Novi stil igre s već poznatim, starim kadrom. Može li uspjeti Igor Tudor, pitaju se mnogi. Odgovor je najlakše dati. Kazati da može ili reći da ne može, ali samo će teren pružiti precizni odgovor. Tudor je hrabro krenuo u promjenu sustava, nije se prilagođavao igračima koje ima u svojoj svlačionici, već traži od svojih nogometaša da se prilagode njegovoj ideji. Zanimljivo u svakom slučaju, a nakon pripremne premijerne utakmice protiv Grasshoppera jasno je da postoji veliki prostor za napredak. Primarno u dva segmenta - na poziciji napadača i stopera.
Napadač je igrač koji stvara prevagu, nogometaš koji bi oplemenio Tudorove zamisli i vjerojatno materijalizirao igru. Činjenica jest da su Bijeli i protiv Grasshoppera stvarli šanse, da su posjedom kroz igru dolazili do šesnaesterca, ali tu nastaje problem. Kao i prošle jeseni, nema igrača koji bi u kaznenom prostoru pokupio zadnje dodavanje, povratnu loptu...
Četiri napadača
Nominalno Tudor na dispoziciji ima četiri napadača. Od Jaira, preko Eduoka, do Jakoliša i Delića. Ali, kada se zagrebe ispod površine, pa svakog od njih počnemo zasebno analizirati, dođemo do konstatacije da nema prave devetke. Jer, Jairo više voli s krila, Eduok hoće sa svih pozicija, ali bolje se snalazi kada krene iz dubine, a takav je tip igrača i Delić. Jakoliša se počinje ‘gurati’ na devetku, međutim, upitno je može li to i odigrati.
I kada sve zbrojimo i oduzmemo, treba predsjednik Marin Brbić otvoriti blagajnu, zavući duboko ruku i platiti pojačanje. Napadače traži cijeli svijet, zato nije lako pogoditi s pojačanjem ni kada imate novca, a kamo li bez novca. Zato Mijo Caktaš ostaje najbolji izbor za devetku, dok se klasična špica ne pronađe. Caktaš nije napadač, ali taj sjajni osjećaj za pogodak ulaskom iz drugog plana promovira ga u glavnog špica. Barem dok Bijeli ne nađu napadača starog najviše do 27 godina i cijenom u ‘plafonu’ do 500.000 eura odštete. I jasno, da je pojačanje za klub. Prva opcija je kupnja, a druga je posudba s pravom otkupa. Kako god, vrijeme ide, prvenstvo se bliži...
Svježa krv
Nije slučajno na početku priprema poručeno “trebaju nam napadač i stoper”. Ozlijeđeni su Simić i Vušković, pa Dellova i Kalik imaju stopersku ulogu. Nema Hajduk stopera niti na papiru, a kamoli na terenu u trenutku kada su dvojica izvan pogona. Velik je prostor za napredak i u ovom segmentu, jer mlade stopere tipa Vušković i Radić treba s vremenom uigravati, pružati im šansu, ali trebaju rasti s iskusnima. Za Tudorov sustav s trojicom u zadnjoj liniji trebat će iskustva i znanja, a ukoliko obje komponente nema u aktualnom kadru, morat će se posegnuti za svježom ‘krvi’. Koštat će i taj potez barem pola milijuna eura.
Jasno je da Hajdukov temeljni napredak ima svoju cijenu. Postoje naznake da bi se s milijun eura moglo dobiti pojačanja klase HNL-a u oba tražena segmenta, ali zimski mercato je težak za posao. Malo je igrača na tržištu, ugovori uglavnom istječu na ljeto i preko zime treba plaćati odštete, jer klubovi igrača s ugovorom diktiraju ritam. Do proljetne premijere Igora Tudora u drugom mandatu ostalo je još 15 dana...
Ohandza se ne vraća u Hajduk
Kada se povede priča o napadačima, u prvi plan lakoćom izleti ime Francka Ohandze. Ozlijeđen je, nije mu produžen ugovor u Kini i time se zadovolje svi uvjeti mašte. Ali, neće Ohandza natrag u Hajduk i to iz više razloga.
Prvi je što se nogometu vraća tek u travnju, a Bijeli traže špicu odmah. Drugi je činjenica da će nakon rehabilitacije nakon operacije koljena i dalje ostati u Kini gdje će primarno tražiti sljedeći klub. Nakon uspješnih sezona u drugoligašu Shenzhenu i prvoligašu Henanu Jianyeu (21 utakmica, 10 golova), Ohandza ima kvalitetne reference za nastavak u Kini sa 28 godina u životnom kalendaru.