Sjećamo ga se još iz 2006. godine kada je iz Hajduka stigao u Pulu. Imao je 18 godina, izvanredan fizički stas za centarfora i veliku motivaciju da se pokaže. U jednoj od utakmica protiv Dinama u Maksimiru Nikola Kalinić sjajno je otresao Vedrana Ćorluku i u jednom od napada inferiornije Istre izborio i kazneni udarac. Vidjelo se odmah da Solinjanin ima potencijale više razine, a što je kasnije njegova karijera i potvrdila.
Trinaest godina kasnije, međutim, uvjerljiv je dojam da je Nikola Kalinić mogao učiniti i više. Zašto nije? O tome bi se dalo raspravljati. Kao u slučaju njegove turbulentne ere u reprezentaciji koja je neslavno završila udaljavanjem sa Svjetskog prvenstva u Rusiji. U toj tužnoj epizodi možda se ogleda i sva priča o neprilikama centarfora Nikole Kalinića. Ako je ikada trebao pokazati nezadovoljstvo statusom u reprezentaciji, onda je to najmanje morao učiniti na Svjetskom prvenstvu. Osim neugode cijelog slučaja 31-godišnji napadač Atletico Madrida prikratio se fenomenalnog ruskog puta Vatrenih i medalje koja znači vječno mjesto u redu velikana hrvatskog, ali i u analima svjetskog nogometa.
Nikola Kalinić je nemirnog duha. Moglo bi se reći da je i momak koji lako plane. Analiziramo li njegovu karijeru, može se primijetiti da je diskontinuitet bio modus vivendi. Još od prve mu posudbe u Puli, gdje je iskoračio u prvoligašku zbilju, Nikola Kalinić je nakon pola godine premješten od Hajduka u Šibenik, u sklopu dovođenja Rukavine. Odmah nakon šest mjeseci vraćen je na Poljud. U iduće dvije etape karijere, Hajduk i Blackburn Rovers, zadržat će se po dvije sezone, uz promjenjivu formu.
Tek je odlaskom u Dnjipro, 2011. godine, uhvatio ritmove kontinuiteta i po općoj ocjeni igrao sjajan nogomet. Četiri sezone u Ukrajini su ga osnažile u igri i na tržištu te ga je kupila Fiorentina. Nakon 125 utakmica, uz 49 golova i 8 asistencija u Ukrajini, Nikola Kalinić je izvrsno igrao u dresu Viola. Brojke potvrđuju visoke razine forme, jer je u 84 utakmice postigao 33 pogotka i upisao 10 asistencija. No, nakon druge sezone odlučio je otići u Milan i to se još jednom pokazalo nesretnim odabirom, kao i Blackburn Rovers nakon Hajduka.
Transfer u Atletico Madrid, realno gledano, bio je nelogičan izbor. Tu, dakako, važnu ulogu igraju financijski parametri. Milan je tražio način da ga proda i dijelom vrati uloženo (oko 25 milijuna eura), a kako je Atletico bio likvidan i u trenutačnoj potrebi za napadačem, otišao je u Madrid za petnaestak milijuna eura.
Težak nogomet
Napadači u Atleticu nisu sretni pod palicom Diega Simeonea. Njegov je nogomet težak, prevladava borba i uglavnom se igra na protunapade. Zato su odlazili i Mandžukić, Gameiro, Vietto, a nije bio sretan veteran Torres. Simeone je funkcionirao samo s neurotičnim Diegom Costom, kojeg je vratio iz Chelseaja. No, njegova nova era u Atleticu nije ni približna (i zbog ozljeda) kao prva.
Simeone, koji troši ogromne novce na transfere jer je u klubu neupitni autoritet, lani je uz Kalinića doveo i Moratu. To je bio jasan znak da će za hrvatskog napadača biti i manje prostora. Kalinić je igrač koji potrebuje momčad koja igra, i to ofenzivno, i nije centarfor za destrukciju i agresivni visoki presing.
Naposljetku, to što ga sada Atletico prodaje, odnosno što Kalinić traži nove destinacije, logičan je epilog jednog nelogičnog odnosa. Tako će 31-godišnji Kalinić u dvije godine sreću potražiti u četvrtom klubu. Više nego jasan pokazatelj zašto ne može uhvatiti kontinuitet forme. I zašto je možda potenciran njegov nemir, koji se u negativnom smislu planuo u Rusiji.