Svi zovu i pitaju što je s transferima, zašto je tako tiho u Maksimiru, ništa se ne događa? Zapravo, nekih velikih, senzacionalnih novosti nema, imena su ista, slično je i odstojanje.
Dobro, kad je u pitanju Amir Rrahmani, onda i nema previše nepoznanica, Dinamo i Verona sve su dogovorili, dogovorio je i on i samo bi trebalo biti pitanje sata kad će kosovski reprezentativac postati novi igrač momčadi Ivana Jurića. Ugovor je na četiri godine, klub je iz Serie A, a Dinamo bi na ime transfera trebao dobiti oko dva milijuna eura, točnije 1,7 milijuna plus još neki mogući bonusi. Naravno, dva milijuna bolje zvuči.
Rrahmani je prošle sezone napravio veliki iskorak, bio je među onima su u sezonu startali iz drugog, čak i trećeg plana, već se tada pričalo da će otići, a onda se u završnici pretvorio u jednog od standardnih igrača i to na poziciji lijevog beka, koju nikad dotad nije igrao.
Možda zvuči kao fraza, ali Rrahmani je doista primjer svima kako se trud isplati, kako nikad ne treba odustati i da će se kad-tad vratiti. Da je prije šest mjeseci netko rekao da će Rrahmani biti prvi igrač koji će iz ove momčadi napustiti Maksimir za milijunsku svotu, mnogi bi samo odmahnuli rukom. No, eto Rrahmanija na pragu Apenina.
Iako nije prirodni lijevi bek, pa su Modri već i ranije tražili pojačanje na toj poziciji, njegovim odlaskom ta je potreba povećana. Nije tajna, to također nije novost, da je Eldar Čivić iz praške Sparte prvi izbor, pregovori traju i traju, priča se da igrač želi doći, da tu nema problema, ali Sparta je ta koja odugovlači pregovore.
Iako i praški klub želi prodati Čivića, a on želi otići, Česi se očito nadaju da bi mogli Dinamo “izuti iz cipela” pa pokušavaju ostvariti bogatu berbu. Međutim, potraje li ta neizvjesnost još koji dan, u Maksimiru bi se mogli ohladiti, tu poziciju uvijek može pokriti i Mario Šitum, a nakon što je protiv Olimpije briljantno odigrao i Joško Gvardiol... Ponovi li momak to još koji put, možda Dinamo i odustane općenito od lijevog beka. Ali o tom potom, ono što je aktualno jest Čivićev dolazak i činjenica da su pregovori sa Spartom vrlo “živi i vrući”
