Osmijeh, jednostavno, ne silazi s lica. Ni inače, ali zadnjih dana posebno je intenzivan. Benfica je velik klub, tu nema spora, a Filip Krovinović u srijedu navečer prvi je put odjenuo dres toga trofejnog kluba.
Potpisao je ugovor na pet godina i time izrežirao detalj u jednoj filmskoj priči. Prije šest mjeseci, kad je za Božić dolazio kući, bio je tek prosječan igrač Rio Avea, razmišljao je o povratku kući. Osijek se zainteresirao, ni Hajduk nije bio imun, no bio im je preskup i dao si je još jednu šansu u Portugalu.
- Ozlijedio se jedan igrač, trener mi je dao priliku i ja sam je objeručke uzeo. Malo-pomalo sam bio sve bolji, sve više igrao, zabijao, asistirao. Nakon godinu i pol dana sam napokon počeo igrati kako se od mene očekuje - rekao nam je Krovinović o tih zadnjih pola godine u Portugalu, u Rio Aveu, koji je stigao nadomak Europe. S njim kao najboljim igračem proljetnog dijela sezone.
Priznajemo, kad smo tamo negdje u veljači ili ožujku pročitali da Krovinovića želi Sporting i da bi na ljeto mogao na Alvalade, pomislili smo da je to tek jedna od onih ‘bombi’ koje nikad ne eksplodiraju. A onda dva mjeseca kasnije ‘atomska bomba’, traži ga Benfica. Neka se nitko u zeleno-bijelom dijelu Lisabona tko će čitati ovaj tekst ne uvrijedi, ali momčad s Luza ipak je još koja stepenica više.
- Iskreno? Kad me nazvao menadžer i rekao mi da me traži Benfica, mislio sam da me zeza. Počeo sam se smijati, čekao sam da mi kaže da se doista šali. Kad sam shvatio da je istina, trebalo mi je neko vrijeme da dođem k sebi. Čovječe, do prije koji mjesec bio sam na klupi u Rio Aveu, sad me želi jedan od najvećih klubova u Europi - pričao nam je Krovinović, koji sat prije nego što je stavio potpis na ugovor.
A sad kad je potpisao, kako se osjeća?
- Letim! Lagan sam kao Benficin orao, ha-ha!
No, odluka da ode na Luz nije bila lagana. Jer, u istom trenutku stigle su ponude i Brage i Nice, Rio Ave je sve prihvatio, konačna odluka bila je na njemu.
- Razmišljao sam danima, konzultirao se s mnogim ljudima. Ajmo reći da je Braga, nekako, bila odmah najmanje privlačna od ove tri destinacije, no lomio sam se između Nice i Benfice. Znao sam da bih u francuskom klubu odmah imao mjesto u prvih 11, neću reći zajamčeno, ali bih u startu više igrao, dok je u Benfici ipak veća i teža konkurencija. Zvao sam čak i Subašića da mi on kaže što me može očekivati u Francuskoj.
I što je rekao naš reprezentativni vratar, Nice je inače Monacov veliki rival?
- Kazao mi je da je francuska liga dobar izbor, Nice će ove godine u Ligu prvaka. Ako odigram tamo dobru sezonu da ću sigurno ići negdje dalje, još koju stepenicu više. Sve sam to uzeo u obzir, ali na kraju sam ipak prevagnuo u korist Benfice. To je velik klub, zove me sad, tko zna hoće li opet, idem na Luz, borit ću se, spreman sam na sve. Ipak je to izazov karijere, kad sve zbrojim, mislim da sam dobro odabrao. Jesam li u pravu, vidjet ćemo uskoro.
Na potpisu ugovora već je istaknuo da je ponosan što će igrati u klubu kralja Eusebija, zna, očito, dosta o Benfici.
- Kad igraš u Portugalu shvatiš koliko je to veliki klub, mi u Hrvatskoj to možda ne možemo ni pojmiti. Navijači, sponzori, mediji, pun stadion, to je jedan drugi svijet. A priznajem da sam zadnjih dana još neke stvari čitao i učio o Benfici, znam što je Guttmanovo prokletstvo, koliko klub ima trofeja, znam da su po broju članova među najmasovnijima u svijetu. Onda dođeš i u klub, vidiš uvjete, stadion, koja je to razina. Ma, čudo.
Dobro, hoće li dolaskom Krovinovića to Guttmanovo prokletstvo malo jenjati?
- Ha-ha, vidjet ćemo. Nadam se da ćemo nastaviti osvajati trofeje.
Što očekuje od prve sezone na Luzu, neće se biti lako nametnuti?
- Naravno, svjestan sam da me čeka borba. Na mojoj su poziciji Pizzi i Andre Horta, direktni konkurenti. No, puno je utakmica, bit će prilike, ja vjerujem da ću svoju minutažu iskoristiti najbolje što znam. A da će biti utakmica koje ću provesti na klupi, možda i tribini, to znam, neću očajavati. U velikom sam klubu, sve je to dio prilagodbe.
Portugalski već govori jako dobro, pa je uspio i na internetu pročitati poruke navijača, koji ga pozdravljaju, žele mu dobrodošlicu, ali od njega dosta i očekuju.
- Da, pišu jako lijepo, nazivaju me ‘Mali Modrić’. Što mi laska, iako, rekao sam to već, ne želim se uopće uspoređivati s njim, daleko sam još od te razine. Pritisak? Ne, uživam u svemu što mi se događa, još uvijek se sjetim gdje sam bio prije šest mjeseci i što sam tada želio. Samo da zaigram nekoliko utakmica u nizu za Rio Ave i da me zdravlje posluži. Kakve nogomet piše priče, nemoguće.
Neće biti jedini Hrvat na Luzu, tamo je već Branimir Kalaica.
- Čuli smo se, naravno, družit ćemo se sad svakodnevno. Imam i broj Tome Šokote, nazvat ću ga, svaki savjet dobro dođe.