Cijela realizacija posla trajala je dulje od očekivanog, a čvor koji je trebalo raspetljati ležao je u odnosu Rijeke i Bradarića, a nastao je prije tri i pol godine kada je ovaj 26-godišnji veznjak pregovarao oko svog dolaska u Rijeku.
Priča koja je došla do nas ide otprilike ovako: Rijeka je željela Bradarića, Bradarić je želio Rijeku, a Hajduku je hitno trebao novac kako bi imao za plaće igrača. Na relaciji između dva kluba dogovor je brzo postignuti, financijski problemi Hajduka bili su adut Riječana koji su zeleno svjetlo za Bradarićev angažman dobili s ponudom od 600-tinjak tisuća eura (pola u novcu, pola u oprostu duga Hajduka za neke ranije transfere braća Maloku, Sharbini) te 10 posto od idućeg transfera. Ipak, zapinjalo je na dogovoru Rijeke i Bradarića, splitski veznjak nije bio zadovoljan godišnjom plaćom koju mu je Rijeka nudila i kada se činilo da će cijeli posao propasti tih 10 posto od budućeg transfera koje je trebao dobiti Hajduk postalo je ključno.
Splićanima je pod svaku cijenu trebao novac od Bradarićeva transfera i pristali su tih 10 posto od odlaska prebaciti na igrača uz uvjet da se Bradarić pritom odrekne dugova koje je Hajduk imao prema njemu na račun premija i bonusa, navodno je bilo riječ o iznosu koji je bio manji od 10-ak tisuća eura.
Tu je dogovor postignut na zadovoljstvo sve tri strane, Rijeka nije ništa izgubila osim što će 10 posto od budućeg transfera ići Bradariću a ne Hajduku, Bradarić je manju plaću od očekivane kompenzirao postotkom od transfera, a Hajduk je od Rijeke dobio novac koji mu je bio potreban za preživljavanje.
Iz današnjeg kuta, budući da se Bradarićev transfer procjenjuje na otprilike šest milijuna eura, Hajduk je tim potezom izgubio otprilike 600 tisuća eura odnosno nešto više od četiri milijuna kuna, zaradit će tek nešto od naknade za razvoj igrača.