvitanovića da ga smiri, imao je 17 godina. Kod Mamića mora biti samo po njegovom, drugačije ne može.
- Mene su tada neki optuživali da sam Mamićev čovjek, da sam dobio novac od Mamića. Nikad ništa - dodao je Tihava.
Sud su riješili.
- Pomirili smo se Mamić i ja - kaže Branko.
Što danas otac kaže za sina?
- Da su mu dali da igra, već bi bio u A reprezentaciji. Sto posto.