Kako zaustaviti rast broja stranaca u Prvoj HNL? Omiljena je to tema, ali zasad uglavnom medija i trenera koji sa strane iskazuju zabrinutost. Hrvatski nogometni savez i dalje šuti, njima valjda ništa nije sporno. Zadnji potez koji su povukli zbio se prije dvije godine kada su u velikoj tajnosti broj stranaca - onih izvan EU - povećali sa šest na osam. Što je bio potez koji je graničio s ludilom pa su ga zato i izveli kriomice...
Neizvjestan put
S druge strane klubovi šute, što sugerira da i njima odgovara otvorenost granica. Skužili su da je lakše dovesti nekoga makar polovnog nego od klinca iz pogona mukotrpno stvarati igrača. Doduše, da netko od njih razmisli kakve će biti dugoročne posljedice - ne za HNS i Vatrene, nego za same klubove - možda bi se napokon i podigla kakva ručna.
Što su stranci odnijeli ili odnijeli hrvatskom nogometu, tema je koja nudi pregršt mogućnosti za stavove. Gorica je trenutačno u transu zbog Atiemwena (22), mladi Nigerijac natrpao ih je bodovima, napunio tribine, a uskoro će, vjerojatno, i blagajnu.
- Sjajan je i karakteran, kao i velika većina naših stranaca u svlačionici. Ne traže veće novce, nego su sretni što u našem klubu imaju tako velik prostor za afirmaciju. Uz takve će igrače i naši mladi bolje stasati - riječi su Nenada Črnka, predsjednika Gorice izrečene u jednoj emisiji na HNTV-u.
I tko mu može reći da nije u pravu? Čovjek je toliko godina u Gorici, toliko se mučio da izbori Prvu HNL, a tko zna koliko bi još čekao da mu se nisu dogodili stranci.
Međutim, Črnko ima strance u klubu tek nekoliko mjeseci. Neki će mu, kao Atiemwen, a možda i Zwolinski, odmah donijeti i kapital s kojim će preživjeti sezonu, čak i skupiti nešto za sljedeću. Samo, Črnko mora biti svjestan da novog Atiemwena neće biti lako pronaći, takve traži cijela Europa kad se makneš od liga Petice, koje uglavnom kupuju provjereno. A kada promašiš sa strancima, tribine se odmah prazne, novinski se stupci pune kritikama, a sezona bude teška i nikad duža. Nogometni život onih koji se jako oslanjaju na jeftine, a navodno vrlo perspektivne strance iznimno je neizvjestan. Takvih je primjera puna Europa...
Manji budžeti
S druge strane, Prva HNL barata i vrlo egzaktnim brojkama iz svježe povijesti. Od starta lige 10 - a bilo je to u srpnju 2013. godine - domaći suigrači u blagajne svojih klubovima donijeli 220 milijuna eura, a stranci 40 milijuna, ili gotovo šest puta manje. Još kada bismo s liste stranaca maknuli igrače poput Ibričića, Zeca, Sušića..., koji su stranci bili samo po nogometnom državljanstvu, ta bi razlika bila još daleko drastičnija. Naravno, posebno u početku lige 10 stranaca je bilo puno manje, ali svakom je laiku jasno da će najveći hrvatski talenti na tržištu uvijek vrijediti puno više od stranaca koji su ovdje navratili da bi se predstavili bogatom Zapadu.
Dani Olmo veliki je izuzetak, a i Prva HNL nije ni blizu toga da se pokuša usmjeriti na to da kupuje najveće talente europskih klubova ne bi li ih u svom pogonu doradila pa skupo prodala. Olmo je jedini takav slučaj i pitanje je kada će se nešto slično ponovno dogoditi. Da Dinamo ili neki drugi klub kupi igrača koji je kapetan u svom uzrastu Barcelone...
Vratimo se malo matematici. Od pravih stranaca najveću je zaradu - 3,7 milijuna eura - donio Ivo Pinto, Portugalac koji je Dinamo zamijenio Nottinghamom. Zaradili su Modri i na Soudaniju, Fernandesu, Cesaru, ali njih su četvorica zajedno donijela manje novca nego recimo Marko Rog. Četvorka je donijela manje od 12 milijuna eura, a Rog oko 15. A opet je važno naglasiti da je Dinamo posebna priča u Prvoj HNL, ostali klubovi nemaju ni izbliza tako dobra iskustva s prodajom stranaca.
Stoga bi bilo zgodno da i sami klubovi razmisle što im je činiti u budućnosti. Ili možda već u ovom prijelaznom roku. Svi oni žive isključivo od prodaje igrača, a ako se ona svede na prodaju stranaca, onda će im budućnost biti još siromašnija. Koliko god oni mislili da gore od ovoga ne može biti...